Pod pojmom pokretne kulturne baštine tradicionalno su označavani umjetnički inventari i zbirke u sakralnim, javnim i privatnim prostorima, kao i pojedinačne umjetnine i predmeti umjetničkog obrta. U suvremenoj konzervatorskoj teoriji i praksi taj je pojam znatno proširen te obuhvaća sve predmete kojima su u različitim kulturnim, povijesnim i socijalnim kontekstima prepoznate vrijednosti za zajednicu, odnosno svi predmeti i zapisi koji imaju kulturno, povijesno, umjetničko, arheološko, paleontološko, antropološko, etnografsko, znanstveno, tehničko i društveno značenje. Uvod je to u predavanje održano trećeg dana radionice Operativne snage sustava civilne zaštite za zaštitu kulturne baštine koju provodi Ravnateljstvo CZ RH, a kojeg je održala dr. sc. Višnja Bralić, glavna konzervatorica za pokretnu kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i medija RH. Predavanje Uvod u zaštitu spomenika – pokretna kulturna dobra, dalo je detaljni uvid u to što je pokretno kulturno dobro. U Registar kulturnih dobara RH upisano je ukupno 9059 kulturnih dobara na listi trajne i preventivne zaštite.
„Pokretna kulturna dobra čine 25,35 posto zaštita u Registru, odnosno ima ih 2286 na listi preventivne i trajne zaštite. Na listu trajne zaštite upisano je 1053 pojedinačnih i 989 zbirki pokretnih kulturnih dobara – ukupno 2042 pokretna kulturna dobra. Na listu preventivne zaštite upisano je trenutno 158 pojedinačnih i 86 inventara/zbirki pokretnih kulturnih dobara – ukupno 244 pokretna kulturna dobra“, pojasnila je predavačica.
„U odnosu na zaštitu nepokretne i arheološke baštine, zaštita pokretne baštine ima specifične metode i postupke. Razlike proizlaze prije svega iz različite povijesti djelatnosti vezane uz nastanak umjetničkih kolekcija te restauriranje umjetnina i predmeta umjetničkog obrta. Suvremena zaštita i očuvanje pokretne baštine vrlo je složena i interdisciplinarna djelatnost. Njezin razvoj u posljednjim je desetljećima obilježen aktivnošću Konzervatorskih odjela Ministarstva kulture i medija i brojnih konzervatora-restauratora iz javnih ustanova i privatnih radionica uz suradnju stručnjaka iz humanističkih, umjetničkih i prirodo-znanstvenih područja“, nastavila je Bralić.
Iz djela „Preservation in the future: Any Reasons for Optimism“, M. Kirby Tallaya izvukla je citat: „Vrijeme je najveći neprijatelj očuvanja povijesne i umjetničke baštine. Ono je nepobjedivo i neumoljivo bilo da se radi o postupnom propadanju materijala, prirodnim katastrofama ili djelovanju čovjeka – zanemarivanju, socijalnim sukobima i individualnom vandalizmu. Protok i učinak vremena je neumitan, no na djelovanje čovjeka može se utjecati. O tome kako ćemo postupati prema umjetničkim djelima, njihovu okolišu i komuniciranju njihovih vrijednosti ovisit će njihovo trajanje u vremenu i mjesto u našoj kulturi.”
Niz je primjera namjernih i nenamjernih destrukcija, ali i ravnodušnosti te zanemarivanja baštine u našoj neposrednoj okolini. Na primjeru Crkve sv. Katarine Aleksandrijske u Zagrebu, Bralić je pokazala kakva su oštećenja nastala nakon potresa 2020. poput oštećenih i otpalih dijelova s oltara sv. Duha, sv. Barbare i sv. Dionizija te navela koji su radovi na prikupljanju očuvanih fragmenata zidnih slika, štukatura i izvornih opeka izvedeni. Osim razornih prirodnih sila koje mogu uništiti ili oštetiti kulturna dobra, navela je i primjere djelovanja čovjeka. „Ratovi i sukobi različitih motivacija i opsega čest su uzrok uništavanja spomenika kulture, nerijetko s teškim posljedicama na predmetima, zbirkama i inventarima“, rekla je. .Primjerice, barokna župna crkva Uznesenja Bl. D. Marije u Pakracu teško je oštećena 1991. godine, u Domovinskom ratu. Oltar je godinama ostao u crkvi bez krova. Ipak, višestruki naknadni preslici zaštitili su i spasili izvornu pozlatu sve dok oltar nije restauriran u Hrvatskom restauratorskom zavodu i vraćen u crkvu 2013. godine.
Žana Matulić Bilač iz Hrvatskog restauratorskog zavoda predstavila je Plan upravljanja kulturnim dobrom koji se donosi u svrhu upravljanja kulturnim dobrom, a sadrži analizu stanja, ciljeve upravljanja, aktivnosti za provođenje ciljeva i pokazatelje provedbe plana.
Upravljanjem kulturnim dobrom, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se utvrđivanje i praćenje stvarnog stanja radi unaprjeđenja njegove zaštite, trajnog očuvanja kulturnog dobra te njegova održivog korištenja u skladu s planom upravljanja uz sudjelovanje svih zainteresiranih dionika za njegovu zaštitu i očuvanje.
Citirala je Aparnu Tandon iz ICCROM-a: “Upravljanje rizikom omogućuje donositeljima odluka da definiraju prioritete i osiguraju dugoročno očuvanje baštine.” Govorila je i o rizicima poplave I požara, a ns primjeru Muzeja grada Zagreba pokazala je koji su važni podaci za procjenu rizika, prevenciju i
plan kriznog djelovanja.
„Muzeji trebaju izraditi Operativni plan reagiranja u slučaju katastrofa, napraviti ga lako dostupnim te ga ažurirati po potrebi“, rekla je.
O pokretnoj baštini nakon potresa govorila je dr. sc. Martina Ožanić iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija. „Radove evakuacije kulturnih dobara smiju obavljati samo restauratori koji imaju odgovarajuće dopuštenje Ministarstva kulture i medija za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ili položeni stručni ispit. Prije evakuacije potrebno je napraviti detaljnu fotodokumentaciju zatečenog stanja inventara u cjelini i pojedinačno te evidentirati i obilježiti demontirane elemente jasnom i preciznom numeracijom. Demontirane elemente potrebno je očistiti od nečistoće, podiljepiti slikane slojeve ako je to potrebno. Kod pakiranja, treba zaštititi demontirane dijelove oblaganjem u geotekstil ili zaštitne folije te pohraniti u odgovarajući prostor. Nakon evakuacije potrebno je izraditi Izvješće o provedenim radovima s detaljnim popisom i fotodokumentacijom svih demontiranih dijelova te njihovom jasnom i preciznom numeracijom kako bi se mogli naknadno identificirati i ponovo vratiti na svoje mjesto u crkvi. Po potrebi može se napraviti i grafička dokumentacija“, pojasnila je. Detaljno je sudionike radionice informirao i Anđelko Pedišić, konzervator-restaurator i savjetnik koji je govorio o ratnoj evakuaciji inventara crkve sv. Ladislava u Pokupskom i dezinsekcija ugroženih kulturnih dobara.
Obrazac za evidenciju štete na pokretnim kulturnim dobrima s fokusom na potrese u Hrvatskoj 2020. prokomentirala je Tatjana Horvatić, voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture i medija. „U Uputama za provođenje postupka popisa štete na pokretnim kulturnim dobrima detaljno su propisani prioriteti popisivanja, metode, način popunjavanja obrasca i mjere sigurnosti za rad na terenu budući da smo istovremeno imali i pandemiju i potres. Popisivanje se odnosi na oštećene predmete koji nisu građa muzeja upisanih u Upisnik javnih i privatnih muzeja u Republici Hrvatskoj, tu građu su u posebnim obrascima popisali djelatnici muzeja. Također smo u Ministarstvu proveli edukaciju za ispunjavanje obrazaca s voditeljima stručnih timova“; objasnila je. U oštećene zgrade timovi ulaze isključivo nakon procjene ugroženosti zgrade od strane inženjera specijaliziranog za konstrukciju. Kod prilaza zgradi obavezno je voditi računa o opasnosti od urušavanja labilnih dijelova zgrade. Timovi moraju biti opremljeni opremom za rad na gradilištu (HTZ oprema, zaštitna kaciga).
„Donijeli smo Obrazac za koji su korišteni predlošci ICCROM-a i UNESCO-a te su konzultirani međunarodni stručnjaci u konzervatorskoj službi npr. Jerry Podany američki konzervator umjetnina s diplomama u područjima likovne umjetnosti i zaštite arheološke kulturne baštine. Najveći dio radnog vijeka proveo je kao konzervator za starine u muzeju J. Paul Getty u LA“, rekla je. Spomenula je i da su utvrđena oštećenja na 70 sakralnih inventara, kao i progresivne štete na 5 već stradalih crkvenih inventara u Gradu Zagrebu nakon petrinjskog potresa. Najteža oštećenja evidentirana su na kamenim i mramornim oltarima te na pojedinačnim mramornim skulpturama.
„Procijenjene štete na pokretnoj baštini unesene su u dokument Brza procjene šteta i potreba (Rapid Damage and Needs Assessment (RDNA)) za Svjetsku Banku. Ovaj dokument bio je podloga za raspis natječaja Fonda solidarnost putem kojega se trenutno financira konstruktivna sanacija i provedba hitnih mjera zaštite na pokretnoj i nepokretnoj kulturnoj baštini“, zaključila je.
Spomenimo da je održana i vrlo interesantna i poučna praktična radionica Prva pomoć pokretnim kulturnim dobrima u kriznim uvjetima.
Nataša Gajski Kovačić