Žena drži fotografije svog supruga i dvojice braće koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici 1995. godine.
UN News/Hisae Kawamori
Na Općoj skupštini UN-a u utorak su preživjeli genocid u Srebrenici pridružili visokim dužnosnicima u obilježavanju 30 godina od kada su tisuće bosanskih Muslimana sustavno ubijene u najgorem zločinu na europskom tlu od Drugog svjetskog rata. Potvrđena je potreba za suzbijanjem poricanja, podrškom preživjelima i promicanjem trajnog mira.
„Preživjela sam genocid“, rekla je Munira Subašić, čiji je najmlađi sin i još 21 član obitelji ubijen u masakru u Srebrenici u srpnju 1995. godine.
„A svijet i Europa samo su šutke promatrali.“
Sada predsjednica Majki Srebrenice i Žepe, Subašić je govorila na posebnoj komemoraciji, pozivajući svjetske čelnike da ne zaborave prošlost i da osiguraju pravdu za žrtve i preživjele.
„Kada ubijete majčino dijete, ubili ste dio nje“, rekla je Subašić.
Najgori zločin u Europi od Drugog svjetskog rata
Genocid 1995. godine, koji je počinila vojska bosanskih Srba, doveo je do ubojstva najmanje 8372 muškaraca i dječaka, raseljavanja tisuća ljudi i uništenja cijelih zajednica u Srebrenici – koju je Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo „sigurnim područjem“.
Mala i slabo naoružana jedinica nizozemskih mirovnih snaga pod zastavom UN-a nije se mogla oduprijeti velikim snagama bosanskih Srba koje su zauzele grad Srebrenicu.
Masakr je formalno priznat kao genocid i od strane Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Prošle godine, Opća skupština proglasila je 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja i sjećanja na genocid u Srebrenici iz 1995. godine.
Sjetimo se i odajmo počast žrtvama
Govoreći u ime glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa, šefica kabineta Courtenay Rattray odala je počast onima koji su izgubili živote i hrabrosti njihovih obitelji. „Danas se sjećamo i odajemo počast žrtvama. Odajemo počast snazi, dostojanstvu i otpornosti preživjelih“, rekla je.
Guterres je u svojoj poruci rekao da međunarodna zajednica mora nastaviti stajati protiv mržnje, podjela i poricanja: "Samo priznavanjem patnje svih žrtava možemo izgraditi međusobno razumijevanje, povjerenje i trajni mir. Moramo osigurati da se glasovi preživjelih iz Srebrenice i dalje čuju – suprotstavljajući se poricanju, iskrivljavanju i revizionizmu.“
Opasnost od zaborava
Dužnosnici UN-a izrazili su zabrinutost zbog kontinuiranih napora da se poriče genocid i veličaju oni osuđeni za ratne zločine. Upozorili su da takvi narativi mogu potaknuti podjele i ometati pomirenje.
„Obrazovanje ostaje naša najjača obrana od erozije sjećanja“, rekao je Philémon Yang, predsjednik Opće skupštine. „Ne smijemo se samo sjećati povijesti, već i učiti iz nje kako se tragedije poput Srebrenice nikada ne bi ponovile.“
Učenje iz prošlosti posebno je važno danas – glavni tajnik napomenuo je da su iste „opasne struje“ koje su dovele do genocida u Srebrenici ponovno prisutne u svijetu danas.
„Nakon Srebrenice, svijet je – još jednom – rekao – 'Nikad više'. Pa ipak, govor mržnje ponovno je u porastu, potičući diskriminaciju, ekstremizam i nasilje“, rekao je Guterres.
Raspršena obitelj
Mirela Osmanović, mlada stručnjakinja u Memorijalnom centru Srebrenica, rođena je nakon genocida, ali živi s njegovim posljedicama. Dvojica njezine braće su ubijena. Neki od njihovih posmrtnih ostataka su pronađeni, ali dijelovi njihovih tijela još uvijek nedostaju. Njihova odsutnost, rekla je, svakodnevno opterećuje njezinu obitelj.
„Moji roditelji su si zabranili svaku radost dok njihovi sinovi, moja braća, leže negdje u zemlji, nepotpuni, razasuti po masovnim grobnicama – kao da bi svaki osmijeh bio izdaja, kao da sreća može značiti zaborav.“
Bol ovog gubitka uvijek je s njezinom obitelji, čak i dok je svijet obećavao da se Srebrenica nikada više neće ponoviti.
„Dobili smo riječi, rezolucije, izjave, svečana obećanja 'nikad više'“, rekla je. „Ipak, 30 godina kasnije, još uvijek se pitamo što znači 'nikad više'?“
Nova generacija, još uvijek postavlja pitanja
Osmanović često razgovara s mladima diljem svijeta koji pitaju što se događa kada nasilje prestane.
„Što se događa kada naslovi izblijede, kada se pronađu grobovi i činjenice postanu jasne? Slijedi li pravda?“
Njezin odgovor je da pravda ne slijedi dovoljno često.
„Pravda ako dođe prekasno ili samo na papiru ne može vratiti povjerenje. A mir bez dostojanstva uopće nije mir.”