Među ljudima se pojačala tjeskoba, zabrinutost za sebe, svoje bližnje, ali i sve svoje poznanike. Pojačala se i ljutnja na ‘odgovorne’ i okrivljavanje drugih za stanje građevina, kao i osjećaj nemoći i beznađa. To su sve normalne i očekivane emocionalne reakcije u kriznim situacijama
Solidarnost nam može pomoći da iz ove krize izađemo kao jači i bolji ljudi, a ne međusobno optuživanje i traženje krivaca, mišljenja je socijalna psihologinja Željka Kamenov, inače profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Hrvatska se trenutno suočava s velikim izazovom, a to je pobijediti pandemiju koronavirusa i spriječiti njegovo daljnje širenje. Osim krize s COVID-19, Zagreb je pogodio potres jačine 5.5 magnitude po Richteru i ostavio razorne posljedice na grad, posebice na staru jezgru. Mnogi ljudi ostali su bez svojih domova ili su ih privremeno morali napustiti. Psihološki gledajući, potres u Zagrebu mogao je višestruko utjecati na ljude u situaciji pandemije koronavirusa.
Jedan od osjećaja koji su ljudi zasigurno osjetili je strah, što ne mora nužno biti loše. ‘’Zbog straha od urušavanja, ljudi čiji su domovi imali ozbiljna oštećenja potražili su drugi smještaj i ne izlažu se nepotrebnom riziku. Na sličan način nam može biti koristan i strah od širenja koronavirusa jer zahvaljujući strahu više ćemo poštivati mjere opreza, održavati fizičku udaljenost od ljudi i ostati doma. Strah je dobar zato što nas tjera da budemo oprezni’’, objašnjava psihologica Kamenov.
Strah je dobra i normalna ljudska reakcija na vanjsku prijetnju, što i pandemija koronavirusa i potres svakako jesu. To je biološki programiran odgovor koji mobilizira naše tijelo i čini ga spremnim na hitnu reakciju
S obzirom na pandemiju koronavirusa, javila se zbunjenost i nesigurnost što učiniti, jer znamo da je u slučaju potresa sigurnije izaći iz kuća, no time se izlažemo mogućnosti širenja zaraze. ‘’Pojačala se i tjeskoba, zabrinutost za sebe, svoje bližnje, ali i sve svoje poznanike. Konačno, pojačala se i ljutnja na ‘odgovorne’ i okrivljavanje drugih za stanje građevina, kao i osjećaj nemoći i beznađa. To su sve normalne i očekivane emocionalne reakcije u kriznim situacijama’’, kaže psihologinja Kamenov.
‘’Strah je dobra i normalna ljudska reakcija na vanjsku prijetnju, što i pandemija koronavirusa i potres svakako jesu. To je biološki programiran odgovor koji mobilizira naše tijelo i čini ga spremnim na hitnu reakciju, tzv. reakciju borbe ili bijega’’, objašnjava Kamenov.
Međutim, problem je u tome što je potres svima očita fizička vanjska prijetnja, dok je virus nešto nevidljivo i neopipljivo. Zbog toga se kod nekih ljudi može javiti sumnja i nevjerica u stvarnu opasnost, što može rezultirati nedovoljnim poduzimanjem mjera opreza i nepoštivanjem preporuka medicinske struke i kriznog stožera. Psihologinja kaže da je zbog takvih ljudi ‘’potrebno uvoditi kazne i mjere vanjske kontrole, s obzirom na to da se ne možemo osloniti na njihovu samokontrolu i regulaciju vlastitog ponašanja. Kod drugih, nevidljiva prijetnja kao što je koronavirus može izazvati generalizirani osjećaj straha, tjeskobe i zabrinutosti koji ih može potpuno obuzeti i paralizirati’’.
Što se može učiniti?
Psiholozi već danima savjetuju ljude kako organizirati svoj dan i na što usmjeriti svoje ponašanje. Ukazuju da je rutina važna kao i usmjeravanje misli na druge stvari, a ne samo na koronavirus i potres. ‘’Najbolji lijek protiv zabrinutosti za ono što će se možda dogoditi je usmjeravanje na sadašnji trenutak i ono što možemo raditi sada. Naravno, neki ljudi neće moći sami sebe umiriti i preusmjeriti svoje misli ili kontrolirati neugodne emocije bez stručne pomoći, no zato postoje brojni stručnjaci kojima se telefonski mogu obratiti. Psihološka i medicinska struka su se zaista odmah aktivirale i organizirale za pružanje psihološke pomoći i savjetovanje osoba kojima je to potrebno’’, govori Kamenov.
Linije su otvorili Crveni križ, Hrvatska psihološka komora, Društvo za psihološku pomoć, Poliklinika za zaštitu djece, obiteljski centri, domovi zdravlja te brojna psihološka savjetovališta. Studenti psihologije s Fakulteta hrvatskih studija otvorili su web stranicu “Kako si?” kako bi pomogli onima kojima je pomoć potrebna.
Voditelj odjela za djelovanje u kriznim situacijama, Ante Mlinarić tumači da je besplatni telefon Hrvatskog Crvenog križa otvoren za sve pozive građana, a ujedno služi i za pružanje psihosocijalne podrške. ‘’S druge strane telefona se nalaze profesionalni djelatnici Crvenog križa koji su educirani za pružanje ovakvog vida pomoći u kriznim situacijama. U prosjeku Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb zaprimi 30-40 poziva od građana kojima je potrebno pružiti psihosocijalnu podršku’’, kaže Mlinarić. U kriznim situacijama ljudi spoznaju vrijednosti života, osvješćuju snagu i izdržljivost, usmjeravaju se na humanost i ljudskost te jačaju empatiju i suosjećanje među ljudima.
“Uz naše vrijedne volontere u svim ovim aktivnostima sudjeluju i profesionalni djelatnici Crvenog križa koji su svakodnevno na terenu. Za sada Crveni križ ima dovoljno volontera iz svojih redova, ali svakodnevno se javlja jako veliki broj ljudi koji žele volontirati i tako pomoći zajednici i mi im se ovim putem zahvaljujemo na tome. Volonter Crvenog križa postaje se vrlo jednostavno, potrebno je javiti se u najbliže društvo Crvenog križa ili popuniti online prijavu na našim internet stranicama’’, napominje Mlinarić.
Nažalost, u ovakvim situacijama pojavljuju se i prevaranti pa treba biti oprezan. Uvijek kada se dogode krizne situacije nađe se određen broj ljudi koji žele iskoristiti sustav pomoći za ugroženo stanovništvo. ‘’Oni jako brzo budi otkriveni i prijavljeni nadležnim institucijama. Važno je naglasiti kako volonteri Crvenog križa rade na potpuno transparentan način u obilježjima Crvenog križa te upozoravamo naše sugrađane da ne koriste usluge nepoznatih im ljudi. Naglašavamo kako svi naši volonteri prethodno kontaktiraju naše sugrađane kojima idu pružiti pomoć te se identificiraju imenom i prezimenom i najave svoj dolazak’’, kaže Mlinarić.
Psihosocijalna pomoć i podrška nam svima treba u kriznim trenucima i nema nikakve potrebe za junačenjem i “patnjom u tišini’’. Mnogi od nas pomoć mogu dobiti od članova svoje obitelji i prijatelja, te podijeliti svoje brige i strahove, porazgovarati o onome što nas muči, postaviti pitanja na koja trebamo odgovore i tako se osnažiti za daljnje nošenje sa svakodnevnim izazovima. No neki od nas, pogotovo oni u samoizolaciji, ali i brojni koji žive sami, neće moći dobiti podršku na takav način, ili im treba razgovor sa stručnom osobom kako bi se osnažili. ‘’Oni trebaju iskoristiti tu mogućnost, postaviti pitanja koja ih muče ili zatražiti savjet kako se nositi s nekom situacijom. Nema pravila kada to učiniti - ako osjećate potrebu za time, učinite to!’’, kaže Kamenov.
Ignoriranje problema s kojima se svi trenutno suočavamo, kao i odbijanje pomoći može dovesti do velikih posljedica na mentalno zdravlje. Pandemija koronavirusa primorala nas je na izolaciju, ograničila nam kretanje i uskratila svakodnevne užitke. Ljudi su društvena bića i jedna od osnovnih ljudskih potreba su potrebe za pripadanjem i privrženošću. ‘’U ljudskom društvu vrlo je rano shvaćeno da je izolacija ljudi, primjerice u samici vrlo okrutna kazna, odnosno način mučenja neprijatelja u ratnim okolnostima. No tu se ne radi samo o izolaciji, nego i o deprivaciji (uskraćivanju) raznih podražaja iz okoline. Ljude se držalo u skučenim prostorima bez osnovnih uvjeta, bez prozora i izvora svjetla, bez ikakvog kontakta s drugim ljudskim bićima. Takva izolacija i deprivacija zaista može imati ozbiljne psihološke posljedice po ljude, no njezin učinak je individualan i ovisi o osobinama i kapacitetima svakog pojedinca, kao i o brojnim obilježjima same situacije. Kao što znamo, ljudi su se kroz povijest suočavali s brojnim pokušajima slamanja tijela i psihe, i mnogi su psihički stradali i dugotrajno se liječili od posljedica takve torture. Međutim, iz istih su situacija brojni pojedinci izašli neoštećenog psihičkog zdravlja i još jači nego što su bili, čak su i čitave nacije i zajednice preživjele mjesece i godine takvih neljudskih uvjeta’’, objašnjava Kamenov.
Cijena našeg zdravlja je fizička izolacija
U pokušaju sprječavanja širenja zaraze od nas se traži fizička izolacija, ali ne i komunikacijska. Zahvaljujući tehnologiji 21. stoljeća od medija saznajemo informacije u realnom vremenu, većina se poslova obavlja u unutrašnjosti doma, a nastava za osnovnoškolce i srednjoškolce također se odvija online.
‘’Cijena našeg zdravlja je naša fizička izolacija, no s obzirom na moguću dobit od te vrste izolacije, ne samo u pogledu očuvanja tjelesnog zdravlja, nego i u pogledu uočavanja mogućnosti boljeg socijalnog povezivanja s drugim ljudima, ta cijena se zaista čini malom i zanemarivom’’, zaključuje Kamenov.
Također, društvo se organiziralo za pomoć i onima koji žive sami i nemaju bližnje s kojima mogu svakodnevno komunicirati. Zbog toga se volonteri brinu da nitko ne ostane sam i zanemaren. Izrazito je bitno osigurati starijoj populaciji sve što im je potrebno kako se ne bi dovodili u nepotrebnu opasnost od obolijevanja. Crveni križ sa svojima volonterima djelatnicima odrađuje velik dio posla što se tiče obilaska najrizičnijih skupina gdje postupa u skladu s preporukama i odlukama Nacionalnog i gradskog stožera civilne zaštite za obilazak naših najrizičnijih skupina građana. ‘’Primjećujemo kako veliki broj građana obilazi svoje susjede i one koji su potrebi, često znamo dobiti pozive ljudi da obiđemo neke starije osobe pa kad ih kontaktiramo ili obiđemo dobijemo informaciju kako su ih već, ili njihova obitelj ili susjedi obišli i donijeli ono najpotrebnije, tako da smatramo kako i u ova teška vremena naši sugrađani iskazuju veliku humanost i solidarnost prema onima u potrebi’’, govori Mlinarić.
Koliko god strah od zaraze bio velik, postoje načini i mogućnosti da jedni drugima pomognemo bez ugroze vlastitog zdravlja. U slučaju potrebe, građani mogu nazvati info telefon Gradskog društva Crvenog križa Zagreb te zamoliti za pomoć oko nabave hrane, higijene i lijekova. ‘’Djelatnici po primitku poziva rade brzu analizu i procjenu situacije te sastavljaju listu prioriteta. Ažurirana tablica se šalje volonterima u svih 17 gradskih četvrti te oni prema prioritetima obilaze građane koji su se prijavili. Bitno je naglasiti kako su volonteri odjeveni u službenu odjeću Crvenog križa te imaju potvrdu za obavljanje svojih djelatnosti. Kad dođu na vrata nečijeg doma, građani prvo moraju popuniti obrazac na kojem se popisuje sve što je potrebno pribaviti te novčani iznos koji je volonter zaprimio. Nakon toga se kreće postupak nabave te se volonter s kupljenim potrepštinama vraća kod osobe i predaje mu potrebno, vraća ostatak novca te se sve upisuje na obrazac gdje se korisnik usluge na kraju potpisuje da je usluga obavljena na transparentan način’’, opisuje Mlinarić.
Jesmo li spremni izaći kao pobjednici iz krize s koronavirusom, nažalost nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti. ‘’Postoje brojni povijesni pokazatelji kako je ljudska vrsta uspjela preživjeti i pobijediti brojne užase, što nam svakako daje nadu i čvrsto uvjerenje da ćemo i ovaj. Ljudski organizam je nevjerojatno plastičan i sposoban se prilagoditi potpuno novim i neočekivanim uvjetima, pa će se naši organizmi izboriti i s ovim uzročnikom pandemije, ali i s promijenjenim životnim uvjetima na koje smo prisiljeni. ‘’, govori Kamenov. Psihologinja želi vjerovati da ćemo shvatiti koliko su ljudi važniji od materijalnih stvari i koliko je važno živjeti život u kojem imamo vremena saslušati jedni druge i pokazati koliko nam je stalo. U teškim trenucima je solidarnost važna jer nam, osim nužne pomoći, pruža i mogućnost za doživljaj ugodnih emocija, nade i optimizma da ćemo iz svega izaći kao bolji ljudi.
“Sjetimo se da se radi o “našem problemu” , a ne o “problemu između nas”. Kad to shvatimo lakše ćemo udružiti snage da ga zajednički riješimo”, zaključuje Kamenov.
Thea Tesko