Robert Mikac je izvanredan profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u području društvenih znanosti, polje politologija, grana međunarodni odnosi i nacionalna sigurnost. Područja njegova interesa i stručnosti su: međunarodni odnosi; međunarodna i nacionalna sigurnost; upravljanje sigurnošću; upravljanje krizama i katastrofama; civilna zaštita; Afganistan; privatizacija sigurnosti; zaštita i otpornost kritične infrastrukture; migracije i sigurnost.
Autor je i koautor šest knjiga - Afganistan: nikad završen sukob (2008.); Suvremena sigurnost i privatne sigurnosne kompanije: privatizacija sigurnosti i posljedice (2013.); Kritična infrastruktura: Platforma razvoja sigurnosti nacija (2018.); Critical Infrastructure: Concept and security challenges (2019.); Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske u 21. stoljeću (2019.); Osnove protupobunjeničkih operacija: Studija slučaja Afganistan (2020) te pedesetak znanstvenih članaka. Knjige su mu objavljene na hrvatskom, engleskom i makedonskom jeziku.
Robert Mikac rođen je u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, fakultet te poslijediplomski znanstveni magistarski i doktorski studij. Pored navedenog, završio je Program za napredne sigurnosne studije George C. Marshall Centra u Garmisch-Partenkirchenu, SR Njemačka.
Profesionalnu karijeru je započeo u Oružanim snaga Republike Hrvatske 1999. godine u Vojnoj policiji. Sudjeluje u NATO misiji ISAF u Afganistanu tijekom 2005. godine gdje je obnašao dužnost zapovjednika hrvatskog Voda vojne policije i zapovjednika multinacionalnog voda vojne policije unutar Kabulske multinacionalne brigade. Za navedenu misiju je dvostruko odlikovan, i to: NATO medaljom za doprinos u misiji te talijanskim Križem za zasluge zbog sudjelovanja u akciji oslobađanja otete talijanske humanitarne djelatnice. Karijeru u Oružanim snaga Republike Hrvatske završava 2006. godine na dužnosti zapovjednika satnije opće vojne policije u činu natporučnika.
Od 2006. do 2010. godine radi u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje. Od 2006. do 2008. godine radi kao samostalni nadzornik u civilnoj zaštiti, a od 2008. do 2010. godine kao načelnik Državnog centra 112. Uz to je službeni član Radne skupine Vlade Republike Hrvatske za izradu prijedloga Nacionalne strategije za prevenciju i suzbijanje terorizma (tijekom 2007. i 2008.); član Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za izradu Strategije nacionalne sigurnosti (tijekom 2009.); te član Radne skupine Vlade Republike Hrvatske za izradu Strategije sprečavanja širenja oružja za masovno uništavanje (tijekom 2009. i 2010.).
Od 2010. do 2012. godine radi u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za europske integracije i međunarodne odnose, kao Samostalni policijski inspektor, na poslovima prilagodne nacionalnog zakonodavstva uvjetima ulasku u punopravno članstvo Europske unije.
Od 2012. ponovno radi u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje na radnom mjestu načelnika Sektora za civilnu zaštitu i zapovjednika civilne zaštite Republike Hrvatske. Bio je zamjenik načelnika Stožera zaštite i spašavanja Republike Hrvatske, član Stožera za provedbu Plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora, član Nacionalnog povjerenstva za suzbijanje širenja oružja za masovno uništavanje, bio je projekt menadžer na dva međunarodna projekta ''MURA 2015'' i ''RECIPE'' financiranih od strane Europske komisije, kontakt je točka Republike Hrvatske za kritičnu infrastrukturu, Nacionalnu platformu za smanjenje rizika od katastrofa i Hyogo okvirni plan djelovanja u smanjivanju rizika od katastrofa.
Od 2015. godine zaposlen je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje predmete povezane sa sigurnošću, kao i što predaje na vojnim svučilišnim studijima na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“. Pored toga, sudjeluje u nastavi na prediplomskim, diplomskim i doktorskim programima na sveučilištima u zemlji i inozemstvu. Trenutno kao istraživač radi na dva međunarodna i jednom sveučilišnom projektu.
Bio je voditelj vojnog sveučilišnog studija Vojno vođenja i upravljanja u mandatu 2016. - 2018. i član Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske u periodu 2016. - 2020.
Stručnjak je Europske komisije za područje kritične infrastrukture; stručnjak TAIEX-a za područje kritične infrastrukture i certificirani menadžer ISO 31000 Upravljanje rizicima.
Završio je niz stručnih usavršavanja.
Od vojnih vještina vrijedno je izdvojiti: NATO/PfP Staff Officer Orientation Course – Njemačka; Mine, Counter Mine and Explosive Ordnance Disposal Course – Turska; Course for Middle East Theatre Operations – Carabinieri Mobile Units Training Center – Italija (Obuka za borbenu misiju Iraqi Freedom); Military Police Course for International Peace Support Operations – Austrija; Military Police Course for International Peace Support Operations – Hrvatska; English Language Skills for Staff Officers Course – Hrvatska; nekoliko specijaliziranih obuka – napredno ronjenje, napredni alpinizam, napredno padobranstvo. Od vještina u sustavu civilne zaštite: European Commission’s Civil Protection Mechanism High Level Coordination Course –Njemačka; European Commission’s Civil Protection Mechanism Introduction Course – Njemačka; UN-CMCoord Training Course – organizator UN OCHA (provedeno u Bosni i Hercegovini); NATO/PfP Course on International Rescue Operations – Armenija; Disaster Management Course – Hrvatska; Disaster Management Course – Bosna i Hercegovina; Military Medical Support in Mass Casualty Event – Hrvatska.
Aktivan je član nekoliko udruga, uredništava i savjeta časopisa i organizacija, i to: Foruma za sigurnosne studije pri Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; Atlantskog vijeća Hrvatske; Udruge George C. Marshall Republika Hrvatska; Organizacije za promicanje sjevernoatlantskih integracija – OPSA; znanstvenog časopisa Polemos; znanstvenog časopisa Suvremena Makedonska Odbrana; znanstvenog časopisa Journal of Social Sciences and Policy iz Indonezije.