Eugen Antić
Hrvatsko tržište privatne zaštite prolazi kroz jedno od najzanimljivijih preslagivanja u posljednjih petnaestak godina. Na jednoj strani ulaze novi međunarodni igrači i kapital, na drugoj se domaće kompanije konsolidiraju i brane pozicije koje su gradile desetljećima, dok cijelo tržište pritišće isti problem – kronični nedostatak ljudi. Istodobno, tehnologija sve više postaje odgovor na manjak operative, a borba za klijenta pretvara se i u borbu za svakog kvalitetnog zaštitara.
Da se na hrvatskoj zaštitarskoj sceni događa nešto veliko i dubinsko, više nije potrebno stručno oko ni uvid u tajne financijske bilance – to je danas jasno i potpunom laiku. Dovoljno je proći kroz domaće zračne luke, pogledati nove ili stare oznake na odorama, uočiti menadžerske rošade i preraspodjele na portirnicama ili pratiti objave natječaja za posao... Sudbinu i smjer hrvatskog zaštitarstva ponovno su u svoje ruke uzeli "stari krojači" industrije, prekaljeni sektorski lideri koji desetljećima poznaju svaki krak ovog sustava. Jer u trenutku kada se lome koplja oko milijunskih ugovora i kroničnog deficita ljudi, logično se nameće pitanje – tko će drugi ako neće oni?
Na prvi pogled riječ je o tržištu koje raste jer makroekonomski okvir pokazuje da se ukupna vrijednost tržišta privatne zaštite u Hrvatskoj opasno približava granici od 300 milijuna eura godišnje, no kad zagrebemo ispod površine iza ukupnih prihoda krije se puno složenija slika. Prema financijskim podacima za 2025., Securitas Hrvatska ostvario je 57,6 milijuna, Sokol 46,3 milijuna, Bilić-Erić 32,6 milijuna, Klemm sigurnost 31,7 milijuna, a Mediteran Security 17,29 milijuna eura. Istodobno, razlike u profitabilnosti pokazuju da veličina prihoda sama po sebi ne govori dovoljno o stvarnoj snazi pojedinog poslovnog modela.
Tehnologija i zrakoplovstvo: nova borba za premium niše
Jedan od znakova da se struktura tržišta mijenja dolazi iz ulaska francuskog WatchOvera (WO Group) na hrvatsko tržište. WatchOver S.A.S. osnovao je u Hrvatskoj podružnicu u kolovozu 2025., registriranu za djelatnost privatne zaštite, a podružnica je tijekom 2026. počela tražiti nove zaposlenike. Financijski podaci za prvu, početnu godinu poslovanja još ne predstavljaju sliku razvijenog hrvatskog poslovanja, ali registracija i zapošljavanje pokazuju da je riječ o projektu koji se tek operativno razvija.
Posebno su zanimljiva događanja na dubrovačkom području i to preciznje u Zračnoj luci Ruđer Bošković u Čilipima. WatchOver je u kolovozu objavio natječaj za 25 radnika u Čilipima za poslove pripreme i prihvata putnika, provjere prijavljenih putnika u sustavu, davanja uputa prije zaštitnog pregleda i komunikacije s putnicima. Taj je potez važan jer pokazuje da se novi međunarodni akter više ne zadržava samo na registraciji i poslovnom pozicioniranju, već pomalo gradi konkretnu operativnu strukturu na terenu.
Upravo je zrakoplovna sigurnost jedna od niša u kojima se može očekivati snažnija tržišna utakmica. Riječ je o segmentu koji traži specijalizirano znanje, stroge procedure, kontinuiranu izobrazbu i velik broj operativaca, ali istodobno nudi mogućnost ulaska u poslove veće dodane vrijednosti od klasičnog čuvanja objekata. To je važna promjena jer novi igrači ne moraju nužno krenuti od najšireg tržišta tjelesne zaštite. Mogu ciljati specijalizirane niše u kojima su znanje, certifikati, tehnologija i organizacijska sposobnost važniji od same veličine broja zaposlenih.
Securitas: veličina više nije jedina prednost
Na drugoj strani nalazi se Securitas Hrvatska, koji je prema financijskim podacima za 2025. ostvario 57,58 milijuna eura ukupnih prihoda i zapošljavao 2.041 radnika prema satima rada. Prihod je povećan za 8,14 posto u odnosu na 2024., dok je neto dobit iznosila 1,30 milijuna eura. Ti podaci pokazuju dvije stvari. Prva je da Securitas ostaje jedan od najvećih aktera hrvatskog tržišta. Druga je da velika baza prihoda i zaposlenih sama po sebi ne znači i proporcionalno visoku profitabilnost. Marža ostaje pod snažnim pritiskom troškova rada, organizacije i svakodnevnog operativnog poslovanja.
Upravo zato međunarodni igrači imaju još jednu potencijalnu prednost – pristup tehnologiji i znanju razvijenom na velikim svjetskim tržištima. Tehnička zaštita, videonadzor, analitika događaja, udaljeni nadzor i integrirana sigurnosna rješenja sve više postaju način da se dio klasične radno intenzivne usluge pretvori u tehnološki podržan poslovni model. No tehnologija ne ukida čovjeka, ona prije svega mijenja njegovu ulogu, a o tome smo već nešto i pisali.
Sokol i Fina GS: domena gotovinskog poslovanja i transporta vrijednosti
Kada se tržište promatra kroz profitabilnost, domaći kapital i dalje ima vrlo snažan odgovor. Sokol d.o.o. je u 2025. ostvario 46,28 milijuna eura ukupnih prihoda, uz 1.804 zaposlenih prema satima rada i neto dobit od 6,14 milijuna eura. Prema dostupnim financijskim podacima, time je bio prvi među navedenim velikim zaštitarskim društvima po neto dobiti. Sokolova pozicija posebno je snažna u segmentu gotovinskog poslovanja, transporta vrijednosti i poslova povezanih s bankarskim sustavom. Taj dio tržišta zahtijeva velika ulaganja u vozila, logistiku, opremu, sigurnosne procedure i ljudstvo, pa visoka ulazna ulaganja istodobno predstavljaju i svojevrsnu barijeru novim konkurentima. U takvom poslovnom modelu prednost nije samo u broju zaštitara. Ona je u logističkoj infrastrukturi, organizaciji ruta, sigurnosnim procedurama, opremi i sposobnosti da se veliki broj operacija provodi svakoga dana bez prekida. To je jedan od razloga zbog kojih se tržište neće jednostavno podijeliti između starih domaćih i novih međunarodnih igrača.
Posebno mjesto u toj strukturi gotovinskog poslovanja ima FINA gotovinski servisi. Tvrtka je u vlasništvu Financijske agencije, a njezine temeljne djelatnosti uključuju obradu i pohranu gotovog novca i drugih vrijednosti, prijevoz gotovine, usluge s bankomatima te tehničku zaštitu objekata, osoba i imovine. Fina GS zato nije samo još jedan konkurent privatnim zaštitarskim društvima. Ona je specifičan tržišni akter koji u jednom dijelu poslovanja konkurira privatnom sektoru, dok istodobno ima vrlo snažnu specijalizaciju za gotovinsko poslovanje. Za tržište rada to je posebno važno. U segmentu transporta novca i drugih vrijednosti cijena pogreške je visoka, pa se traže iskusni vozači, pratitelji vrijednosti i drugi specijalizirani radnici. Kada takvi ljudi mogu birati između više poslodavaca, pitanje plaće i radnih uvjeta postaje izravni element tržišnog natjecanja.
Mediteran Security: predvodnik drugog vala i izazivač u CIT niši
Pravi regionalni fenomen i predvodnik drugog vala zaštitarskih tvrtki je zadarski Mediteran Security, koji bilježi strelovit uspon prema samom vrhu industrije. S prihodom nešto višim od 17 milijuna eura, što je skok od čak 29,99 posto i čistom neto dobiti od 1,02 milijuna eura, ova agencija sa 683 zaposlena i vlastitom flotom oklopnih vozila uspješno parira nacionalnim divovima. Mediteran Security čvrsto dominira ugovorima na jadranskoj obali, ali i agresivno preuzima ugovore u iznimno profitabilnoj niši transporta novca i vrijednosti (CIT), čime izravno ulazi u teritorij Sokola i Fina GS-a. Njihov proboj pokazuje da se tržište transporta novca više ne može promatrati kao utvrda rezervirana isključivo za najstarije nacionalne sustave ili državne agencije. Ulaganjem u vlastitu oklopnu flotu i logistiku, Mediteran je uspio spojiti regionalnu dominaciju na turističkom Jadranu s ulaskom u kapitalno najzahtjevnije poslove.
Bilić-Erić i Klemm: domaći igrači između rasta, javnih ugovora i specijaliziranih poslova
Bilić-Erić pokazuje još jednu važnu karakteristiku današnjeg tržišta. Tvrtka je 2025. ostvarila 32,58 milijuna eura prihoda i 3,99 milijuna eura neto dobiti, uz 1.160 zaposlenih prema satima rada. Prihod je u odnosu na 2024. povećan za više od 20 posto, dok je dobit porasla za gotovo 15 posto. Ti rezultati pokazuju da se tržišna utakmica ne svodi samo na dva ili tri najveća igrača. Ispod samoga vrha postoji skupina kompanija koje mogu snažno rasti ako uspiju pronaći tržišne niše, ugovore i organizacijske modele koji omogućavaju povećanje prihoda bez proporcionalnog povećanja troškova.
Sličnu širinu poslovanja ima i Klemm Sigurnost, koji je posljednjih godina izgradio snažnu poziciju u poslovima tjelesne zaštite, zaštite događaja, trgovačkih i poslovnih objekata te sezonskih poslova na turističkom tržištu. Prošle godine su zabilježili najveći rast prihoda među pet vodećih tvrtki. Prihodi su mu porasli za 21,79 posto, na 31,7 milijuna eura, a dobit im se povećala za 15,36 posto, na više od četiri milijuna eura. Njegova je pozicija posebno zanimljiva upravo zato što pokazuje koliko je hrvatsko zaštitarsko tržište različito od segmenta do segmenta: dok se dio velikih kompanija sve snažnije okreće tehničkoj zaštiti i integriranim rješenjima, dio tržišta i dalje počiva na velikom broju kvalitetno organiziranih zaštitara na terenu.
Bilić-Erić i Klemm tako predstavljaju važan međuprostor između najvećih sustava i ostatka tržišta. Njihova konkurentska prednost nije samo u veličini, nego u sposobnosti da održavaju široku bazu klijenata i istodobno se prilagođavaju različitim potrebama – od klasične tjelesne zaštite do velikih događaja, poslovnih sustava i sezonskih angažmana. Upravo taj sloj tržišta mogao bi u idućim godinama biti posebno zanimljiv. Najveći međunarodni sustavi imaju prednost kapitala i tehnologije, specijalizirani domaći igrači imaju iskustvo i fleksibilnost, a svi se pritom susreću s istim ograničenjem – nedostatkom ljudi. U toj će se utakmici sve više pokazivati tko može povećavati prihode bez proporcionalnog povećanja broja zaposlenih i troškova operative.
Deficit radne snage: tržište se zapravo natječe za čovjeka
Cijelo ovo tržište, koje se prema najnovijim podacima konsolidiranih izvješća i ukupnih prihoda svih aktera približava vrijednosti od 300 milijuna eura, pati od iste bolesti – kroničnog nedostatka kvalitetnog licenciranog kadra. Svega pet vodećih tvrtki u zemlji kontrolira gotovo dvije trećine ukupnog prometa, oko 194 milijuna eura, dok se ostatak prihoda raspoređuje na više od 140 preostalih pravnih subjekata registriranih za djelatnosti privatne zaštite i tehničkih sustava sigurnosti. Zaštitarska industrija ostaje izrazito radno intenzivna. Tehnologija može automatizirati dio procesa, ali ne može u potpunosti zamijeniti zaštitara koji mora reagirati na incident, provjeriti osobu, intervenirati na objektu, pratiti vrijednosnu pošiljku ili osiguravati složeni događaj.
Istodobno, broj ljudi koji žele dugoročno raditi taj posao nije dovoljan da bez pritiska popuni sve potrebe tržišta. Rezultat je povećana fluktuacija, natjecanje poslodavaca za iskusne radnike i pritisak na rast troškova rada. Zakonski okvir dodatno određuje bazen potencijalnih kandidata. Važeći Zakon o privatnoj zaštiti propisuje posebne uvjete za osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite, uključujući dopuštenje MUP-a, dok zasebno uređuje mogućnost rada državljana EU-a i EGP-a na temelju odgovarajućih dopuštenja. Zato pitanje radne snage u zaštitarstvu nije moguće riješiti samo jednostavnim povećanjem broja zaposlenih. Potrebno je istodobno povećavati privlačnost zanimanja, ulagati u obrazovanje i specijalizaciju te racionalnije koristiti postojeći kadar.
Jedan od odgovora industrije već se vidi u većem oslanjanju na umirovljeničku populaciju. U zaštitarstvu se mogu angažirati iskusni ljudi koji već posjeduju potrebno znanje i, u mnogim slučajevima, licencu za obavljanje poslova. Takav model poslodavcima omogućava popunjavanje rasporeda i smanjenje pritiska na mlađi operativni kadar. Istodobno, iskustvo bivših policijskih službenika, vojnih osoba i dugogodišnjih zaštitara može biti vrijedno na poslovima na kojima su poznavanje procedura, procjena rizika i sposobnost smirenog reagiranja važniji od fizičke snage. No oslanjanje na umirovljenike ne može biti trajna zamjena za generacijsku obnovu struke. Ako industrija dugoročno želi stabilnu operativu, mora privući nove generacije i ponuditi im razlog da zaštitarstvo ne doživljavaju kao privremeni posao između dva zaposlenja.
Kad nema čovjeka, tehnologija preuzima dio posla
Nedostatak radne snage istodobno ubrzava tehnološku transformaciju tržišta. Klasični model u kojem zaštitar fizički provodi cijelu smjenu na jednom objektu sve se češće nadopunjuje videonadzorom, analitikom slike, termalnim kamerama, pametnim perimetarskim sustavima i centralnim dojavnim sustavima. Zakon o privatnoj zaštiti pritom definira centralni dojavni sustav kao sustav u kojem se tijekom 24-satnog dežurstva zaprimaju dojave s uređaja i sustava tehničke zaštite radi pružanja intervencije na štićenom objektu, javnoj ili drugoj površini. To otvara prostor za potpuno drugačiju organizaciju rada. Umjesto da čovjek neprekidno fizički promatra prostor, sustav može prepoznati određene događaje, filtrirati dio lažnih alarma i prema unaprijed definiranim procedurama uključiti dispečera ili interventnu ekipu.
Umjetna inteligencija pritom nije zamjena za zaštitara, ona postaje alat kojim jedan dispečer može upravljati većim brojem sigurnosnih događaja nego što bi to bilo moguće klasičnim načinom rada. Time se mijenja i vrijednost zaposlenika. Budući zaštitar sve će manje biti samo čovjek koji stoji na ulazu, a sve više operativac koji mora razumjeti tehnologiju, procedure, komunikaciju, procjenu rizika i rad s informacijama.
Nova karta zaštitarskog tržišta u Hrvatskoj
Sve to pokazuje da se hrvatsko tržište privatne zaštite više ne može promatrati samo kroz pitanje tko ima najviše zaposlenih ili najveći prihod. Securitas pokazuje snagu međunarodnog kapitala i velikog organizacijskog sustava. Sokol pokazuje koliko snažan može biti domaći kapital kada je koncentriran na specijalizirane i kapitalno zahtjevne segmente. Bilić-Erić i Klemm pokazuju da domaće kompanije mogu ostvarivati snažan rast i profitabilnost, dok zadarski Mediteran Security dokazuje da regionalni predvodnici opremljeni vlastitim oklopnim flotama mogu izraste u opasne konkurentske izazivače i napasti najprofitabilnije niše na obali i u transportu novca. Fina GS predstavlja posebnu državnu poziciju u poslovanju s gotovinom, dok novi međunarodni igrači poput WatchOvera pokazuju da hrvatsko tržište i dalje privlači kompanije koje u njemu vide prostor za rast. Ali ispod svih tih poslovnih strategija nalazi se isti problem: čovjek. U konačnici tehnologija može smanjiti potrebu za dijelom fizičkog rada, centralizirati nadzor i povećati učinkovitost, međutim, ne može u potpunosti ukloniti potrebu za ljudskom reakcijom kada se dogodi stvarni incident.
Iz stajališta čovjeka u uniformi na terenu, sve ove menadžerske rošade, preuzimanja niša i bilance koje pokazuju da tržište vrijedi gotovo 300 milijuna eura ne znače apsolutno ništa. Hrvatsko zaštitarstvo zato ulazi u paradoksalnu fazu: nikada nije raspolagalo većim tehnološkim mogućnostima, a istodobno nikada nije bilo važnije pronaći i zadržati kvalitetnog čovjeka koji će tim sustavima upravljati i u kritičnom trenutku preuzeti odgovornost. U toj će se utakmici budućnost tržišta odlučivati na nekoliko frontova istodobno – u kapitalu, tehnologiji, specijaliziranim nišama, javnim ugovorima i, iznad svega, na tržištu rada. Pobjednici neće nužno biti oni koji imaju najviše zaštitara. Bit će to oni koji uspiju najbolje povezati čovjeka, tehnologiju i organizaciju – i od svakog od ta tri elementa napraviti konkurentsku prednost.
Photo by Obi on Unsplash