Jedno od pitanja postavljenih predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova na Nacionalnom strukovnom savjetovanju "Novi Zakon privatna zaštita" ticalo se objekata i prostora od interesa za Republiku Hrvatsku. To su, kako je prokomentirao Sandro Šegedin iz MUP-a, objekti i prostori u sektorima gospodarstva, prometa, turističke infrastrukture, robnih rezervi, financijskih institucija najviših kategorija, identificiranim kritičnim infrastrukturama, objektima značajnima za obranu i onima koji su kao takvi određeni posebnim propisima.
„Nose li zaštitari prilikom pratnje oružje“, bilo je jedno od pitanja na Savjetovanju održanom 24. lipnja u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog ceha zaštitara-strukovne zaštitarske komore.
„Zaštitar i zaštitar-specijalist moraju nositi kratko vatreno oružje pri obavljanju poslova osiguranja i pratnje pri distribuciji novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, zaštiti novčarskih institucija te pružanju intervencije tjelesne zaštite po dojavi. Mogu nositi oružje primjerice i pri obavljanju poslova neposredne tjelesne zaštite osoba, zaštite kulturnih i prirodnih dobara ili pri zaštiti objekata za koje je prosudbom ugroženosti utvrđena visoka razina rizika“, odgovoreno je na Savjetovanju.
Kod pitanja provjere ispravnosti i sigurnosti oružja Šegedin je izričito naveo kako se Zakonom propisuje obveza provjere oružja prije nošenja na radnom mjestu, kako bi u slučaju potrebe korištenja oružje bilo ispravno za uporabu. Pri tome je govornik naveo nekoliko slučajeva ranjavanja i samoranjavanja zaštitara na radnom mjestu uslijed nepažnje ili nemara.
Nekoga je zanimalo može li zaštitar kao sredstvo prisile koristiti elektrošoker?
„Elektro šoker nije zakonito sredstvo prisile i ne može se koristiti u obavljanju poslova privatne zaštite“, rezolutan je bio Šegedin koji je naveo kako su zaštitarima i zaštitarima-specijalistima dozvoljena druga sredstva prisile (tjelesna snaga, raspršivači dozvoljenih neškodljivih tvari, sredstva za vezivanje, zaštitarski pas i vatreno oružje), a ovisno o razini rizika, odnosno o vrsti objekata i površine koju štite.
„Odgovornost za ispravnu uporabu tehničke zaštite ovisi o ugovornom odnosu između vlasnika i korisnika, pri čemu je za pretpostaviti da će korisnik imati veću odgovornost obzirom da fizički koristi prostor i sustave tehničke zaštite. Ukoliko ugovorom nije riješen način održavanja, odgovoran je vlasnik“, istaknuo je Sandro Šegedin. (D. N.)