Što je uopće snimio videonadzor na Poljudu?
Neki su u toj svojoj reakciji počeli upirati prstom u zaštitare i policiju. I zato treba jasno i glasno reći da su zbog ovoga slučaja najmanje odgovorni policajci i zaštitari, a najviše organizatori. No muče nas još dva bitna pitanja, a to je: "Što je to uopće snimio videonadzor na Poljudu i zašto pregledavanje nadzornih snimki toliko dugo traje?".
Krenimo prvo od video nadzornog sustava. Znamo da je na unutarnje i vanjske perimetre stadiona na Poljudu ugrađeno ukupno 83 Sonyjevih i kamera američkog proizvođača Arecont Visiona koje su integrirane s videoupravljačkim softverom danske kompanije Milestone.Taj videonadzorni sustav u funkciju je stavljen od srpnju prošle godine. Policija je na osnovi snimljenih nadzornih snimaka s ovog sustava ispitala oko 100 osoba, a 14 ih je kriminalistički istraženo i poligrafski testirano, no unatoč tome još nemaju sumnjivca. Zašto pregled videonadzornih snimaka dugo traje? Upravo zato što se radi o velikom broju nadzornih kamera koje treba pregledati, a moraju se pregledavati u realnom vremenu. Negdje je netko spomenuo da je potrebno pregledati 48 sati snimljenog sadržaja, a to je ukupni snimljeni materijal od dva dana sa svih tih kamere.
Policijski istražitelji analiziraju radnje pojedinaca i to nerijetko vraćajući snimku i po nekoliko puta, a kada dođu do kadra na kojem se najbolje vidi lice sumnjivca tada zaustavljaju snimku i rade 'screenshot' te ga printaju. Fotografiju potom proslijeđuju drugom tim istražitelja i tada počinje postupak identifikacije osobe na fotografiji. Uglavnom ovdje se radi o teškom i mukotrpnom poslu za policijske istražitelje.
I onda se na kraju postavlja pitanje: Što je to uopće snimio videonadzor na Poljudu? Možda ništa! Da upravo ništa, ili je možda snimio samo zelenu travu. Postoji i mogućnost da je najbitnija kamera zakazala i da nije ništa snimila ili je pak kvaliteta snimke jako loša, primjerice zbog lošeg osvjetljenja prostora kojeg snima. Trebamo znati i to da je tehnika jako čudljiva i sklona svakakvim kvarovima i anomalijama. Na kraju krajeva postoji i opcija da je netko najbitnju kameru i onesposobio. No da bi takva skupocjena oprema besprijekorno radila potrebno je da na njoj rade obučeni operateri i da je smještena u sigurnoj prostoriji te da je neovlaštenim osobama pristup zabranjen. Isto tako, iznimno je važno takvu opremu redovno servisirati i paziti da se ne sabotira, a ako se i dogodi neka sabotaža da primjerice netko prekrije video kameru ili da je okrene u smjeru gdje se ništa ne vidi, tada zaštitari moraju odmah reagirati, vratiti kameru u prvobitno stanje jer je nepotrebno da se zbog takvih stvari čekaju zaštitari tehničari. Videonadzor služi za kontrolu i nadgledanje objekata, prostorija, površina ili ljudi, ali na njemu mora raditi educirano i ovlašteno osoblje - zaštitari. Tehnika bez čovjeka ne može, kao što čovjek danas u 21. stoljeću ne može bez tehnike. Dakle, međusobno se pomažu, a u industriji privatne zaštite imamo sreću pa imamo veliku lepezu sredstava tehničke zaštite koji nam olakšavaju rad.
Upiranje prstom u policajce i zaštitare
Upiranje prstom u policajce i zaštitare svakako je nedopustivo, jer je travnjak u svačijoj i ničijoj nadležnosti. Barem tako kažu akteri ove priče, pa ako je to zaista tako, zašto bi onda travnjak bio u nadležnosti zaštitara i policije? Zašto bi neki zaštitar i policajac trebao znati čime se i kako tretiraju nogometni travnjaci. Sve i da su i vidjeli jednu takvu radnju, možda ne bi znali o čemu se radi i zašto se to radi, a iskreno sumnjam da bi u tom trenutku u bilo što posumnjali, jer nije riječ neka opće opasna radnja već obično tretiranje travnjaka.
U gotovo svakoj uputi sigurnosnih eksperata sigurnosnoj službi koju sam čitao, stoji da je zabranjeno bilo kakvo čitanje i slušanje tiskovina, TV- a i radio stanica te korištenje napredne tehnologije pametnih mobitela, tableta i laptopa. Zašto je ovo bitno u ovom slučaju? Nisam neki ekspert za sigurnost, ali smatram da su po ovom pitanju naši security menadžeri posebno kad su u pitanju napredne tehnologije pametnih mobitela, tableta i laptopa ostali negdje na početku 20. stoljeća. Danas je normalno svugdje u svijetu da se službe sigurnosti koriste pametnim mobitelima i tabletima na kojima su prilagođene aplikacije potrebama sigurnosnih službi. Dapače, smatram da nam je pametna tehnologija potrebnija i od oružja. Da su nam kojim slučajem sigurnosne službe opremljene naprednom tehnologijiom, onda bi možda netko nešto i fotografirao i tako ostavio neki trag bez obzira na to što zaštitari i policajci ne znaju čime se i kako tretiraju nogometni travnjaci. Detalje čime je tretiran travnjak ćemo saznati kad forenzičari iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić naprave analizu.
U čijoj je nadležnosti travnjak? Hrvatski nogometni savez krivnju prebacuje na HNK Hajduk, a oni pak na organizatora Hrvatski nogometni savez. Potom se loptica prebacivala na tvrtku Jadro koja brine o travnjaku pa na policiju i zaštitare. Na kraju, nitko nije odgovoran za neželjene posljedice, a svi se se vole pohvaliti kad je nešto dobro i isticati svoju osobnu odgovornost za takav uspjeh.
Nepoznati počinitelj(i), vjerujem, uskoro će postati poznat(i) i za to odgovarati pred pravosudnim organima. No najbitniji bi nam trebao biti odgovor na pitanje tko je odgovoran da se to dogodilo i zašto se nije ništa poduzelo da se to spriječi? Nažalost još nismo saznali u čijoj je nadležnosti travnjak no nadamo se da ćemo i to uskoro saznati kad mjerodavni preuzmu dio odgovornosti na sebe. Vidljivo je da HNS ima problema sa navijačima, a navijači s Hrvatskim nogometnim savezom. Navijači pošto-poto žele ostavku vrha HNS-a, no to rade na štetu reprezentacije i onih navijača koji još uvijek gledaju reprezentaciju. Ta njihova borba je nedopustiva ovakvim metodama, jer nacizam je za svaku osudu.