S obzirom na omjer uloženog i dobivenog, najpovoljniji i najisplativiji način zaštite imovine svakako je ugradnja alarmnih sustava s priključenjem na dojavni centar zaštitarske tvrtke
[ Smiljan Krstanović, Denis Catinelli ]
Sigurnost je jedna od osnovnih ljudskih potreba o kojoj ljudi ne razmišljaju previše sve dok nisu izravno ugroženi, tj. dok im se ne dogodi neki štetni događaj. U današnje vrijeme (a i ubuduće) uopće ne bi trebalo razmišljati hoće li i nas pogoditi neki štetni događaj, već kad će se to zbiti te što poduzeti da se umanji rizik i štetne posljedice takvog događaja.
Nakon razgovora s korisnicima koji su bili oštećeni provalom u stan ili kuću, zaključeno je da ljudi brzo prebole materijalne gubitke, no osjećaj nesigurnosti u vlastitu domu prolazi vrlo sporo i teško. Nakon takvih štetnih događaja dugo ostaju traumatična i neugodna iskustva i strahovi. Dakle, nije bitno samo zaštititi vrijednosti u stanu (novac, nakit, umjetnička djela, namještaj i kućanske aparate), već je puno važnije - zaštititi svoj dom.
Ugradnja alarmnog sustava u poslovni prostor, stan ili kuću dobar je, ali nedovoljan korak ka željenoj sigurnosti. Pritom je važno tko će to napraviti i kakvu će opremu ugraditi – jer na tržištu ima svakojake opreme, od one koja više sliči na dječje igračke do vrhunskih profesionalnih sustava. Osim s opremom, treba paziti i na to da ugradnju obavi profesionalac s licencom za obavljanje poslova tehničke zaštite, koji će izdati odgovarajuće potvrde i zapisnik. Nakon ugradnje na korisniku je da sustav zaštite uredno koristi (jer ako nije uključen – neće ni odraditi svoju zadaću) i servisira najmanje jednom godišnje – kako u presudnom trenutku ne bi zatajio. U slučaju provale u štićeni prostor, oglasit će se alarmna sirena (unutarnja i/ili vanjska), no pitanje je hoće li to biti dovoljno da spriječi provalnika u njegovu naumu te hoće li netko od susjeda reagirati i obavijestiti policiju.
Sustav od tri dijela
Iako su sustavi tehničke zaštite sofisticirani i kompleksni, njima se jednostavno rukuje i upravlja putem upravljačkih tipkovnica – unošenjem korisničkih kodova (šifri) ili daljinskih upravljača (bežični sustavi) – poput onih za auto-alarme. Budući da svaki sustav može imati više korisničkih šifri, posebno se definiraju korisnici, tako da operater ADC-a točno zna koji je korisnik i u koje vrijeme uključio/isključio sustav (često je vlasniku vrlo važno znati tko je od zaposlenika i u koje doba prvi došao na posao ili pak s posla zadnji otišao kući).
Alarmni dojavni centar (ADC) sustav je sastavljen od više tehničkih komponenti (digitalni alarmni prijemnik – softver - PC) koje nam omogućuju praćenje stanja sustava tehničke zaštite na udaljenim objektima, koji su pak putem telekomunikacijskih veza - fiksna i/ili GSM linija - spojeni na ADC.
Sustav tehničke zaštite (protuprovalni alarmni sustav i/ili vatrodojava) ugrađen u objekt korisnika, putem digitalnog komunikatora i TK veza spaja se s ADC-om iz kojeg se tada prati stanje korisnikova sustava. Pritom se nadzire je li korisnikov sustav uključen ili isključen, ima li pravilno napajanje električnom energijom, funkcionira li TK linija putem koje je ostvarena veza i jasno - zaprimaju se alarmne dojave te servisne informacije o ispravnosti komponenti korisnikova sustava. Podaci putem TK linija pristižu u ADC kodirani u digitalnom obliku pa ih nije moguće dekodirati bez digitalnog prijemnika i pristupnih kodova.
Osim protuprovalnih, protuprepadnih i vatrodojavnih sustava, na ADC se spajaju i sustavi koji služe u medicinske i skrbničko-nadzorne svrhe čija je namjena osigurati brzu pomoć starijim, nemoćnim i bolesnim osobama
Osim što digitalni alarmni prijemnik prima i dekodira primljene podatke, on ih istodobno prosljeđuje na PC koji uz pomoć softvera te podatke obrađuje i ispisuje na pisač i zaslon PC-a. Sve dojave imaju svoje zvučne signale i protokole koje PC u obliku ‘prozora’ s informacijama izbacuje na zaslon. Operater ADC-a sukladno primljenim podacima poduzima unaprijed utvrđene radnje, a po potrebi zaprimljene informacije prosljeđuje dežurnim službama (policija, vatrogasci, hitna pomoć) i interventnoj ekipi ADC-a. U tom krugu odgovornosti pripadnici interventne ekipe dužni su provjeriti stanje na objektu s kojeg su primljene alarmne dojave i javiti povratnu informaciju operateru ADC-a, koji pak o svemu obavještava kontakt-osobu korisnika.
Za svaki pojedini objekt priključen na ADC operater ima zaseban protokol postupanja, koji ovisi o vrsti sustava ugrađenog u objekt korisnika te o njegovim željama i potrebama. Protokol se u obliku ‘prozora’ s podacima pojavljuje na zaslonu PC-a, i to po zaprimanju alarmne dojave s pojedinog objekta. U tom trenu interventna ekipa u vozilu, opremljenom s GPS-navigacijom i praćenjem, također ima planove intervencije sa svim bitnim podacima te fotografijama i tlocrtima štićenih objekata.
"Tiha dojava" za prepade
Za razliku od provalnih i požarnih alarma, kod kojih se na samom objektu odmah aktivira alarmna sirena, kod alarmne dojave prepada, koje korisnik uglavnom šalje putem panik-tipki, nožnih panik-šina ili tastera ili specijalnih detektora zadnje novčanice (u blagajnama i kasama), na samom se objektu ne uključuje alarmna sirena, već u ADC stiže "tiha dojava" prepada – za nju postoje posebni protokoli postupanja s ciljem što brže reakcije i intervencije policije ili interventne ekipe ADC-a. Zanimljivo, alarm koji korisnik uzrokuje pogreškom moguće je opozvati, što mogu učiniti samo unaprijed određene kontakt-osobe korisnika, s dogovorenih telefonskih brojeva i uz identifikaciju unaprijed utvrđenom lozinkom za opoziv.
Osim spomenutih protuprovalnih, protuprepadnih i vatrodojavnih sustava, na ADC se spajaju i sustavi koji služe u medicinske i skrbničko-nadzorne svrhe. Namjena im je osigurati starijim, nemoćnim i bolesnim osobama mogućnost da u svakom trenu zatraže pomoć obitelji ili liječnika, pritiskom na taster najčešće ugrađen u narukvicu (sličnu ručnom satu) ili privjesak koji se nosi na lančiću oko vrata. Pritiskom tastera – centrala s digitalnim komunikatorom šalje u ADC dojavu: "Medicinski alarm" ili "Poziv u pomoć s ručnog predajnika". Po zaprimanju takve dojave operater ADC-a postupa po protokolu za tog korisnika; najčešće obavještava članove obitelji, skrbnika ili hitnu pomoć – kojoj tada daje i podatke o zdravstvenom stanju korisnika (bolesti od kojih boluje, godine starosti i sl.).
Nadzor iz ADC-a, osim rješavanja alarmnih situacija, uključuje i niz drugih opcija od kojih korisnici najčešće koriste mogućnost nadzora uključenja, što znači da u točno dogovoreno vrijeme (koje može biti različito za svaki dan u tjednu) operater ADC-a provjerava je li na korisnikovu objektu uključena zaštita. Ako nije, operater o tome obavještava korisnika, a postoji i mogućnost programiranja automatskog uključenja zaštite u određeno doba – po želji korisnika. Za sve priključene objekte provjerava se i ispravnost TK linija (u rasponu od 1 do 24 sata – po želji korisnika), kao i stanje mrežnog napajanja, tj. stanje baterija za pričuvno napajanje u slučaju nestanka mrežnog napajanja.