Ako vijest zvuči nevjerojatno, čitatelj bi je trebao provjeriti prije nego što je prihvati kao istinitu

Liberalne demokracije posebno su ranjive na dezinformacije zbog svojih temeljnih vrijednosti i otvorenog društvenog sustava, koji omogućuje slobodan protok informacija, izražavanje različitih stavova i kritiku vlasti - što vješto koriste autoritativne države, razne interesne grupe ili zlonamjerni pojedinci

Izv. prof. dr. sc. Ivan Balabanić, Institut za istraživanje migracija i Institut za istraživanje hibridnih sukoba

Hrvatska je, kao i druge države liberalne demokracije, izložena nizu dezinformacija u područjima koja se tiču političkog, ekonomskog, sigurnosnog i vrijednosnog sustava demokratskog svijeta. Autori dezinformacija pritom uzimaju u obzir i hrvatski društveno-povijesni kontekst te dezinformacije usklađuju s njim. Možemo izdvojiti neke od tema koje su prisutne u hrvatskom medijskom prostoru. Primjerice, odnosi Hrvatske s EU, NATO-om i SAD-om često su prikazani tako da se Hrvatsku predstavlja kao “podređenu” interesima EU-a ili NATO-a, što potiče percepciju gubitka suvereniteta. Neki narativi ističu da Hrvatska u EU-u gubi više nego što dobiva ili da NATO i EU manipuliraju državama radi vlastitih interesa. Nadalje, dezinformacije promiču teze o opravdanosti ruskih postupaka vezanih s ruskim agresijama na Ukrajinu, ili o NATO-voj odgovornosti za rat u Ukrajini, naglašavajući ideju “opasnog Zapada”, odgovara na pitanje koje su najčešće dezinformacije koje se mogu čuti u hrvatskom medijskom prostoru, odgovara izv. prof. dr. sc. Ivan Balabanić s Instituta za istraživanje migracija i Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.

Dodaje da su prisutne i informacije koje potiču strah od migranata. “Pojavljuju se tvrdnje da migranti donose kriminal i terorizam, što povećava strahove u javnosti i podržava ksenofobične stavove. Često se tvrdi da migranti financijski opterećuju Hrvatsku i EU. Jedna od popularnih teorija zavjere govori o planiranom “velikom preseljenju” gdje migranti zamjenjuju europsku populaciju. Teorije zavjere o zdravlju i COVID-19 i dalje su prisutne. Iako se situacija smirila, još uvijek su česte tvrdnje da su cjepiva opasna ili dio šireg plana kontrole stanovništva. Prisutne su i dezinformacije vezane uz hrvatski nacionalni identitet i povijest. Povijesne teme, posebno vezane uz Domovinski rat i Drugi svjetski rat, često su predmet dezinformacija. Ovakvi narativi manipuliraju osjetljivim temama, potencijalno izazivajući podjele u društvu. Naravno, kada govorimo o Domovinskom ratu i Drugom svjetskom ratu, neminovno dolazimo do dezinformacija o odnosima Hrvatske sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom te čestog korištenja provokativnih interpretacija povijesti i trenutnih političkih odnosa. Naravno, prisutne su i druge dezinformacije vezane uz klimatske promjene, odnose prema manjinskim zajednicama, loš rad hrvatskih institucija i slično”, kaže naš sugovornik. Novi projekt u koji je Balabanić uključen bavi se upravo dezinformacijama, odnosno provjerom medijskih sadržaja. Riječ je o projektu ATENA.

Institut za istraživanje hibridnih sukoba nositelj je projekta ATENA (Analiza Točnosti mEdijskih NApisa), koji se upravo počeo provoditi. Možete li nam reći nešto više o samom projektu?
Projekt ATENA pokrenut je na prijedlog udruge Institut za istraživanje hibridnih sukoba, koja se dugi niz godina, kao udruga, ali i njezini članovi na pojedinačnoj razini, bori protiv neistina koje se plasiraju u hrvatski medijski prostor. Institut, sukladno utvrđenim ciljevima, djeluje na području demokratske političke kulture i međunarodne suradnje. U skladu s motom Zagrebačkog sigurnosnog foruma “Jačanje demokracije, zaštita sloboda i društva”, te s ciljem suzbijanja protudemokratskih i destruktivnih djelovanja, Institut aktivno radi na procesima prepoznavanja dezinformacija/protuobavijesti koje utječu na hrvatski medijski prostor. Projekt se provodi u suradnji s Udrugom sv. Jurja, Institutom za antropologiju te medijskim partnerima TV Trend i Radio 047. Projekt je službeno pokrenut 23. rujna 2024. u sklopu mjere Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) “Uspostava sustava provjere medijskih činjenica” te ga u cijelosti financira Europska unija - Next Generation EU. Projekt okuplja renomirane stručnjake iz domena kojima se bavi ovaj projekt, odnosno iz područja obrane i vojne sposobnosti, obavještajnih operacija, terorizma, diplomacije i međunarodnih odnosa te informacijske i kibernetičke sigurnosti.

Od kuda dolaze stručnjaci koji će se vijesti provjeravati?
Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, u sklopu javnog poziva, dodijelili su bespovratna sredstva za uspostavu sustava provjere točnosti informacija u okviru mjere “Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka”. Tim je sredstvima u Hrvatskoj pokrenuto 21 novi provjeravatelj točnosti medijskih informacija. Svaka od organizacija ima tematsko područje djelovanja i stručnjake usko vezane uz područje iz kojeg provjerava medijske informacije. Projekt ATENA financiran je u iznosu od 198.775,00 eura, a u sklopu mreže 21 hrvatskog provjeravatelja točnosti medijskih informacija zadužen je za već spomenuta područja – obranu i vojnu sposobnost, obavještajne operacije, terorizam, diplomaciju i međunarodne odnose te informacijsku i kibernetičku sigurnost. Članovi projektnog tima dolaze s renomiranih znanstvenih institucija kao što su Sveučilište obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, Institut za istraživanje migracija, Sveučilište Sjever i Institut za antropologiju. Uz znanstvenike sa znanstvenih institucija, članove projektnog tima čine i aktivni medijski djelatnici te stručnjaci s iskustvom rada u sigurnosno-obavještajnim službama te izravnim iskustvom na različitim razinama planiranja, vođenja i upravljanja tijekom Domovinskog rata.
 

Sredstvo komuniciranja novog nacionalnog provjeravatelja informacija sa zainteresiranom javnosti je internetska stranica www.iihs.hr. Na koji način će ta stranica funkcionirati?
Navedena internetska domena središnje je mjesto projekta. Osim same internetske stranice, u sklopu projekta otvorit će se i profili projekta na društvenim mrežama kao što su Facebook, Instagram, LinkedIn i TikTok. S jedne strane, na internetskoj stranici i na društvenim mrežama, objavljivat će se razotkrivene dezinformacije/protuobavijesti iz područja djelovanja projekta ATENA, ali i edukativni materijali te dublje analize vezane uz područja obrane i vojne sposobnosti, obavještajnih operacija, terorizma, diplomacije i međunarodnih odnosa te informacijske i kibersigurnosti. Tekstovi objavljeni na internetskoj stranici projekta ATENA bit će dostupni i na nacionalnoj suradničkoj platformi za provjeru točnosti informacija, Točno Tako (www.tocnotako.hr), koju vodi Agencija za elektroničke medije.

U sklopu projekta radit će se na razotkrivanju dezinformacije/protuobavijesti iz navedenih područja, ali i na edukaciji šire javnosti o tom bitnom problemu u današnjem digitalnom svijetu. Također, u sklopu projekta planirane su edukativne radionice s medijskim djelatnicima i studentima, tj. mlađom populacijom. Cilj projekta nije samo razotkrivanje dezinformacija nego i korekcija širih narativa i proširenih krivih uvjerenja u javnosti o temama važnim za pitanja obrane i sigurnosti. Primjerice, to uključuje stavove o odnosima NATO saveza i Rusije, odnosima Hrvatske i drugih država Zapadnog Balkana (WB6), Domovinskom ratu, Europskoj uniji, migracijskim tokovima i slično. Ovo je posebno važno jer dezinformacije nalaze plodno tlo upravo u područjima gdje su narativi već iskrivljeni i obmanjujući. Naravno, same dezinformacijske kampanje iz prošlosti uvelike su pridonijele tome da dio hrvatske javnosti netočno percipira niz čimbenika važnih za društveni i politički život države.

Na našim internet stranicama ćemo objavljivati i zanimljive i kvalitetne znanstvene i stručne radove i predavanja koja su od pomoći u našim aktivnostima ali i u jačanju svijesti i sposobnosti stanovništva za borbu protiv ove opasnosti.

Između brojnih prednosti projekta ATENA je i jednostavna mogućnost slanja mišljenja ili upita stručnjacima s prijedlogom za provjeru pojedine obavijesti putem kontakt obrasca. Koliki odziv očekujete?
Važno je da provjeravatelji točnosti informacija imaju kontakt s javnošću jer takva interakcija omogućuje edukaciju, povećava povjerenje i jača otpornost društva na dezinformacije/protuobavijesti. Kada provjeravatelji točnosti informacija komuniciraju sa svojom publikom, objašnjavaju metode provjere, izvore informacija i način rada, povećava se povjerenje javnosti u njihovu nepristranost. To je ključno za jačanje kredibiliteta organizacija i prihvaćanje njihovih zaključaka. Također, kroz kontakt s javnošću, provjeravatelji točnosti informacija dobivaju uvid u pitanja i zabrinutosti građana te bolje razumiju koje su neistine raširene i kako im učinkovito pristupiti. Povratne informacije omogućuju prilagodbu sadržaja i metoda provjere kako bi se što bolje odgovorilo na potrebe publike.

U kojoj se mjeri u Hrvatskoj namjerno plasiraju fake news? Možete li dati neki primjer i obrazloženje?
U Hrvatskoj se plasiranje dezinformacija događa u različitim mjerama, najčešće zbog političkih, ekonomskih i ideoloških interesa. Svjesno plasirane dezinformacije dolaze s različitih razina, od pojedinaca i manjih organizacija do velikih političkih i međunarodnih aktera s interesima na regionalnoj i globalnoj razini. Primjera ima mnogo, ali uzmimo za primjer revizionističke dezinformacije o Domovinskom ratu, posebno one koje omalovažavaju stradanja ili preuveličavaju odgovornost hrvatskih institucija za događaje ili navodne povlastice koje uživaju hrvatski branitelji. Ovakve dezinformacije redovito se pojavljuju u medijskoj sferi. Također, plasiraju se priče koje sugeriraju da se rat dogodio samo zbog “manipulacija političkih elita”, zanemarujući povijesne činjenice i uzroke sukoba. Ove se dezinformacije koriste za destabilizaciju društva, posebice u osjetljivim temama vezanim uz nacionalni identitet i povijest. Plasiraju ih različiti izvori, od političkih organizacija s interesom u povijesnom revizionizmu do stranih aktera koji nastoje oslabiti društvenu koheziju. Namjerno plasiranje lažnih vijesti u Hrvatskoj usmjereno je na osjetljive teme koje izazivaju emocije i podjele, s ciljem manipulacije percepcijom javnosti i postizanja političkih, društvenih ili financijskih koristi.

Koliko je običnom čitatelju teško razlučiti radi li se o lažnim vijestima? Postoji li nešto što može ukazivati na to?
Običnom čitatelju može biti vrlo teško prepoznati lažne vijesti, posebno kada su one vješto sročene i ciljano plasirane kako bi izgledale vjerodostojno. Poseban je problem što dezinformacije u pravilu ciljaju emocionalnu stranu osobe, što kod pojedinaca smanjuje moć rasuđivanja. Lažne vijesti često dolaze s web stranica koje nemaju kredibilitet, poput anonimnih portala ili stranica koje zvuče slično poznatim medijima, ali nisu iste. Dezinformacije često koriste pretjerano senzacionalističke ili šokantne naslove kako bi privukle pažnju. Također, dezinformacije znaju reciklirati stare događaje ili podatke izvan konteksta. Uvijek treba obratiti pozornost na datum vijesti - informacije koje nisu aktualne, ali se predstavljaju kao nove, mogu biti dezinformacije. Nadalje, dezinformacije često nemaju jasno navedene izvore, konkretne podatke ili stručne izjave koje podupiru tvrdnje. Pouzdani članci obično sadrže podatke i izvore koji su lako provjerljivi. Važni su i gramatika i stil pisanja. Ako tekst izgleda kao da je loše preveden ili napisan, to može biti znak da nije autentičan. S informacijama koje djeluju jednostrano ili pristrano, s izjavama koje više potiču emocije nego što pružaju informacije, čitatelj bi trebao biti oprezan. Također, ako vijest zvuči nevjerojatno, čitatelj bi je trebao provjeriti prije nego što je prihvati kao istinitu. Dezinformacije često pokušavaju biti što senzacionalnije kako bi privukle čitatelje.

Institut za istraživanje hibridnih sukoba neće se baviti samo dezinformacijama koje djeluju unutar Hrvatske, već i šire. Na koji način i s kojim ste zemljama uspostavili taj vid suradnje ili planirate uspostaviti?
Hrvatska je članica Europske unije i NATO saveza te je kao takva uključena u važne svjetske događaje. Hrvatski glas ima svoju težinu u međunarodnim tijelima i međunarodnoj politici. U skladu s time, hrvatska javnost mora biti kvalitetno upoznata s događajima, pojavama i procesima na međunarodnoj razini. Stoga područje našeg interesa obuhvaća ne samo dezinformacije vezane uz hrvatsko društvo, već i one povezane s međunarodno važnim zbivanjima, poput rata u Ukrajini, odnosa NATO saveza i Rusije, procesa unutar Europske unije, sukoba na Bliskom Istoku itd. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i NATO savezu čini je privlačnom metom za dezinformacijske kampanje jer destabilizacija bilo koje članice Europske unije ili NATO saveza destabilizira i samu Europsku uniju ili NATO savez. Institut za istraživanje hibridnih sukoba već godinama organizira međunarodnu znanstveno-stručnu sigurnosnu konferenciju Zagrebački sigurnosni forum (ZSF), koja okuplja vrhunske stručnjake iz područja nacionalne i međunarodne sigurnosti iz zemalja članica EU i NATO-a, kao i onih izvan tih saveza. Povezanost Instituta sa stručnjacima koji sudjeluju na Zagreb Security Forumu nastavit će se i putem projekta ATENA. Organizacija za provjeru točnosti informacija ATENA također će se povezati s drugim organizacijama za provjeru točnosti informacija u Europskoj uniji, s ciljem kvalitetnijeg otkrivanja dezinformacijskih kampanja koje se često provode na razini svih članica Europske unije i NATO saveza. Cilj nam je, kroz dubinske analize, hrvatskoj javnosti i stručnjacima predstaviti načine informacijskog djelovanja raznih međunarodnih aktera koji imaju za cilj destabilizaciju Europske unije i NATO saveza, a time i Hrvatske.

Što očekujete od ovog projekta i imate li ideje kakve bi rezultati mogli biti?
Naravno da je dezinformacije nemoguće u potpunosti iskorijeniti. Također, s napretkom tehnologije i same dezinformacije i dezinformacijske kampanje postaju sve sofisticiranije. Ipak, očekujemo da ćemo kroz projektne aktivnosti ukloniti respektabilan dio dezinformacija iz hrvatskog medijskog prostora, posebno iz područja obrane i vojne sposobnosti, obavještajnih operacija, terorizma, diplomacije i međunarodnih odnosa te informacijske i kibernetičke sigurnosti. Nadalje, očekujemo da ćemo uspješno educirati medijske djelatnike o načinima prepoznavanja lažnih i netočnih informacija kako te informacije ne bi dalje distribuirali preko svojih medijskih kuća. Vjerujemo da će naše stručne analize biti polazna točka kako za medijske djelatnike, tako i za druge koji djeluju u javnom prostoru, kako bi na pravilan i istinit način informirali javnost o temama vezanim uz područja pokrivena projektom ATENA. Primjerice, trenutno radimo analizu o odnosima NATO saveza i Rusije te aktivnostima NATO saveza u Ukrajini, gdje je Rusija kroz svoje dezinformacijske kampanje prema europskoj i hrvatskoj javnosti iskrivila percepciju stvarnog stanja. Na primjeru rasprave o NSATU, odnosno eventualnog sudjelovanja hrvatskih časnika u NATO aktivnostima potpore Ukrajini u Wiesbadenu, svjedočimo koliku javnu i političku konfuziju i podjelu jedan takav iskrivljeni narativ može stvoriti. Također, vjerujemo da ćemo kroz rad sa studentima, medijske nastupe te prezentaciju rada projektnog tima ATENA na znanstvenim i stručnim konferencijama dati znatan doprinos osvještavanju hrvatske javnosti o informacijskim prijetnjama s kojima se naše društvo suočava te ukazati na obrasce pravilnog pristupa sadržaju na društvenim mrežama i u medijima.

Potreba da sve vijesti budu online odmah svela je novinarstvo velikim dijelom i na copy paste i plasiranje nepotvrđenih, parcijalnih pa čak i neistinitih sadržaja. Može li se to i na koji način uopće promijeniti?
Problem žurnog plasiranja vijesti, često bez temeljitog provjeravanja informacija, predstavlja značajan izazov u današnjem novinarstvu. Digitalno doba donijelo je pritisak na trenutnu objavu vijesti, zbog čega se često pribjegava “copy-paste” metodama ili neprovjerenim informacijama. Iako je zahtjev za brzim objavljivanjem vijesti razumljiv s obzirom na konkurenciju i očekivanja publike, važno je razmišljati o načinima koji bi omogućili kvalitetnije i provjereno novinarstvo. Upravo projekti poput “Uspostave sustava provjere medijskih činjenica”, koje su pokrenuli Ministarstvo kulture i Agencija za elektroničke medije, a čiji je projekt ATENA dio, predstavljaju borbu za sigurnije informacijsko okruženje. S jedne strane, ovakvi projekti potiču dodatno obrazovanje novinara u prepoznavanju dezinformacija, korištenju pouzdanih izvora i razumijevanju odgovornosti koja dolazi s objavljivanjem vijesti. S druge strane, ovakvi projekti senzibiliziraju javnost o kvaliteti informacija u javnoj sferi te jačaju svijest o štetnosti dezinformacija i o tome kako prepoznati pouzdane izvore. Naravno, s vremenom će doći i do implementacije tehnologija poput umjetne inteligencije, koje će olakšati brzo provjeravanje činjenica. AI alati za provjeru informacija i identifikaciju lažnih vijesti mogu biti korisni u smanjenju širenja nepotvrđenih sadržaja, no prvenstveno educirani i odgovorni novinari i urednici, kao i medijski pismenija publika, mogu značajno oslabiti učinak plasiranih dezinformacija.

Krize poput pandemije, geopolitičkih nestabilnosti, rata, osobito su pogodno ozračje za plasiranje lažnih vijesti ili dezinformacija. Koliko društvene mreže pridonose širenju takvih vijesti?
Društvene mreže kao i aplikacije za mobilno komuniciranje imaju ključnu ulogu u širenju dezinformacija. Na tim platformama informacije cirkuliraju izuzetno brzo, često bez ikakve provjere točnosti, što olakšava širenje lažnih vijesti. Društvene mreže pridonose širenju takvih vijesti na nekoliko važnih načina. Algoritmi društvenih mreža često favoriziraju senzacionalne ili emotivno nabijene sadržaje jer su takvi postovi češće dijeljeni i komentirani. Dezinformacije su često dramatične i nabijene emocijama, što dovodi do toga da ih algoritmi prikazuju većem broju ljudi. Nadalje, društvene mreže omogućuju brzo širenje informacija. Vijesti koje korisnici dijele u realnom vremenu mogu se proširiti izuzetno brzo, često bez vremena za provjeru izvora ili točnosti, što dodatno potiče širenje dezinformacija. Također, društvene mreže često stvaraju okruženja u kojima korisnici najčešće vide sadržaje koji se slažu s njihovim postojećim uvjerenjima (poznati kao “echo chamber” efekt).

Kada korisnici kontinuirano primaju slične informacije, postaju manje kritični prema onome što vide i lakše povjeruju dezinformacijama koje se uklapaju u njihov pogled na svijet. Važno je napomenuti da su na društvenim mrežama prisutni mnogi lažni profili i botovi koji masovno šire dezinformacije, često sa specifičnim ciljem manipuliranja javnim mnijenjem. Za razliku od prošlih vremena, društvene mreže omogućuju svakome tko ima profil da postane “izvor informacija”. Mnogi korisnici dijele neprovjerene informacije, često iz najboljih namjera, ali to dovodi do širenja netočnih ili pogrešnih informacija. Nije slučajnost da je s pojavom društvenih mreža došlo i do problema s velikim brojem dezinformacija u javnoj sferi, što je posljedično narušilo povjerenje u institucije, dovelo do velikih društvenih podjela te izazvalo stvarnu štetu u kriznim situacijama. Liberalne demokracije posebno su ranjive na dezinformacije zbog svojih temeljnih vrijednosti i otvorenog društvenog sustava, koji omogućuje slobodan protok informacija, izražavanje različitih stavova i kritiku vlasti - što vješto koriste autoritativne države, razne interesne grupe ili zlonamjerni pojedinci.

Nataša Gajski Kovačić