Zbor narodne garde (ZNG) bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju, vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, preteču Hrvatske vojske. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području.
Domovinski rat
Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane, a formalno su bile ustrojene u Ministarstvu unutarnjih poslova. Prema prvim planovima ZNG je trebao imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna ZNG. Krajem srpnja 1991. godine formirano je Zapovjedništvo ZNG-a, a zatim su osnovana zapovjedništva za istočnu Slavoniju, za banijsko-kordunsko područje, za ličko područje, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za južnu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa ZNG. Do 12. kolovoza su ustrojene četiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokruženo je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage su tada imale oko 60.000 pripadnika, od toga 30.000 pripadnika u sastavu MUP-a. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja se Glavni stožer (GSHV), na čelu s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u. Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a su formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.
Hrvatska vojska u tom vremenu vodila je teške borbe s neprijateljskim snagama. Trajala je tih dana obrana Vukovara i Istočne Slavonije. U tim danima gotovo da nije bilo ni jednog dijela Republike Hrvatske na kojem hrvatski vojnici nisu branili svoju domovinu. Tada započinje i proces ustrojavanja novih postrojbi, ali i proces školovanja i obuke, koji će svoje rezultate dati već u prvim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske tijekom 1992. godine, kada su oslobođena područja u Zapadnoj Slavoniji i dubrovačko zaleđe. Bilo je jasno kako se vojska branitelja pretvara u vojsku osloboditelja. Uslijedila je nova faza rata.
Spomenimo samo 1993. godinu i oslobađanje zadarskog zaleđa. Stvaraju se preduvjeti za konačno oslobođenje svih privremeno zauzetih hrvatskih područja. Bližila se 1995. godina, bližio se "Bljesak" i "Oluja", povijesni dani koji su donijeli slobodu.
Hrvatska vojska se izgrađivala na profesionalnosti, međusobnom povjerenju i jedinstvu, a simbol je njezine istinske vrijednosti Domovinski rat u kojem se ostvario cilj svake oružane sile – obrana i oslobađanje svoje domovine. U njezino su stasanje i jačanje ugrađene brojne žrtve koje nikada neće biti zaboravljene.
Proces transformacije OSRH
U proteklih 25 godina Oružane snage RH izrasle su u respektabilnu vojsku koja je jamac sigurnosti svih građana Republike Hrvatske, a na globalnoj razini, sudjelujući u međunarodnim misijama i operacijama, pridonose svjetskom miru, stabilnosti i sigurnosti.
Proces transformacije Oružanih snaga RH započeo je u godinama nakon Domovinskog rata. Cilj je bio stvoriti profesionalnu, učinkovitu, mobilnu i modernu oružanu silu koja će moći odgovoriti svim zadaćama koje se pred nju postave. Promjene su zahvatile sve segmente obrambenog sustava, a OS RH su prihvaćale visoke standarde usmjerivši svoje napore prema ostvarivanju kompatibilnosti i interoperabilnosti sa oružanim snagama Sjevernoatlantskog saveza. Povjerenje savezničkih država u Republiku Hrvatsku i u njezine Oružane snage rezultiralo je primanjem Hrvatske u NATO savez, 1. travnja 2009. godine. Upravo je članstvo u NATO-u omogućilo Hrvatskoj da još aktivnije pridonese, ne samo sustavu kolektivne sigurnosti zemalja Saveza, nego i svjetskom miru, za čiju se uspostavu i očuvanje opredijelila još tijekom Domovinskog rata. Republika Hrvatska i Oružane snage RH integraciju u NATO završile su najbrže u povijesti. Reforme koje je hrvatski obrambeni sustav, uključujući OSRH, provodio u cilju članstva u NATO-u odgovarale su istodobno i standardima Europske unije.
Republika Hrvatska postala je punopravna članica EU-a 1. srpnja 2013. godine, a upravo su ulaskom u NATO savez i punopravnim članstvom u EU ostvarena dva najvažnija vanjsko politička cilja Republike Hrvatske.
Pristupanju euroatlantskim asocijacijama zasigurno je pridonijelo i sudjelovanje pripadnika OSRH u međunarodnim misijama UN-a, NATO-a i EU-a, u kriznim žarištima diljem svijeta. Sudjelovanje u međunarodnim misijama i operacijama započelo je 1999. godine upućivanjem deset vojnih promatrača u UN misiju UNAMSIL u Sijeri Leoneu. U svim međunarodnim misijama i operacijama, u kojima sudjeluju ili su sudjelovali, pripadnici OSRH su prepoznati po svom profesionalizmu, učinkovitosti i predanosti u obavljanju zahtijevanih zadaća. Hrvatski napori u doprinosu stabilnosti i sigurnosti prepoznati su, kako od saveznika, tako i od lokalnog stanovništva u područjima operacija.
Više na stranicama MORH-a