Lako je reći: "Dat ću ruku u vatru za sve moje", ali kad se to doista dogodi, bih li stvarno? Tko zna, možda bih dala ruku u vatru i za nekog potpunog neznanca. Mislim da na to pitanje nikad ne možeš uistinu odgovoriti hipotetski. Samo kada se zbilja nađeš u takvoj situaciji saznaš tko si i kakav si.
[ Nataša Kovačić ]
Za naš novi zvjezdani zaštitoskop tražili smo nekog duhovitog. I sjetili se tv-voditeljice Antonije Blaće. "A što ako ne budem duhovita", pitala se Antonija. E onda ćemo imati problem, pa ćemo modificirati odgovore ili pisati samo "ha, ha, he, he", uzvratili smo. No to se ipak nije zbilo jer naša je sugovornica dokazala da je simpatična, vesela i vedra osoba, spremna na šalu. U iduća dva mjeseca, osim što će uživo svakog tjedna voditi drugu sezonu showa "Hrvatska traži zvijezdu", počinju i brojnije aktivnosti Udruge "RTL pomaže djeci", a zahuktava se i kampanja "Budi mi prijatelj" što Antoniju jako veseli.
Može li se reći da ste neustrašiva heroina modernog doba ili princeza kojoj treba princ zaštitnik? Dakle, jeste li hrabri?
Ne znam baš da li jedno nužno isključuje drugo, jer istodobno mogu biti i hrabra i u potrebi za zaštitom. Možda treba definirati što je to hrabrost. ‘Ajmo ovako – ponekad sam hrabra, a ponekad papak. Najčešće sam sama sebi papak, jer se prestrašim kad trebam ostvariti neku svoju želju.
Jeste li ikad poželjeli tjelohranitelja? Ili ga ponekad možda čak i zatrebali?
Kod nas je tako – nijedna poznata javna osoba ne može se, financijski gledano, doista smatrati zvijezdom, no istodobno te ljudi na ulici često potežu za ruku i misle da te mogu tražiti svašta jer si javna osoba. A sad kad bih rekla da ponekad želim tjelohranitelja, ispala bih prepotentna i ljudi bi rekli: "Ma što sad ova hoće, što će njoj tjelohranitelj!?"
No zamislimo da ga morate angažirati. Bi li to bio emotivac poput Costnera iz "Tjelohranitelja" ili gorila kamenog lica?
E sad, Kevin je bio i emotivan i učinkovit, pa bi to bio najbolji spoj - učinkoviti emotivac. No s druge strane, s obzirom da sam sretno zauzeta, možda bih ipak uzela gorilu.
Što vas više straši - insekti poput pauka ili Freddy Kruger i ekipa iz horora?
Definitivno društvo iz horora. Ne bojim se toliko dlakavih čudovišta i groznih mitskih bića koliko stvari koje mogu biti realne. Najgore mi je kad piše da je film snimljen po istinitom događaju, a ono - horor da se smrzneš! Zadnji koji sam gledala - "Egzorcizam Emily Rose"- dobro me zastrašio.
Trenirala sam boks, ali to nije tehnika samoobrane, nego mlaćenja, pa želim svladati i neku tehniku te vrste
Kako izgledate kad se bojite: a) preznojavate se i blijedite; b) žmirite u iščekivanju klete sudbe; c) bježite brzinom koju žele postići i NASA-ini raketni inženjeri; d) nešto drugo.
Zadnji put kad sam se zbilja uplašila, tip mi je bocom razbio vjetrobransko staklo na autu. Tad je najprije bilo a) pa c), a zatim i d) - htjela sam se vratiti i pregaziti ga.
Pa što ste mu to napravili da vam se obrušio na auto?
Bilo je to jedne noći, stajala sam s prijateljima u redu za sendviče. Jedan se dečko progurao preko reda i pitao me hoću li ga pustiti ispred. Rekla sam mu da bih ga možda i pustila, ali da mora pitati i sve iza mene. On se s time pomirio, čak je bio i simpatičan. Mi smo kupili sendviče i vratili se u auto pojesti ih. Odjednom je došao pijani prijatelj tog dečka i rekao nešto kao "da neće njegovom frendu Antonija Blaće naređivati!". U ruci je imao bocu kojom je udario po staklu mog auta. E to je bila situacija u kojoj bi mi definitivno trebao zaštitar.
Kada biste se, ne dao Bog, morali suočiti s provalnicima u stanu, što mislite, što biste tada učinili?
O tome razmišljam ponekad, recimo kad gledam film sa sličnom pričom. Mislim da bih provalnika uspjela zapričati i odgovoriti od tog čina. On bi me saslušao i to bi mu bila prekretnica u životu, postali bismo "super frendovi" i sve bi bilo divno. A realno? Rekla bih mu: ‘Gle, uzmi sve i odi’. Zanimljivo, odmah sam pretpostavila da je lopov muško, nikad ne zamišljamo da to može biti i žena.
A što biste učinili da vam na ulici netko istrgne torbu iz ruke ili da vas u tramvaju napadne džepar: a) vrištala bih dok ne poplavim u licu i izgubim glas; b) svladala bih džepara karate-pokretom i sama ga predala policiji; c) priprijetila mu svojom slavom i imenom.
Da, baš bih mu priprijetila svojom slavom i imenom, he, he! Iskreno, čeznem za takvom situacijom jer bih se htjela testirati, vidjeti kako bih doista reagirala. Vjerojatno bi bilo b). Naime, trenirala sam boks i mislim da bih ga mogla mlatnuti i onda - dokrajčiti torbom.
Spašavate li od tuge i čemera razočarane kandidate u "Hrvatska traži zvijezdu" kada ih žiri dotuče komentarima?
Kamera ne prikaže kad sam ja vještica prema njima, samo kad sam dobra! Šalim se, moja je uloga da im budem prijatelj u nevolji, pružim im podršku i rame za plakanje. Ne biste vjerovali, ali neki kandidati stvarno pretjeruju kad ne prođu dalje, mislim da ne treba uvijek tolerirati sve njihove izljeve emocija.
Postoji li nešto ili netko koga biste štitili i pod cijenu vlastita života?
Ovako u razgovoru rekla bih: naravno, sve bih svoje bližnje štitila, za njih čupala i grizla. Ali u stvarnosti se često pitam bih li u takvoj situaciji ipak podvila rep i pobjegla ili bih bila frajer. Lako je reći: "Dat ću ruku u vatru za sve moje", ali kad se to doista dogodi, bih li stvarno? Tko zna, možda bih dala ruku u vatru i za nekog potpunog neznanca. Mislim da na to pitanje nikad ne možeš uistinu odgovoriti hipotetski. Samo kada se zbilja nađeš u takvoj situaciji saznaš tko si i kakav si.