Južna Azija ponovno se suočava s ozbiljnim sigurnosnim izazovom nakon što je Indija izvela raketne napade na Pakistan u srijedu rano ujutro, svega dvije sedmice nakon smrtonosnog napada u kašmirskom Pahalgamu. Indija je napade opravdala tvrdnjama da cilja terorističke kampove, dok Pakistan optužuje svog susjeda za agresiju i najavljuje odlučan odgovor. Ova eskalacija dodatno je opasna jer uključuje dvije nuklearne sile s dugom poviješću sukoba i rivalstva. Razvoj pakistanskog nuklearnog arsenala, u kojem je ključnu ulogu odigrao premijer Zulfikar Ali Bhutto, i međunarodni neuspjesi da se taj razvoj spriječi, važan su dio konteksta ove krize.
Dok se svijet suočava s ovom krizom, podsjećamo se na širi kontekst nuklearnog oružja: u srpnju 2025. obilježava se 80 godina od prvog testiranja atomske bombe, poznatog kao Trinity, i njezine upotrebe u Hirošimi i Nagasakiju. Ovi događaji ostaju trajno upozorenje na razorne posljedice nuklearnog oružja, a strahovi od sukoba između Pakistana i Indije ponovno podsjećaju čovječanstvo na prijetnju globalne katastrofe.
Napad u kašmirskom turističkom odmaralištu Pahalgamu, u kojem je poginulo više desetaka turista, Indija je povezala s terorističkim skupinama koje navodno uživaju podršku Pakistana. Islamabad je kategorički odbacio te tvrdnje, ali tenzije su dosegnule novi vrhunac nakon indijskih raketnih napada. Prema tvrdnjama indijskih vlasti, napadi su usmjereni na "terorističke kampove", dok Pakistan ističe da su stradali civili.
Indija kao nuklearna sila
Indijski nuklearni program službeno je pokrenut 1948. godine, nedugo nakon stjecanja nezavisnosti, kada je prvi premijer Jawaharlal Nehru osnovao Komisiju za atomsku energiju. Nehru je vjerovao u razvoj nuklearne tehnologije u miroljubive svrhe, ali je istovremeno prepoznao njezin potencijal za nacionalnu sigurnost.
Ključna figura koja je vodila indijski nuklearni program bio je Homi J. Bhabha, poznat kao "otac indijske nuklearne energije". Bhabha je bio briljantan znanstvenik i vizionar koji je 1945. osnovao Tata Institut za fundamentalna istraživanja (TIFR), a kasnije i Indijski institut za atomsku energiju, koji je danas poznat kao Bhabha centar za atomsku energiju.
Pod njegovim vodstvom, Indija je postavila temelje za razvoj nuklearnih tehnologija. Iako je Bhabha umro 1966. godine, njegovo nasljeđe nastavili su znanstvenici poput Raja Ramanna, koji je nadgledao prvi nuklearni test, „Smiling Buddha“, 1974. godine.
Iako je indijska vlada test opisala kao „miroljubivi nuklearni eksploziv“, međunarodna zajednica to je smatrala prvom stepenicom u razvoju nuklearnog arsenala. Ovaj potez izazvao je zabrinutost susjednih zemalja, posebno Pakistana, koji je ubrzao vlastiti nuklearni program kao odgovor na indijski napredak. Indija je svoje nuklearne sposobnosti opravdavala potrebom za zaštitom od regionalnih prijetnji, uključujući Kinu, koja je već postala nuklearna sila 1964. godine.
Zulfikar Ali Bhutto i začetci pakistanskog nuklearnog programa
Premijer Zulfikar Ali Bhutto, ključna figura u pokretanju pakistanskog nuklearnog programa, još je 1965. godine jasno definirao svoju viziju nuklearne samodostatnosti. U izjavi koja je postala simbol odlučnosti Pakistana, rekao je: „Ako Indija napravi bombu, jest ćemo travu, ali ćemo i mi imati našu bombu.“
Bhutto je 1972. godine, ubrzo nakon indijskog nuklearnog testa, sazvao sastanak vodećih pakistanskih znanstvenika u Multanu kako bi dao smjernice za razvoj nuklearnog oružja. Ovaj sastanak označio je formalni početak pakistanskog nuklearnog programa, koji je postao prioritet za zemlju.
Unatoč ograničenim resursima i međunarodnim sankcijama, Pakistan je razvio sofisticiranu mrežu za nabavu tehnologije, često koristeći tajne kanale i oslanjajući se na ključne figure poput Abdul Qadeer Khana. Bhuttova politička vizija i odlučnost da se odgovori na indijsku nuklearnu prijetnju utisnule su neizbrisiv pečat na povijest nuklearnog rivalstva u Južnoj Aziji.
Pakistan je svoje prve nuklearne testove izveo u regiji Chagai, 28. i 30. svibnja 1998. godine. To je planinsko područje u pokrajini Baludžistan, smješteno na jugozapadu Pakistana. Testovi su izvedeni na lokaciji Ras Koh Hills, unutar regije Chagai, čime je Pakistan postao službena nuklearna sila.
Nuklearna moć u sadašnjoj krizi
Postojanje nuklearnog arsenala kod obje strane značajno utječe na dinamiku sukoba. Dok Indija tvrdi da su njezini napadi obrambeni i usmjereni protiv terorizma, Pakistan upozorava da bi daljnja eskalacija mogla prisiliti Islamabad na "sveobuhvatan odgovor". Ova situacija naglašava koliko je Bhuttova vizija definirala pakistansku sigurnosnu politiku: nuklearni arsenal sada nije samo sredstvo odvraćanja već i simbol suvereniteta i sigurnosti.
Ujedinjeni narodi, Sjedinjene Američke Države, Kina i Europska unija pozvali su na suzdržanost i hitan povratak dijalogu. No, pitanje Kašmira, koje je središte ovog sukoba, ostaje glavni uzrok tenzija, dok nuklearna prijetnja stavlja cijelu regiju u stanje trajne neizvjesnosti.
Nuklearna eskalacija između Indije i Pakistana nije izolirani incident već rezultat desetljeća rivalstva, neriješenih sukoba i neuspjeha u obuzdavanju širenja nuklearnog oružja. Ključna uloga Zulfikara Ali Bhutta u pokretanju pakistanskog nuklearnog programa ostavlja dubok utjecaj na sadašnju dinamiku sigurnosnih izazova u regiji.
Dok obje zemlje ostaju nepokolebljive u svojim stavovima, međunarodna zajednica mora brzo djelovati kako bi spriječila katastrofalne posljedice. Mirno rješenje sukoba zahtijeva ne samo smirenje trenutačnih tenzija već i stvaranje dugoročnih mehanizama za rješavanje pitanja Kašmira i nuklearne sigurnosti. Jer, kako je Bhutto rekao, cijena nuklearnog arsenala možda je bila visoka, ali potencijalni troškovi nuklearnog sukoba neizmjerno su veći. (Eugen Antić)
Foto: Talha Hadi / Unsplash