Sigurnosni roboti koji mogu patrolirati, manevrirati prometnim mjestima, nadzirati, informirati i upozoriti ljude, privlače sve veću pažnju na tržištu. Nekoliko tvrtki, uglavnom startupa, stvorilo je autonomne strojeve koji mogu ili povećati ili zamijeniti zaštitare, posebno kada je riječ o monotonom ili opasnom poslu i nadzoru. Neki od njih promoviraju se kao roboti za javnu zaštitu, radi zaštite ljudi i imovine na javnim mjestima. U stvari, neki od njih bili su učinkoviti čak i u rješavanju problema povezanih s COVID-19.
Iako je ovo industrija koju stručnjaci za sigurnost i investitori pomno prate, njezin razvoj nije prošao bez prepreka. Od ranih dana kada je robot Knightscope pregazio malu djecu i udario u fontanu u trgovačkom centru, sumnje u učinkovitost korištenja robota na javnim mjestima i dalje postoje.
Sistemski integrator sa sjedištem u Singapuru s prisutnošću u nekoliko zemalja tvrdi da je korištenje sigurnosnog robota za javnu zaštitu loša ideja. Ono što je značajno je da Patrick Lim, koji je direktor grupne strategije u Ademco Security, to kaže nakon što je pokušao koristiti robote za javnu sigurnost. Naveo je sljedeće probleme.
Problemi s terenom
"Sigurnosne robote počeli smo koristiti 2015.", objasnio je Lim. „Za naše projekte odvajamo zemaljske i bespilotne robote, a u to smo vrijeme započeli sa zemaljskim robotom. Eksperimentirali smo s uporabom do kraja 2016. godine, koja je bila puna testiranja i ispitivanja na terenu. Koristili smo nekoliko različitih proizvoda različitih tvrtki kako bismo shvatili koji bi nam najviše odgovarali", pojašnjava. Ključno je napomenuti da Ademco nije imao problema s navigacijom, praćenjem ili bilo kojim drugim tehnološkim značajkama. Zapravo, stvarni problem uopće nije bio tehnološki.
"Problemi su bili praktične prirode", nastavio je Lim. “U mnogim slučajevima teren je bio problem. Teren na kojem bismo možda željeli rasporediti robota možda nije uvijek idealan. Kupcima je teško promijeniti teren samo da bi postavili robota. Dakle, na mjestima koja imaju problema poput neravnog tla, morali smo uvoditi promjene kako bi robot mogao raditi. Srećom, glavni robot kojeg smo tada testirali mogao je funkcionirati i na neravnom tlu. Ipak, shvatili smo da su neki drugi previsoki i uski na dnu te da bi se lako prevrnuli na neravnom tlu", dodaje.
Ljudi imaju problema
Ademco je imao isprobane robote različitih veličina i težina. Najmanji kojeg su probali bio je težak oko 12 kg i bio je prilično malen. Najveći je težio oko 180 kilograma. Problem prvog je bio taj što su ga ljudi lako mogli podići, odnijeti ili odbaciti u stranu. Problem s potonjim bio je taj što je njegova velika veličina ograničila fleksibilnost u kretanju kroz gužvu ili uska područja.
"Veliki robot znao je zaglaviti u prepunim područjima ili zaprečiti prolaz ljudima", rekao je Lim. “Ali možda je još veći problem taj što se ljudi, kad vide robota, vole okupljati oko njega iz znatiželje. A tijekom noćne ophodnje imali bismo ljude koji bi na njega bacali kamenje ili mu prepriječili put, sve dok se nije začuo glas od robota koji ih je upozorio da ih se može vidjeti".
Glas bi pomogao robotu da pobjegne od jedne gomile nevaljalaca, ali uskoro bi naišao na drugu. To je značilo da će robot, koji je trebao obaviti jedan krug patroliranja u dva sata, na kraju to učiniti za dva i pol sata.
Fleksibilnost namjene
Treći glavni problem s kojim se Ademco susreo bio je taj što su mnogi roboti bili dizajnirani za fiksne aplikacije s uskim fokusom. Na primjer, sigurnosni robot na parkiralištu može imati značajke poput sustava prepoznavanja registarskih pločica za upravljanje vozilima. Ali to bi bilo korisno samo u tom određenom području. Ako biste željeli malo povećati funkcionalnost robota izvan njegove zone udobnosti, to ne bi bilo moguće.
"Možda ćete moći koristiti malog robota u tržnom centru, nadajući se da neće doći do promjena u rasporedu trgovačkog centra", rekao je Lim. “Ali ovo nije praktično. Raspored će se u određenom trenutku dogoditi i robot bi se tada mučio. "
Rješenje do kojeg se došlo
Napokon, nakon što je isprobao i testirao različite robote u različitim scenarijima, Ademco je odlučio prijeći sa zemaljskih robota na autonomne dronove. Lim je objasnio da, iako postoje regulatorne prepreke kada je riječ o bespilotnim letjelicama, oni nemaju problema s terenom i često su previsoko u zraku da bi ih ljudi dosegli.
"Naravno, treba se brinuti oko nekih stvari, primjerice, što treba učiniti ako dron prestane funkcionirati u zraku? Trebao bi postojati padobran koji se automatski postavlja kako bi se osiguralo da stroj sigurno sleti. Dakle, ne bih rekao da su dronovi potpuno lišeni bilo kakvih problema, ali s njima smo uspjeli prevladati mnoge probleme s kojima smo se suočavali s robotima", objasnio je.
Limova perspektiva baca svjetlo na praktična pitanja s kojima bi se kupci suočili kada bi koristili robote za sigurnost. Prečesto tehnološke značajke robota dobivaju na značaju, no ono što se zaboravlja jest da bi ove značajke dobro funkcionirale samo u uvjetima u kojima ih proizvođači dizajniraju. Nažalost, stvarni svijet često može biti nepredvidljiv i težak za pripremu stroja. (N.G.K.)