Piše: Kristian Družeta
Prije nego se odluče na razbojništvo procjenjuju rizik, dostupnost plijena i očekivanu nagradu. Prošli tjedan smo u razbojništvu banke vidjeli kako niti suvremena tehnička zaštita zajedno s prisutnim zaštitarom ne može spriječiti odlučnog razbojnika. Pristao je na rizik, zaprijetio da će ubiti djelatnicu banke da bi došao do plijena i ostvario je svoju nagradu. Puno traume i stresa za djelatnike banke i sve druge osobe koje su se u tom trenutku nalazile u poslovnici. Ne postoji apsolutna zaštita, postoji samo naš maksimalan trud da ostvarimo potrebnu sigurnost.
U članku koji će uskoro izaći u časopisu Zaštita pišem o elektrokemijskoj zaštiti novca koji se nalazi u bankomatima. Prenio sam neka svoja razmišljanja, mjere koje provode neke od EU članica kao i preporuke stručnjaka i stručnih tijela vezane uz prevenciju fizičkih napada na ATM uređaje.
Neke od tih mjera su smanjenje gotovog novca u bankomatima i svakodnevno pražnjenje bankomata koji se nalaze na rizičnim lokacijama. Cjelokupni pristup se temelji na smanjenju nagrade, povećanju rizika za počinitelje i povećanju napora potrebnog za pristup plijenu. Dobro je razmisliti o tom pristupu i primjenjujemo li ga kroz svoju praksu.
Razbojništva nisu rezervirana samo za novčarske institucije. Gotovo svakodnevno možemo čitati da je počinjeno razbojništvo na benzinskoj crpki, trgovini, mjenjačnici, kiosku i dugim sličnim poslovnim subjektima koji u svojem radu kao sredstvo plaćanja koriste gotovinu.
Koliko veliki plijen će razbojnici dobiti ovisi, osim o trgovačkoj uspješnosti, i o količini gotovog novca kojeg pravne osobe smiju imati u blagajni. Tu količinu novca propisuje svojim pravilnikom ministar u Ministarstvu financija. Pravilnik koji to uređuje je Pravilnik o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a koji se donosi na temelju Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Od samog donošenja Zakona 2012. isti je nekoliko puta izmijenjen i dopunjen, kao i prije navedeni pravilnik.
Zadnja izmjena koja je donijela Pravilnik o dopuni Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom, od siječnja 2021., interesantna je jer je propisala da obveznik fiskalizacije može zadržati gotov novac u blagajni na kraju radnog dana do visine blagajničkog maksimuma koji je za neke kategorije sada skoro sedam puta veći. Odnosno s 15.000,00 kn je podignut na 100.000,00 kn!
Zakon o fiskalizaciji
Zanimljivo je da je kao razlog za ovu izmjenu kojom se povećava mogući plijen, navedeno smanjenje troškova koje te pravne osobe imaju. Kao što je HGK u javnoj raspravi obrazložila "…da se gotov novac od utrška s maloprodajnih mjesta mora položiti na račun tvrtke u banci istog dana ili najkasnije sutradan, ako se radi o iznosu većem od 15.000,00 kn. To znači da se za prijenos novca zaštitarska tvrtka koja obavlja te usluge treba angažirati gotovo svakog dana, a na nekim lokacijama i više puta u istom danu, što za posljedicu znatno povećava troškove poslovanja. Kod velikih subjekata, trošak prijenosa utrška s maloprodajnih mjesta se od početka primjene Zakona o fiskalizaciji gotovo udvostručio u odnosu na prethodne godine i u ovom trenutku bitno utječe na rezultate poslovanja, u smislu da isti predstavljaju veliki iznos". Ministarstvo financija je ovaj prijedlog u cijelosti prihvatilo.
Uvjeren sam da je to istina i da zaista postoje troškovi zbog odredbi koje propisuju prije navedeno. Činjenica je da Zakon o fiskalizaciji kao svoj glavni cilj ima efikasan nadzor ostvarenog prometa u gotovini. Isti se na bavi javnom sigurnošću i zaštitom vrijednosti i imovine pravnih i fizičkih osoba. Isto tako ne postoji poseban zakon koji bi uredio i posebne uvjete zaštite za pravne osobe koje svakodnevno posluju sa gotovinom velikih iznosa kao što recimo postoji Zakon o zaštiti novčarskih institucija.
Doduše, jednim djelom se odredbe ovoga pravilnika tiču i novčarskih institucija jer se odnose na mjenjačnice. Za mjenjačnice postoje propisane mjere zaštite kao što su:
- primjena protuprepadnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma
- primjena protuprovalnog sustava s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma i spajanjem na vanjske sirene s bljeskalicama
- neprekidni sustav videonadzora unutar i izvan objekta s pohranom video-zapisa u digitalnom obliku
- pregradnja radnog prostora zaposlenika neprobojnim protubalističkim pregradama od prostora za stranke
- pohrana dnevnog manipulativnog novca u ladice s mehaničkim ili elektroničkim otvaranjem odnosno kase s mehaničkim ili elektroničkim otvaranjem.
Treba li podići mjere zaštite sedam puta?
Unatoč tim mjerama zaštite ostaje činjenica da je sada mogući plijen sedam puta veći. Kao i činjenica da su mjenjačnice i benzinske crpke i do sada bile mete razbojnika. Postavlja se pitanje treba li podići mjere zaštite sedam puta? Možemo li očekivati povećanje broja razbojništva zbog povećanja očekivanog plijena? Je li potreban poseban zakon koji bi uredio zaštitu benzinskih crpki, kioska i trgovina tako da se statistika po broju izvršenja razbojništava značajno popravi? Nisam pristalica nametanja sigurnosti i zaštite. Sigurnost je potreba i kao takva treba biti prepoznata. Nažalost, često je prepoznajemo tek kada je izgubimo.
Rizik za razbojnike kao i potreban napor za pristup plijenu je ostao isti kao i do sada. S obzirom na to da je glavni motiv ove promjene bio smanjenje troškova, teško je za očekivati da će sada doći do ulaganja u druge sustave zaštite. Čini se da se ovom promjenom dobilo smanjenje troškova poslovanja na račun sigurnosti poslovanja. Plijen smo povećali pa čak ga učinili i dostupnijim jer sada više neće biti zaštitara toliko učestalo na tim prodajnim mjestima.
Želim vjerovati da su poslovni subjekti na koje se odnose ove bitne promjene za sigurnost, a koje su sami tražili, uveli dodatne mjere koje će i pristup plijenu učiniti barem duplo, ako ne sedam puta težim. Je li tako pokazati će vrijeme koje je pred nama. Možemo se zapitati kolika je ustvari cijena sigurnosti i je li u našim poslovnim razmišljanjima sigurnost izašla iz stavke troškova i ušla u nužne investicije?
Sigurnost i kontinuitet poslovanja svoje bitne čimbenike može pronaći u onim područjima koja na prvi pogled možda nemaju veze sa sigurnošću. Sigurnost nije trošak već ulaganje u zaštitu poslovanja i ostvarenje bitnih ciljeva i vrijednosti u cjelini. Ostaje pitanje je li se ovom promjenom, koja donosi smanjenje troškova poslovanja, utjecalo na povećanje rizika koji može imati utjecaj na sigurnost i kontinuitet poslovanja? Odgovor na ovo pitanje će pokazati događaji u budućnosti, a nadati se možemo da će rizik i prepreka do plijena biti veći od očekivane vrijednosti. Do tada se možemo prisjetiti da je jedna od glavnih preporuka kod prevencije razbojništva, NE držati velike količine novca i velike apoene u blagajni.