Blaženka Musulin,
Odvjetničko društvo Musulin & Suradnici
https://www.odvjetnicki-ured-musulin.hr/
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske regulirane su obveze pješaka u prometu, važno je znati u čemu se sastoji prekršajna odgovornost pješaka i kakve su kazne. Zakonom o obveznim odnosima regulirano je pravo na odštetu - koja sve prava pješaci imaju ako stradaju u prometnoj nesreći.
Prekršajna odgovornost pješaka
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., dalje u tekstu: „Zakon“) uređen je međusobni odnos, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti.
Prometom na cesti u smislu Zakona podrazumijeva se promet vozila, pješaka i drugih sudionika u prometu na javnim cestama i nerazvrstanim cestama koje se koriste za javni promet. Pješak je osoba koja sudjeluje u prometu, a da nije vozač ili putnik u vozilu.
Odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama u Republici Hrvatskoj reguliran je način kretanja pješaka prilikom kretanja preko ceste, a prelazak zebre na crveno svjetlo ili kretanja mimo zebre upravo su situacije u kojima postoji prekršajna odgovornost pješaka radi čega se protiv istog pokreće postupak.
Što ako se desi prometna nesreća koju je takvim prelaskom skrivio pješak, tko plaća nastalu štetu na vozilu, te da li za prekršaj može istovremeno odgovarati i vozač osobnog vozila?
Ponašanje pješaka u prometu uređeno je glavom V. „Prometna pravila“ poglavlje 21. „Kretanje pješaka“ kojim je propisano da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku te je na istom zabranjeno igranje i/ili vožnja pomoćnim pješačkim sredstvima.
Pješak se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. Postupi li suprotno navedenom propisana je novčana kazna u iznosu od 30,00 eura te takvo ponašanje predstavlja prekršaj.
Od navedenog postoji iznimka, a propisana je člankom 125. Zakona sukladno kojemu se pješaci smiju kretati kolnikom u slučaju da na cesti ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristit iz bilo kojeg razloga.
U takvom slučaju pješak je obvezan kretati se što je više moguće uz rub kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila. U slučaju da se u grupi kreće više pješaka, isti su se dužni kretati jedan iz drugog.
Kada se pješak kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan je kretati se uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, iznimno se može kretati uz desni rub kolnika samo kad je takvo kretanje za njega sigurnije, jer je uz lijevi rub kolnika nepreglednost, ponor, usjek, zasjek, odron, itd.
Pješak koji se kreće kolnikom dužan je u slučaju smanjenje preglednosti (što ne mora biti isključivo noću) biti označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom.
Zakonom je reguliran i prijelaz preko kolnika kada nema obilježenog pješačkog prijelaza, a u tom slučaju, pješak ne smije stupiti na kolnik ako time ometa prometa vozila.
Slučaj 1: Pješak prelazio cestu na mjestu kojem nema pješačkog prijelaza
Protiv pješaka pokrenut je prekršajni postupak jer je nakon što je izašao iz osobnog automobila u kojem se nalazio u svojstvu putnika započeo kao pješaka neoprezno prelaziti sjeverni kolnički trak kolnik ulice krečeći se od juga u smjeru sjevera, a da se prije stupanja na kolnik nije uvjerio da to može učiniti na siguran način čime je počinio prekršaj iz čl. 129. st. 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama.
Navedenom odredbom propisano je da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način, a Zakonom je propisano u čl. 131. da pješak ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.
Pješak je dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, i to tek nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. Na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze ili posebno izgrađene prijelaze, odnosno prolaze za pješake, pješak je dužan pri prelaženju ceste kretati se tim prijelazima, odnosno prolazima ako oni nisu od njega udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja.
Ukoliko je pješak u prekršajnom postupku oglašen krivim za prekršaj iz čl. 129. st. 2. ZOSCP, ipak može potraživati naknadu štete umanjenu za doprinos nastanku, ako je utvrđen i doprinos vozača nastanku prometne nesreće.
Iako pješak može prekršajno odgovarati i presudom prekršajnog suda biti oglašen krivim za povredu odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08 i dr.) to ne znači da nema nikakvih prava po odredbama Zakona o obveznim odnosima za naknadu štete uslijed zadobivenih ozljeda, jer možda nije isključivi krivac za nastanak prometne nesreće. Naime postojanje prekršajno pravne odgovornosti pješaka ne isključuje postojanje građanskopravne odgovornosti za naknadu štete vozača vozila koji ga je udario, obzirom je građanskopravna odgovornost značajno šira od prekršajne pa kretanje pješaka može doprinjeti nastanku štetnog događaja i posljedične štete u nekom obujmu.
Kod određivanja visine prava na odštetu bitno je utvrditi postoji li podijeljena odgovornost radi načina kretanja pješaka, a koja utječe na visinu odštete i u kojem omjeru.
Dakle, u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje se prometna situacija i odgovornost za nastanak nesreće, pa pješak može dokazivati kako je pretežita odgovornost na strani vozača osobnog vozila, ako je do nesreće došlo npr. jer vozač brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, gustoći prometa i drugim prometnim uvjetima tako da se može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti, a radi čega je bi došlo do naleta na pješaka kao slabije strane u prometu.
Ukoliko je za nesreću isključivo kriv samo pješak tada vozač može tražiti da pješak nadoknadi štetu nastalu na njegovom automobilu., odnosno može tražiti naknadu u omjeru kojem je pješak odgovoran za nastanak štete.
U svakom konkretnom slučaju na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja može se provesti prometno vještačenje, za provođenje kojeg je prethodno potrebno pribavit kompletan spis prometne policije koja je obavila očevid, a kojem prileži fotoelaborat i skica lica mjesta, kako bi se potom nakon uzimanja iskaza ozlijeđenog pješaka i svjedoka provelo prometno vještačenje uz eventualni očevid na licu mjesta.
U situacijama kada na obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se promet pješaka regulira prometnim svjetlima za pješake, pješak je dužan postupiti prema tim znakovima, odnosno u slučaju da se promet pješaka upravlja prometnim svjetlima za vozila ili znacima koje daje ovlaštena osoba, pješaci mogu prelaziti preko kolnika samo dok je danim znakom dopušten prijelaz preko kolnika.
A ukoliko se na obilježenom pješačkom prijelazu prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, pješak je dužan prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju.
Slučaj 2
Pješak je pretrčao cestu nedaleko zebre žureći na tramvajsku stanicu dok je na semaforu bilo crveno svijetlo kada je na njega naletjelo osobno vozilo koje je prošlo raskrižje prilično brzo i vozač je bez kočenja, samo skretanjem pokušao izbjeći nalet. Pješak je nabačen na haubu i pao na pod, te je zadobio ozljedu ruke i druga brojna natučenja. Primio je od policije nalog o kazni jer je prelazio na crveno svjetlo na semaforu, no pitanje je ima li pravo na odštetu, obzirom je zadobio tjelesne ozljede, vozač uopće nije kočio, a mogao je prije vidjeti pješaka jer je već prešao gotovo čitavu zebru i nalet je bio na drugoj trećini zebre
Odnos prekršajne odgovornosti i građanskopravne posredno je uređen čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: „ZPP“). Navedeno je odredbom određeno da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
Dakle, s obzirom na navedeno rješenje odnosno prekršajna odgovornost ne veže sud u parničnom postupku, pa nema zapreke da se, u parničnom postupku utvrdi drukčije činjenično stanje i pitanje odgovornosti za štetu riješi drukčije nego što je to utvrđeno u prekršajnom postupku.
U pogledu činjeničnog stanja, a glede čl. 12. st. 3. ZPP kojim je propisana vezanost parničnih sudova osuđujućom kaznenom presudom, bitno je napomenuti da su parnični sudovi vezani samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja. Sve druge okolnosti koje su utvrđene u kaznenom postupku, a koje ne ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, parnični sud može utvrđivati slobodno u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a.
Naime, kaznena osuđujuća presuda ne rješava pitanje opsega građanskopravne odgovornosti, a opseg kaznenopravne odgovornosti uži je od opsega građanskopravne. Navedeno znači da je u parničnom postupku sud ovlašten utvrditi da je štetnik počinio djelo u stupnju krivnje koju označujemo namjero, iako je kaznenom presudom utvrđeno da je to djelo počinitelj učinio iz nehaja. Međutim, sud u parničnom postupku nije ovlašten utvrditi da je štetnik učinio štetu nepažnjom ako je on kaznenom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela učinjenog s namjerom.
Postupak naknade štete u parničnom postupku pješak može pokrenuti unatoč prekršajnoj odgovornosti, a ima li pravo na odštetu i u kojem obujmu utvrditi će se u sudskom postupku, te će tijekom postupka biti potrebno dokazati odgovornost vozača osobnog vozila.
Kao takvo, motornom vozilo smatra se opasnom stvari a u tom slučaju sukladno čl. 1063. ZOO predmnjeva se uzročnost, odnosno da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Vozač motornog se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti
Također vozač se može djelomično osloboditi odgovornosti za štetu ukoliko dokaže da je pješak svojim postupanjem djelomično pridonio nastanku iste.
U konkretnom slučaju, radi se o čl. 1092. ZOO kojim je propisano da oštećenik a koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na razmjerno sniženu naknadu. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi nepropisnom prelasku cestu, odnosno protivno odredba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje u tekstu „ZOSCP“) određen postotak doprinosa nastanku štete postoji stoga, dokaže li se navedeno, potpuno naknadu štete pravnim putem nije moguće ishoditi.
Ukoliko je dakle pješak u prekršajnom postupku oglašen krivim za prekršaj iz čl. 129. st. 2. ZOSCP, u mirnom postupku može eventualno ishoditi odštetu umanjenu za postotak doprinosa nastanku štete, kao što i vozač za štetu na vozilu u takvom slučaju može tražiti naknadu dijela nastale štete u omjeru kojem je kriv pješak.
U situacijama kada pješak strada uslijed naleta vozila koje napusti mjesto nesreće također postoji pravo na naknadu štete.
Slučaj 3: Pješak srušen na zebri, automobil pobjegao
Prilikom prelaska ceste na obilježenom pješačkom prijelazu u jutarnjim satima mladić je kao pješak oboren od strane osobnog automobile, kada je na njega u skretanju naletilo vozilo koje ga je zahvatilo bočnom stranom i retrovizorom radi čega je pješak pao. Drugi pješaci koji su se nalazili u blizini priskočili su u pomoć, a automobile je nastavio kretanje i napustio mjesto nesreće no nitko od očevidaca nije video i upamtio broj registarske oznake nego samo boju i marku automobila.
U konkretnom slučaju važno je da je pješak pravilno prelazio cestu na dozvoljenom mjestu, preko obilježenog pješačkog prijelaza, te da je za nesreću krivo osobno vozilo iako je napustilo mjesto nesreće.
Za nesreću skrivljenu nepoznatim vozilom odštetni zahtjev obrađuje Hrvatski ured za osiguranje, bitno je da nesreće bude evidentirana i najbolje je kada na mjesto izađe prometna policija i sačini očevid, fotografira mjesto nesreće i evidentira svjedoke.
Ukoliko se ozlijeđeni pješak odmah javio liječniku gdje su evidentirali događaj kao prometnu nesreću u kojoj je pješak oboren od strane nepoznato vozila, a o nesreći je obaviještena i prometna policija, tada ozlijeđeni mladić ima pravo na naknadu štete bez obrzira što nema podatke o vozaču niti vozilu koje je na njega naletjelo.
Nakon završenog liječenja podnosi se tkz. Odštetni zahtjev uz koji je potrebno priložiti kompletnu medicinsku dokumentaciju o liječenju. Nakon obrade spisa i uvida u medicinsku dokumentaciju, od strane Hrvatskog ureda za osiguranje pješak bi trebao dobiti pisanu ponudu za naknadu štete, a ponuđeni iznos ovisiti će o medicinskoj dokumentaciji koju posjeduje, a iz koje se može utvrditi da je pretrpio strah od ozljeđivanja i strah za ishod liječenja, fizičke bolove radi udarca automobile u tijelo, kao i da je trpio fizičke bolove tijekom liječenja i rehabilitacije radi čega je uzimao analgetike.
Ukoliko kod pješaka zaostanu trajne posljedice koje će ograničavati njegove svakodnevne životne aktivnosti, tada ima pravo i na naknadu štete za tkz. duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, kao i pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu koja mu je bila potrebna za vrijeme mirovanja.
Kako odrediti visinu odštete
Kad pješak u prometu zadobije tjelesne ozljede radi kojih zatraži liječničku pomoć, te zbog bolova koje trpi koristi analgetike, ima mučnine i glavobolje, osjeća brigu za zdravlje i ima strah od prometa, za sve navedeno ima pravo zatražiti naknadu štete koju može dobiti od osiguravajućeg društva kod kojeg je osigurano vozilo koje je nesreću skrivilo. Visina odštete ovisi o duljini liječenja kao i duljini trajanja fizičkih bolova i straha koje je osjećao, a iznos naknade štete je veći ukoliko su kod ozlijeđenog pješaka nakon predmetne nesreće zaostale trajne posljedice.
Visina odštetnog zahtjeva ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja, načinu nastanka štetnog događaja, težini zadobivenih ozljeda, dobi i spolu, te zanimanju ozlijeđenog pješaka. Potraživanje visine odštete za ozlijeđenog pješaka postavlja se u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, Orijentacijskim kriterijima VSRH-a te pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 05.03.2020. i 15.06.2020., kojim su Orijentacijski kriteriji iz 2002.g. povećani za 50% u odnosu na one iz 2002.g..
Ukoliko su pješaku zbog predmetnog štetnog događaja nastali troškovi liječenja, koji su bili neophodni za saniranje zadobivenih ozljeda i unapređenje zdravstvenog stanja.
Osiguravajuće društvo može prigovoriti da je pješak doprinio nastanku događaja pa time i visini štete u nekom omjeru (npr. 30%) u kojem omjeru bi isplatili manju odštetu od one koju bi inače dobio.
Ukoliko, ponuđeni iznosom naknade štete za povrede prava osobnosti nije prihvatljiv jer nije u cijelosti naknađena šteta koju je ozlijeđeni pješak pretrpio u prometnoj nesreći, postupak se može nastaviti i podnošenjem tužbe nadležnom sudu.
U sudskom postupku, obzirom da sud niti stranke nemaju stručno znanje za ocjenu medicinske dokumentacije kao i ocjenu u kojem obimu je ozlijeđenom oštećeniku bila potrebna tuđa pomoć i njega, odredbama Zakona o parničnom postupku određeno je da mišljenje o istom trebaju donijeti sudski vještaci, u ovakvom slučaju liječnici provođenjem medicinskog vještačenja, stoga je potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja visine odštete na koju pješak ima pravo.
U mirnom postupku ocjenu medicinske dokumentacije temeljem uvida u istu sačine liječnici cenzori osiguravajućeg društva kojem je zahtjev upućen, te se temeljem istog dostavlja ponuda.