Iz Sindikat zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD) stigao nam je komentar na slike zaštitarskog prostora na splitskom groblju Lovrinac koje su neugodno iznenadile domaću javnost. Komentar i stav iz SZZD-a prenosimo u cijelosti.
Priopćenje SZZD-a: "Žalosno, ali istinito. Ono što je najzanimljivije u ovom članku čak nisu uvjeti za rad, nego odnos onih koji naručuju takozvanu uslugu. Iz odgovora direktora vidljiv je njegov stav prema radniku (zaštitaru) kao prema robu. On smatra da kao naručitelj usluge ne treba voditi brigu o zaštiti na radu radnika koji rade kod njega i odnosi se prema tim ljudima kao prema robovima. Gdje se tu izgubio Zakon o radu? Gdje se tu izgubio Zakon o zaštiti na radu?
Zaštitarstvo je kod nas uslužna djelatnost, gdje bi tvrtke, koje se bave privatnom zaštitom, trebale prodavati uslugu, no u praksi to baš i nije tako. U stvari, naručitelji tzv. usluge žele samo čovjeka na određenom radnom mjestu unutar svoje firme, kako ga ne bi morali zaposliti u svojoj firmi, jer tada bi ih taj čovjek koštao više nego kada ga dobiju iz druge firme.
Koji su razlozi zašto uzimaju drugu firmu?
- Prvi i svakako najvažniji je da ne plaćaju nekome godišnji odmor (mjesec dana)
- Tzv. usluga je 12 mjeseci u godini, a vlastiti radnik je za 12 mjeseci = 13 plaća (netko mora raditi za vrijeme godišnjeg odmora)
- Drugi razlog je da nema brige s bolovanjima. Pri tome ne mislimo na neka dugotrajna bolovanja, nego na bilo kakva kraća izbivanja s posla radi zdravlja
- Zapošljavanje je zahtjevan, skup i dugotrajan postupak
- Uvijek moraju imati čovjeka viška za zamjene, iz bilo koje potrebe
Rješenje je outsorcing. Ali, uvijek postoji ali. Outsorcing, iznajmljivanje radnika, je zakonom regulirano i tada iznajmljeni radnik mora imati istu plaću kao da je zaposlen u toj firmi, kao i sve ostale beneficije kao da radi u toj firmi. Problem nastaje jer tada taj radnik više nije jeftiniji, nego čak i skuplji. Tada u priču ulazi Ugovor o poslovnoj suradnji, gdje se to više ne zove outsorcing i sve ovo prethodno navedeno se više ne primjenjuje. I tko strada? Radnik, to jest, u ovom slučaju, zaštitar!
Zaštitarska tvrtka ne prodaje uslugu, nego iznajmljuje čovjeka po potrebi. Naručitelj posla nema ništa s tim radnikom, jer nije njegov zaposlenik. I svi skupa poslovno surađuju. I svi sretni, osim radnika, to jest zaštitara.
Nije ovo jedini primjer ovakvog rada, niti ovakvog radnog mjesta. Niti prvi primjer, a nažalost, niti zadnji.
Netko će platiti kaznu za ovaj slučaj i nije bitno tko, niti koliko. Kazna će se platiti, zaštitara će se premjestiti na drugo radno mjesto, uglavnom na gore od prethodnog. Na ovo radno mjesto doći će drugi zaštitar i nastaviti raditi u istim uvjetima, uz malo bolju prezentaciju kako se radi na nabavci nekog pristojnog kontejnera, kojeg nikako da kupe, jer gradonačelnik nikako da odobri novac za to. I tako karavane prolaze već godinama, ništa se ne mijenja. I sve to radi Ugovora o poslovnoj suradnji, gdje se i inspekcije izgube u zavrzlami takvih Ugovora.
U tekstu se spominje 'stražar'. Mi koji smo bili u vojsci znamo značenje riječi stražar, kao i funkciju. Moramo napomenuti da je stražar dva sata stražario, dva sata se odmarao i dva sata se pripremao za stražu. Ni danas se to u vojsci nije bitno promijenilo. Osim toga, stražari imaju i stražarsku kućicu, gdje se mogu skloniti kad pada kiša i puše vjetar, imaju stražaru gdje se presvlače i odmaraju. Pa i prema Zakonu o zaštiti na radu, radnik nakon dva sata stajanja mora dobiti radno mjesto s dva sata sjedenja.
Previše je licemjerstva u ovom 'biznisu'. Dokle god zaštitarske tvrtke rade Ugovore o poslovnoj suradnji, neće biti napretka u industriji privatne zaštite i svake godine će izaći, minimalno jedan ovakav članak, kao empatijski modul s ljudima koji rade u takvim uvjetima.
Znate onu staru poslovicu: 'Loše stvari se uvijek događaju drugima, do onog trenutka kada se ne dogode nama.' Prema tome, tolerancija na loše uvjete rada i na grubo kršenje Zakona mora biti nula!"