Sigurnost i zaštita u javnom prijevozu
Sukobi između putnika, putnika i vozača ili kontrolora kao i sukobi sa drugim sudionicima prometa su pojava koja je prisutna od samih početaka uvođenja javnog prijevoza.
Nažalost s povećanjem stresa među ljudima i frustracijama koje proizlaze iz svakodnevnih životnih izazova često se okidač za nasilno ponašanje i međusobne razmjerice nađe baš u javnom prijevozu. Osim takvih pojava nasilništva u javnom prijevozu dešavaju se i drugi oblici uznemiravanja kao što je i seksualno uznemiravanje.
Generalno možemo reći da je to problem koji možemo pronaći u svim segmentima društva kao i u drugim djelatnostima koje ljudi svakodnevno obavljaju.
Zašto onda sada davati posebnu pažnju sigurnosti u javnom prijevozu i traženju ispravnog odgovora na isto? Ovo bi moga biti zadnja linija obrane prije nego što se nasilje "razlije" u za sada rezervirane sukobe različitih supkultura koje koriste različite događaja za međusobno sučeljavanje. Jedna od takvih supkultura jesu navijači.
Kakve se oblike može poprimiti ovaj sigurnosni izazov mogli smo nedavno vidjeti u Splitu kada je osoba "napala" autobus razbijajući prozore na njemu.
Ovome problemu treba pristupiti sa preventivne strane i represivne strane od strane svih nadležnih institucija. Svakako zbog tromosti sustava svaki pojedinac kao i odgovorna trgovačka društva koje provode usluge javnog prijevoza.
Moguće rješenje je u posebnoj edukaciji građana i djelatnika u proaktivnom djelovanju koje uključuje postupke samozaštite kao i razvijanje svijesti o okolini te usvajanje elementarnih tehničkih i taktičkih znanja samoobrane koje se mogu primijeniti u nužnoj obrani, nužnoj pomoći i krajnjoj nuždi.
Za efikasno rješavanje ovoga sigurnosnog izazova potrebno je prije svega osvijestiti postojanje istoga kao i važnost razumijevanja kritičnog trenutka moguće eskalacije istoga.
Svakako da je uz to potrebno integrirati sva moguća suvremena tehnološka rješenja te usluge tjelesne i tehničke zaštite. Tu posebice mislim na sustave koje aktiviraju vozači u slučaju vandalizma te integraciju video nadzora u sustave sigurnosti.
Sve to je potrebno povezati sa pružateljima usluga privatne zaštite ali i sa policijom.
Također tu su i građani koji bi podizanjem sigurnosne kulture te usvajanjem potrebnih znanja i vještina mogli u skladu sa svojim znanjima i sposobnostima doprinijeti sigurnijem društvu. Uz dodatnu primjenu tehnoloških rješenja kroz mobilne aplikacije može se proaktivno utjecati na smanjenje ovoga sigurnosnog izazova.
Pored svega toga svakako je dobro razmisliti i promjenama zakonske regulative koja bi takve napada tretirao kao napad na službenu osobu. Nešto što je potrebno kao takvo uvesti i za djelatnike u privatnoj zaštiti.
Više o ovoj temi kao i programu zaštite u javnom prijevozu izložiti ću na konferenciji Sigurnosti gradova u Rijeci 26. i 27. ožujka.