Očima zaštitara: Tragikomedija hrvatskog zaštitarstva

Tko ne bi izgubio živce nakon presude AZTN-a? Osobno sam potpuno izgubio živce nakon što je AZTN donio Rješenje kojem kažnjava zaštitarske tvrtke. U što li se samo pretvorila pravna država Hrvatska? Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ovih je dana ustvrdila da su tvrtke Sokol Marić d.o.o., Securitas Hrvatska d.o.o., AKD – Zaštita d.o.o., Klemm Sigurnost d.o.o., Bilić – Erić d.o.o., V Grupa d.o.o. i Arsenal – Ivezić d.o.o. sklopili zabranjeni sporazum, kojim su dogovorili minimalnu cijenu usluge privatne tjelesne zaštite, a čime su narušili tržišno natjecanje izravnim utvrđivanjem cijena. Nadam se samo da je ovu odluku dopušteno komentirati, jer čovjek više ne zna od mora zakona i podzakonski pravilnika što smije, a što ne smije komentirati.

Postavlja se pitanje kako su to narušili tržišno natjecanje izravnim utvrđivanjem cijena? To je naprosto nemoguća misija kad trenutno imamo oko 300 zaštitarskih tvrtki. Ovakvi sastanci struke događali su se bezbroj puta i uvijek se na njima raspravljalo o problemima satnica. Ako to i nije bila tema o kojoj se raspravljalo direktno, onda se o satnicama raspravljalo indirektno, u pauzama za kavu. Zaključak struke je takav da bi cijena minimalnog troška sata rada zaštitara trebala biti 32,50 kuna i to svi u zaštitarstvu znaju i podržavaju. Ali nitko, baš nitko to nije i ne može provesti kada na tržištu imamo 300 zaštitarskih tvrtki. Ovo su samo bile smjernice za institucije pravne države koje bi trebale zakonima regulirati minimalni trošak sata rada zaštitara od 32,50 kuna, a nikako smjernice za tvrtke jer one nisu te koje to mogu napraviti. Iskreno se nadam da će prozvane tvrtke dokazati svioju nevinost u žalbi Visokom upravnom sudu, a ako bude potrebno i pred institucijama Europske unije. Dokaza ima dosta, posebno u postupcima javne nabave, jer se u javnim nabavama nakon sastanka u Zaštiti išlo s cijenom i ispod 25 kuna. Zar je od toga potreban bolji dokaz?

Spomenuti sastanak održan je prije godinu i pol dana. Pa, što je do sada radila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Zašto su reagirali rješenjem tek sada? Kakva kazna čeka spomenute tvrtke? Ogromna. Primjerice Iliju Ivezića, vlasnika tvrtke Arsenal Ivezić s razlogom je boljela glava i s razlogom nije noćima spavao kada je saznao da je pod paskom ATZN-a. Zašto? Zato što će teško podnijeti novčanu kaznu od par stotina tisuća za koju nije nimalo kriv. Iskreno i mene bi boljela glava da sam u takvoj situaciji i da imam preko 200 zaposlenih. A što na sve to kaže vlast? Ništa, šuti. A šuti jer i njoj odgovara da plaća manje usluge tjelesne i tehničke zaštite. Zato u ovim trenucima moramo biti solidarni s vlasnicima zaštitarskih tvrtke i time pokazati zajedništvo jer je situacija krajnje ozbiljna. To više nije zaštitarstvo, to je jedan veliki cirkus kojeg bi najradije iz ovih stopa napustio, kao i velika većina drugih zaštitara. Kao da se sve urotilo protiv nas, pa i država i njezini zakoni. Na društvenim mrežama pitaju me za komentar najnovijih događanja, a trenutnu situaciju najbolje je ovako opisati riječima: "Industrija privatne zaštite više ne diše, to je teški bolesnik na respiratoru za disanje."

Netko je rekao da je ovo posljednji čavao u lijes industriji privatne zaštite. Iskreno i u to sumnjam jer me život naučio da uvijek može gore. A i ne kaže se uzalud da "šećer dolazi na kraju". Baš zato s nestrpljenjem očekujemo novi Zakon o privatnoj zaštiti. (Eugen Antić)