Eugen Antić
Inženjer kibernetičke sigurnosti Carter Church objavio je nesvakidašnje postignuće: napredni model umjetne inteligencije (OpenAI-jev GPT-6 Astra) razbio je homofonsku supstitucijsku šifru iz 1809. godine za samo šest sati. Riječ je o tajnom izvješću potkralja Italije Eugènea de Beauharnaisa usmjerenom francuskom generalu Augusteu de Marmontu, zapovjedniku snaga u Dalmaciji. Ono što su povjesničari i kriptografi bezuspješno pokušavali rekonstruirati više od dva stoljeća, AI je riješio raščlanjivanjem visokozoomske slike rukopisa, prepoznavanjem 175 ručno nacrtanih simbola i usporedbom s povijesnim vojnim zapisima.
Dešifrirana poruka donosi uvid u tadašnje vojne procjene i pripreme uoči austrijske ofenzive. No njezina važnost nadilazi povijesnu zanimljivost. Slučaj pokazuje kako umjetna inteligencija može povezati zadatke koji su se tradicionalno obavljali odvojeno – čitanje rukopisa, prepoznavanje obrazaca, analizu povijesnog konteksta i razbijanje šifre.
Od antičkih metoda skrivanja poruka do današnjih kriptografskih sustava i kvantnog računalstva, temeljni izazov ostaje isti: kako zaštititi vlastite informacije, a pritom otkriti protivničke. Povijest ratnih šifri zato nije samo priča o tajnim porukama nego i o neprestanoj utrci između zaštite informacija i mogućnosti njihova otkrivanja.
Antika i jednostavne zamjene
Utrka između onih koji šifriraju poruke i onih koji ih nastoje razbiti traje od samih početaka organiziranog ratovanja. Stari Grci koristili su takozvani Skital, drveni štap oko kojeg bi se omotala traka od kože ili pergamenta. Poruka bi se ispisala uzduž štapa, a kada bi se traka odmotala, na njoj bi ostao samo niz nesređenih i nečitljivih slova, pa je primatelj morao imati štap identičnog promjera kako bi ponovno složio tekst. Gaj Julije Cezar otišao je korak dalje upotrebom Cezarove šifre, u kojoj je svako slovo u tekstu bilo pomaknuto za određeni broj mjesta u abecedi, najčešće tri. U to doba, kada je većina stanovništva i običnih vojnika bila nepismena, ovakva jednostavna zaštita bila je sasvim dovoljna za siguran prijenos zapovijedi.
MN: Renesansa i "Crni kabineti"
S razvojem diplomacije i stalnih vojski u renesansnoj Europi, jednostavne zamjene slova postale su lak plijen za matematičare koji su počeli primjenjivati analizu frekvencije slova u jeziku. Mletačka Republika i Vatikan među prvima organiziraju "Crne kabinete", odnosno specijalizirane obavještajne odjele čiji je jedini zadatak bio presretanje, otvaranje, kopiranje i dešifriranje diplomatske i vojne pošte. Kako bi doskočili analizi frekvencije, stvorene su homofonske supstitucijske šifre, kakva je korištena i u Napoleonovom pismu generalu Marmontu. Radi se o sustavima u kojima se za jedno te isto slovo u tekstu koristi više različitih simbola ili brojeva, čime se uspješno prikrivaju uobičajeni jezični uzorci.
Prvi svjetski rat i Zimmermannov telegram
Jedan od najpoznatijih primjera gdje je dešifriranje izravno promijenilo tijek povijesti dogodio se početkom 1917. godine. Britanska mornarička obavještajna služba, poznatija pod nazivom "Room 40", presrela je i dešifrirala tajni telegram njemačkog ministra vanjskih poslova Arthura Zimmermanna upućen meksičkoj vladi. U tom pismu Njemačka je Meksiku ponudila savez i povrat izgubljenih teritorija Teksasa, Novog Meksika i Arizone ako objavi rat Sjedinjenim Američkim Državama. Objavljivanje dešifriranog telegrama šokiralo je američku javnost te je navelo predsjednika Woodrowa Wilsona da donese odluku o ulasku SAD-a u Prvi svjetski rat na strani Antante.
Drugi svjetski rat: Enigma, Bletchley Park i "Code Talkers"
U Drugom svjetskom ratu kriptografija definitivno prelazi u elektromehaničku eru, a njemačka vojska pritom se oslanjala na stroj Enigma, čvrsto uvjerena da je njezine kompleksne rotore i kombinacije nemoguće provaliti. Međutim, saveznički napori u britanskom istraživačkom centru Bletchley Park, temeljeni na ranijem radu poljskih matematičara te vođeni pod palicom pionira računalstva Alana Turinga, doveli su do izuma elektromehaničkih računala nazvanih Bombe. Sustavno dešifriranje njemačkih komunikacija kroz operaciju Ultra skratilo je rat u Europi za najmanje dvije godine i spasilo milijune ljudskih života.
Paralelno s time na Tihom oceanu, dok su se strojevi razbijali matematičkom analizom, Amerikanci su koristili pripadnike naroda Navajo kao vojne radiotelegrafiste. Budući da jezik Navajo u to doba nije bio zapisan niti je imao ikakvu srodnost s europskim ili azijskim jezicima, japanski obavještajci do samog kraja rata nisu uspjeli dešifrirati niti jednu jedinu poruku prenesenu tim putem.
Kriptografija i presretanje u modernom ratovanju
Današnje bojište ne razlikuje se konceptualno od onog iz 1809. godine jer je cilj i dalje sakriti vlastitu komunikaciju i istovremeno pročitati protivničku, ali su se alati drastično promijenili. Moderne vojno-obavještajne službe više ne čekaju fizičke kurire s pismima, već je glavno težište na masovnom presretanju radijskih signala, komunikacije bespilotnih letjelica, satelitskih veza i cjelokupnog mrežnog prometa. Čak i kada je sadržaj same poruke zaštićen najsuvremenijom enkripcijom, vojske intenzivno primjenjuju analizu metapodataka. Samo otkrivanje informacija o tome tko s kim komunicira, u koje vrijeme, koliko učestalo i s koje točne zemljopisne lokacije često je sasvim dovoljno za identifikaciju i precizno raketiranje protivničkog zapovjednog mjesta.
Primjer dešifriranja Napoleonove šifre ujedno pokazuje nevjerojatnu sposobnost naprednih modela umjetne inteligencije u prepoznavanju skrivenih uzoraka. U suvremenom ratovanju AI sustavi u realnom vremenu obrađuju stotine tisuća sati presretnutih radijskih razgovora, automatski ih prevode, filtriraju ključne pojmove i identificiraju anomalije u komunikacijskim mrežama neprijatelja.
Pogled u budućnost: Kvantna prijetnja
Kao što je pojava prvih računala u Bletchley Parku učinila Enigmu bezvrijednom, tako i današnji ubrzani razvoj kvantnih računala prijeti razbijanjem gotovo svih standardnih kriptografskih protokola koji danas štite vojne, financijske i državne sustave. Zbog toga zapadne vojne i sigurnosne agencije već danas ubrzano prelaze na takozvanu post-kvantnu kriptografiju, odnosno razvijaju nove matematičke algoritme dizajnirane da izdrže napade i najmoćnijih kvantnih računala sutrašnjice.
Utakmica koja je započela antičkim zapisima i Napoleonovim šifriranim pismima generalu Marmontu u Dalmaciji nastavlja se nesmanjenom žestinom. Slučaj u kojem je umjetna inteligencija u nekoliko sati razbila dvjestogodišnju vojnu tajnu nije samo povijesna zanimljivost, već i ozbiljno upozorenje za modernu sektorsku sigurnost. Ulaskom u eru sintetičke inteligencije i kvantnog računalstva, tradicionalni koncepti enkripcije ubrzano gube utrku s vremenom. Pred vojnim i civilnim obavještajnim sustavima stoga je jasan izazov: izgraditi post-kvantne obrambene mehanizme prije nego što današnje neprobojne šifre dožive sudbinu Napoleonovih pisama.