Bez namjere izdizanja tjelohranitelja – specijalista zaštite osoba od drugih usluga i poslova u privatnoj zaštiti, važno je razumjeti zašto je usluga tjelohranitelja složenija i zahtjevnija od drugih usluga i zašto zahtjeva specijalizaciju i prepoznavanje od strane zakonodavca kao posebnu specijalnost. Usluge tjelohranitelja najčešće trebaju osobe kojima prijeti neposredna opasnost ili prijetnja. Da bi mogli pružiti sigurnost i zaštitu takvim osobama djelatnici u privatnoj zaštiti koji pružaju takve usluge moraju imati posebne sposobnosti i znanja. Za te sposobnosti i znanja mora garantirati i država kroz svoju zakonsku regulativu. Ovdje govorimo o sposobnosti tjelohranitelja da zaštiti klijenta od najčešće kaznenih dijela protiv života i tijela, protiv osobne slobode, protiv privatnosti, protiv spolne slobode kao i kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece.
Jasno je da usluge privatne zaštite koriste oni koji žele zaštitu iznad opsega koji garantira država, ali isto tako je jasno da država ne može i ne pruža svakom pojedincu zaštitu u svakom trenutku i na svakom mjestu. Svjedoci smo da se gore navedena kaznena dijela svakodnevno događaju. Zato država mora osigurati da zaštita iznad opsega koji ona garantira bude takva da garantira klijentu/potencijalnoj žrtvi razinu usluge privatne zaštite u skladu sa pravilima struke i te razine da zaista zaštiti osobu od protuzakonitih radnji. To može jedino ukoliko zakonskom regulativom prepozna specifičnost i složenost pojedinih usluga u privatnoj zaštiti, kao što je među ostalima i usluga tjelohranitelja ili neposredne tjelesne zaštite.
Iako smo već govorili o osnovnim vještinama kojima bi specijalist zaštite osoba morao vladati, važno je naglasiti da su to samo osnove. Danas su izazovi sve veći i te osnovne vještine možemo svrstati u kvantitativne čimbenike. Ono što se pojavljuje kao izazov je kvaliteta provedbe. Ta kvaliteta ovisi o kvalitativnim čimbenicima za uspješnu provedbu zaštite i osiguranja štićenih osoba. U nastavku teksta dao sam prikaz danas nužnih znanja i vještina kojima mora vladati specijalist zaštite osoba.
Specijalist zaštite posebno štićenih osoba
Danas je nužna specijalizacija u svim poslovima privatne zaštite. Zaštita posebno štićenih osoba spada u iznimno kompleksne poslove koji od specijaliste zaštite osoba traži svakodnevni rad i usvajanje novih vještina i znanja. Više nije dovoljno poznavati i vladati sa šest osnovnih vještina i znanja kojima osiguravamo temelj za uspješan rad na provedbi mjera i postupaka zaštite i osiguranja. Proaktivno razmišljanje i djelovanje je karakteristika suvremenog zaštitara na poslovima zaštite štićenih osoba. Njega osim osnovnih znanja i vještina kao što su zaštitna pratnja, zaštitna vožnja, prva pomoć, borba na bliskoj udaljenosti s i bez oružja, protueksplozijski i protuelektronski pregled prostorija, objekata i prijevoznih sredstava, karakterizira onaj dio vrijednosti za izvršenje zadaća osiguranja i zaštite koji možemo svrstati u kvalitativni dio, a koji je često presudan za uspješno izvršenje misija zaštite štićenih osoba. Pod te kvalitativne osobine i znanja svrstavamo procjenu rizika, izradu plana osiguranja, savjetovanje štićene osobe, vještine komunikacije, sigurnost operacija (OPSEC), osobna sigurnost (PERSEC), informacijska sigurnost (INFOSEC) i druge bitne čimbenike.
Kada je riječ o teoriji osiguranja i zaštite, vrijedi naglasiti da uspješnu teoriju potvrđuje praksa. Da bi mogli uspješno izvršavati svoje zadaće i poslove kao specijalist zaštite osoba moramo poznavati sve teorijske pretpostavke, načela i faze provedbe osiguranja i zaštite. Povijest nam koristi samo da bi iz nje učili, zato učimo iz naučenih lekcija i primjenjujemo naučeno u svim fazama provedbe osiguranja i zaštite posebno štićenih osoba.
Da bi mogli skrbiti o sigurnosti drugih prvo moramo biti sigurni da možemo skrbiti o vlastitoj sigurnosti. To posebice vrijedi za sve one koji rade na poslovima neposredne zaštite osoba. Zato se svi oni koji rade ove poslove ili ih žele raditi trebaju zapitati koliko su sami sigurni i koliko vode brigu o osobnoj sigurnosti kao što se i svi oni odvažni koji se sami „štite“ trebaju zapitati koliko su zaista sigurni. Biti svjestan osobnog okruženja i situacije je ključno u osobnoj zaštiti. Svijest o okruženju i situaciji u kojoj se nalazimo - bez obzira nalazimo li se u vlastitoj kući, stanu, poslu, na putovanju ili odmoru - mora biti stalno prisutna.
Poslovi neposrednog osiguranja počinju u trenutku zaprimanja zahtjeva za angažiranjem specijaliste za zaštitu na neposrednom osiguranju. Bez obzira provode li zaštitu djelatnici državnih institucija, privatnih zaštitarskih tvrtki ili individualni davatelji tih usluga, odgovornost i razina zaštite moraju biti u skladu s potrebama štićene osobe.
Neposredno osiguranje čini niz postupaka koji započinje zaprimanjem zahtjeva za angažiranjem. U tom će zahtjevu stranka izraziti svoje potrebe i zašto treba zaštitu. Na temelju tog zahtjeva i drugih informacija donosi se odluka o razini ugroženosti štićene osobe te potrebnoj razini osiguranja. Te druge informacije dobivamo putem intervjua i drugih legalnih i otvorenih izvora informacija kako bi si osigurali dovoljan i kvalitetan uvid u potencijalne prijetnje osobe koju treba štititi. Važno je informacije pravilno procijeniti.
Uvodnim razgovorom i intervjuom mi se informiramo o specifičnim osobnim faktorima štićene osobe. Svaka osoba ima svoje specifičnosti koje ju karakteriziraju i samo prema tim podacima možemo doći do bitnih zaključaka o zahtjevnosti provedbe osiguranja i zaštite. Ono što svaku osobu karakterizira jesu njena osobnost, predrasude, okružje u kojem živi, ljudi s kojima se druži i radi, politička i religijska pripadnost, značajni događaji u životu, bolesti, financijski status te niz drugih čimbenika koji je čine manje ili više zahtjevnom za provedbu osiguranja i zaštite. Do tih informacija možemo doći putem razgovora sa klijentom, osobnim opažanjem te korištenjem drugih dostupnih izvora informacija.
Više u
tiskanom izdanju