Zaštitarstvo treba biti struka, a ne tek prolazan posao

Zaštitar Pave Kumarić je prije tri godine sa svojim suradnicima utemeljio strukovno udruženje za sve zaštitare u Hrvatskoj, a volonteri udruge su zaštitari koji pokušavaju preuzeti aktivniju ulogu u unaprjeđenju profesije. Kumarić je zaštitar u najvećoj domaćoj zaštitarskoj tvrtki Sokol Marić.

Kako je došlo do osnutka Udruge i koliko ona broji članova?

Svi smo mi, nažalost, svjesni kakva je trenutna situacija u zaštitarstvu, pa je stoga nekolicina nas zaštitara shvatila da nakon niza foruma i komentara po društvenim mrežama vezanih uz problematiku zaštitarstva nije postignuto - ništa. Tada smo došli na ideju da te svoje glasove, komentare i ideje ujedinimo kako bi bili zvučniji u javnosti. Jedino rješenje vidjeli smo u osnivanju udruge. Cilj nam je bio postati pravna osoba, jer smo smatrali da bi nas tako ozbiljnije shvatili i primijetili da postojimo. Ujedno bi Udruga bila mjesto na kojem bi zaštitari pojedinačno iznosili svoje probleme, a mi bi svojim iskustvom, ili iskustvom drugih kolega pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Preko Udruge bi se okupljali na raznim obljetnicama, upoznavali jedni druge, razmjenjivali iskustva. Preko Udruge bi potakli ljude da ulože u dodatnu edukaciju, jer smatramo da znanje otvara sva vrata i da tečajevi koje trenutno prolaze zaštitari nisu dovoljni za sve zadaće koje su pred zaštitare postavljene. Ideja o osnivanju udruge došla je u rujnu 2012. , a konačno i službeno rješenje priznanja udruge kao pravne osobe, došlo je 20. studenoga 2012. Ujedinjeni hrvatski zaštitari trenutno broje 60 članova, a odaslano je još preko 200 pristupnica širom RH.

Može li se po vama, u dogledno vrijeme, popraviti položaj zaštitara u Hrvatskoj?

U Udruzi smatramo da se položaj zaštitarstva može popraviti jedino tako da poslodavci u suradnji s Cehom zaštitara i sindikatom sjednu za stol te stanu na kraj dampinškim cijenama rada, promjene sve zakone koji nam donose štetu, potpišu jak kolektivni ugovor te donesu odluku o osnivanju zaštitarske komore. Potreban je i odmak tržišta od MUP-a kako bi napokon krenuli na jačanje zaštitarstva kao struke i dizanje životnog standarda za sve koji rade u zaštitarskoj djelatnosti.

Gdje vidite najveće probleme za zaštitarski sektor?

Najveći problemi su male plaće, nehumani uvjeti rada i preveliki broj zaštitarskih firmi, pogotovo firmi koje su zbog dugova, neisplata plaća i drugih problema zatvorili jednu pa otvorili drugu firmu te tako nastavili s radom. Značajni problem za sektor vidimo i u loše propisanim zakonima koje nema tko provoditi, a da ne spominjemo kako male firme diktiraju igru velikima. Spomenimo i ucjene nekih komitenata zbog kojih određene zaštitarske firme posluju i s minusom, potom gubitak socijalne komunikacije, nedovoljnu količinu edukacije za zaštitare, ali i gubitak volje za pomakom da poslodavci dobiju kvalitetnijeg radnika. Država i MUP snose dio odgovornosti što se zaštitarstvo nije dovelo u red, a pogotovo cijena rada. Kada su pojedini poslodavci odlučili sjesti za stol i pričati o okvirnoj cijeni troška rada odnekud se pojavila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja je zaštitarske tvrtke smjestila u kartel i propisala im kaznu. To što određene firme nisu isplatile plaće po pola godine, to državi nije toliko važno.

Što mislite o inicijativi za osnutkom zaštitarske komore, može li ta institucija donijeti pomake u struci i na tržištu?

Podržavamo inicijativu osnutka zaštitarske komore i nadamo se da će poslodavci pristati na to. Kada bi zaštitarski sektor imao svoju komoru donijeli bi se zakoni koji ne bi bili štetni za zaštitarstvo. Vrijeme je da se zaštitarstvo počne dizati s dna. Moji suradnici i ja zalagat ćemo se za to da zaštitarstvo postane struka, a ne tek prolazan posao.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Zaštite.