U spomenutom pismu ukazuju na svoje dugogodišnje probleme te apeliraju na hitno rješenje trenutnog statusa zaštitara u društvu.
Stoga prenosimo njihovo pismo:
"U našem zaštitarskom sektoru vlada rasulo, bezakonje i cirkus. To je rezultat neurednog tržišta kojim prevladava nelojalna konkurencija i prevelike želje vlasnika zaštitarskih firmi za stjecanjem što većeg kapitala u kratkom vremenu. Na relativno malom tržištu radi preveliki broj firmi. Umjesto da nude kvalitetnu uslugu, poslove dobivaju spuštanjem cijena usluge. Tom prilikom zanemaruju svoje dužnosti prema zaposlenicima, uskraćuju im radnička prava i prava iz kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovori služe samo kao ukras, lažna slika pred društvom, vladajućima i socijalnim partnerima. Trenutno u zaštitarskom sektoru ni ne postoji važeći kolektivni ugovor. Sindikati, Ceh zaštitara i razne udruge ne poduzimaju apsolutno ništa po tom pitanju. Ne zastupaju interese radnika. Zaštitari se osjećaju izdano od njih, ali i od strane Vlade RH. Niti jedna pravna osoba se ne zauzima za njihova prava, bolje uvjete rada, bolju i kvalitetniju opremu, redovite i veće plaće. Vladi RH pogotovo nije u interesu da se uvede reda na tržištu, jer su i sami korisnici usluga privatne tjelesne zaštite. Pravila javne nabave u državnim institucijama nalažu da se može prihvatiti ponuda isključivo najjeftinijeg ponuđača. Tako je stvoreno plodno tlo za širenje dampinga i samim tim pada cijena usluga, što je neminovno utjecalo na smanjenje plaća zaštitara. Dakle, državne institucije kojima je zadaća obavljati nadzor nad firmama koje se bave privatnom zaštitom ne poduzimaju ništa iz jednostavnog razloga, štite interes države. Tom prilikom interes zaštitara pada u neki drugi plan.
Oprema koju duže zaštitari uglavnom je dotrajala ili poluispravna. Nerijetko zaštitari smjenu u trajanju 8 do 12 sati provode u automobilu, stoje u nekom hodniku ili na otvorenom, bez ikakvog krova nad glavom, izloženi svim vremenskim uvjetima. Nemaju mjesto predviđeno za obavljanje nužde, te drugih tjelesnih i higijenskih potreba. Zaštitarima se prigovara, ako jedu na radnom mjestu, s tim da se nitko nije pobrinuo da istom čovjeku osigura vrijeme i prostor u kojem bi mogao provesti vrijeme predviđeno za pauzu na koju ima zakonsko pravo. Tako ČOVJEK jede potajno vadeći zalogaj po zalogaj iz ladice, na brzinu guta taj gorki, suhi kruh koji je mukom zaradio, ne stigavši ga sažvakati i barem na kratko uživati u njemu. U pojedinim situacijama, prilikom osiguravanja javnih skupova, teško se narušavaju zakonom propisana radnička prava. Ljudi su prisiljeni da nakon odrađene dnevne ili prije noćne smjene na objektu gdje imaju stalni raspored, odrade osiguranje nekog javnog okupljanja (sportska natjecanja, koncerti, politički ili razni dugi skupovi). Obavijest o tome da nakon odrađene smjene idu odraditi dodatne poslove, uglavnom zateknu u knjizi primopredaje dužnosti, bez prethodne najave. Nepripremljeni, bez gableca, bez da su im išta javili o dodatnim dužnostima, odlaze na nove zadatke. Umorni, nenaspavani, gladni i iznad svega očajni idućeg dana dolaze na posao. Dužnost im nalaže da smjenu odrade maksimalno skoncentrirani, da budu dobre volje prema komitentima i njihovim strankama. Nitko se ne pita da li je čovjek nakon odrađenih 12, 16, 18 ili 20 sati, uz samo par sati odmora nakon toga, u stanju odraditi smjenu koju je upravo preuzeo. Uz to, komitenti ponekad od zaštitara zahtijevaju da obavljaju poslove koji nisu na popisu njegovih dužnosti. Tako zaštitar zalijeva cvijeće, kosi travu, raznosi namještaj ili poštu po uredima, obavlja sitne popravke , biva poslan u pekaru ili trgovinu po gablec službenicima koje čuva. Naravno, ovo je samo dio ideja naših komitenata, jer mnogi od njih nisu ni svjesni koje su stvarne zadaće zaštitara. Ponašaju se tako, jer im je osiguravajuće društvo nametnulo angažiranje zaštitara kao uvjet jeftinije police osiguranja. Veliki dio zaštitarskih firmi gleda na sve navedeno dosta rezignirano. Ako im se zaposlenik požali na korisnika usluge oni ne reagiraju. Ne zamjeraju se svojim klijentima pa žrtvuju svoje zaposlenike, a sve s ciljem zadržavanja posla i dobiti.
Cijelo pismo naslovljeno na premijera, Vladu i resorna ministarstva pročitajte
ovdje.