Kada prilazite postrojenju za spaljivanje otpada u centru Beča neposredno uz Dunav, čini se kao da idete u obilazak nekog arhitektonskog dragulja, nikako ne postrojenja koje se bavi preradom otpada. Spalionice rijetko kada postaju mjesta koja obilaze turisti kao dio 'must see' u nekom gradu. Ipak, energana Spittelau priča drugačiju priču. A za njen je osebujan dizajn zaslužan ni manje ni više nego slavni Friedensreich Hundertwasser, koji je zgradu iz 1960-ih redizajnirao potkraj 1980-ih, i to besplatno.
Tvornica Spittelau građena je od 1969. do 1971., požar ju je dijelom uništio 1987. godine, no umjesto rušenja donesena je odluka o obnovi jer otpad se i dalje proizvodi i treba ga spaljivati. No, tadašnji gradonačelnik Beča Helmut Zilk želio je nešto više jer novi Spittelau trebao je osim postaviti nove standarde u zaštiti okoliša, biti i umjetničko djelo. Krenulo se u pregovore s ekologom, ljubiteljem prirode i umjetnikom Friedensreich Hundertwasserom koji se prihvatio posla tek kada se u potpunosti uvjerio u ekološku misiju spalionice. Zgrada je dovršena 1992. godine. Novi atraktivni identitet kojeg joj je utisnuo Hundertwasser, krasi jedinstveni stil, oblici i boje savršeno upotpunjeni s vrtovima koji se nalaze po različitim katovima terasa energane.
.jpg)
Toranj sa zlatnom kuglom
Hvataljka koje prenosi otpad
Osim prepoznatljive Hundertwasserove fasade, vizuru austrijske prijestolnice krasi i ogromna zlatna kugla koja obavija dimnjak, a tu je i jedna nadasve neobična kapa na najgornjoj terasi postrojenja. I iako se bečka spalionica komunalnog otpada može doživjeti kao svojevrsni muzej suvremene umjetnosti, ipak je riječ o energani koja proizvodi električnu energiju za oko 30.000 bečkih kućanstava te toplu vodu za 60.000 i koja je postavila nove standarde u zaštiti okoliša i značajno pridonijela gospodarenju otpadom u Beču.
Opskrba grada toplinskom energijom
A priča ide ovako: čak 270.000 tona otpada iz bečkih kućanstva prerađuje se u Spittelau svake godine. Proces izgaranja se strogo nadzire, a onečišćenje okoliša se izbjegava kroz sofisticiranu tehnologiju čišćenja ispušnih plinova. Kućni se otpad spaljuje jedan sat na minimalnoj temperaturi od 850 stupnjeva Celzijusa. Najmoderniji filteri za pročišćavanje dimnih plinova osiguravaju da je energana na čak 90 posto ispod zakonski propisane granične vrijednosti emisija. Dopremljeni otpad prvo se važe na mosnoj vagi i privremeno skladišti u spremnik za otpad veličine oko 7000 kubičnih metara. Hvataljke potom odvoze otpad u dvije peći gdje se otpad spaljuje. Nastali vrući dimni plinovi prolaze kroz izmjenjivač topline što proizvodi paru. U daljnjem koraku energija koja se oslobađa tijekom spaljivanja pretvara se pomoću turbine u električnu energiju, a nastala toplina dodatno se izravno koristi za opskrbu grada toplinskom energijom. Ljeti se toplina može koristiti i za hlađenje. Za čišćenje dimnih plinova nastalih tijekom izgaranja, Spittelau ima najsuvremenije sustave. Pročišćeni dimni plin izlazi iz dimnjaka na visini od 126 m.
.jpg)
Prepoznatljiva fasada
Energana Spittelau prošla je generalnu obnovu od 2012. do 2015. godine. Optimizacijom energije toplinska i električna energija sada se proizvode još učinkovitije. U sklopu modernizacije obnovljeni su otpadni kotlovi, zamijenjen katalizator dušikovih oksida te su stari filteri zamijenjeni novima što je dodatno poboljšalo stanje emisija. Nadalje, postavljena je nova konverterska stanica za ekstrakciju toplinske energije, stara turbina je zamijenjena novom uključujući generator, postavljen je novi sustav za uklanjanje pepela te novi spremnik vode i novi sustav voda-para.
Ostaci termičke obrade uglavnom se sastoje od šljake odnosno materijala (kao što su kamenje, staklo, minerali), koji se ne mogu spaliti ni na temperaturi od 850 stupnjeva Celzijevih. Grad Beč koristi šljaku kao materijal za izgradnju deponija. Drugi ostaci su pepeo i filtarski kolač koji se pakiraju i odlažu na krajnje odlagalište. Dakle, osim proizvedene energije, godišnje nastaje oko 6.000 tona željezne šljake, pepela i filtarskog kolača.
Ovdje ulaze kamioni s otpadom
Energanu je nedavno posjetilo izaslanstvo gradske skupštine grada Zagreba predvođeno Joškom Klisovićem, predsjednikom Gradske skupštine Grada Zagreba a društvo su im pravili novinari, između ostalih i časopis Zaštita. Razlog posjete je bio vidjeti bi li i Zagreb mogao i trebao imati ovakvu energanu, odnosno bi li trebao termički obrađivati i potom energetski iskorištavati otpad. Po svemu viđenom ne bi bilo loše. Ipak, zastupnici se nisu potrgali za kartom u autobusu za Beč jer bilo ih je svega desetak. Među njima je bio i oporbeni zastupnik Dejan Kljajić iz stranke Milan Bandić 365 koji je za sanaciju Jakuševca i za Centar za gospodarenje otpadom a nije isključio ni spalionicu poput viđene u Beču. Marina Ivandić iz Možemo nije bila pod dojmom viđenog u smislu da se to odmah mora preslikati i u Zagrebu već je rekla da je potrebno vidjeti različita rješenja i mogućnosti te na temelju egzaktnih informacija donijeti najbolje rješenje za Zagreb.
Korisne informacije za raspravu u Gradskoj skupštini
Izaslanstvo Grada Zagreba u Beču su primili Thomas Reindl, predsjednik Skupštine Grada Beča, zastupnik bečkog Pokrajinskog parlamenta i gradski zastupnik i Daniel Glunčić, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Austriji, dok je domaćin u energani bio Florian Madl, asset manager u bečkom energetskom poduzeću Wien Energie koje upravlja i Spittelauom. Predsjednik Skupštine Grada Beča Thomas Reindl objasnio je kako se rasprava o gradnji spalionice u Beču vodila prije pedesetak godina i odlučili su se da će graditi četiri postrojenja. Tri su klasične spalionice otpada među kojima i najstarija i najpoznatija Spittelau, a jedno je bilo postrojenje u kojem se spaljuje filtracijski mulj od pročišćavanja vode. Danas imaju 1,2 milijuna tona otpada godišnje od koji se 650 tisuća tona spaljuje, a druga polovica se reciklira. Ono što se ne može reciklirati ide u spalionicu.
Kako je rekao Joško Klisović nakon obilaska energane, zagrebački zastupnici su dobili korisne informacije za raspravu u Gradskoj skupštini. „Zastupnici će nakon viđenog moći kompetentnije i informiranije raspravljati o ovom važnom pitanju za koje osobno smatram da je točka na i cjelovitog sustava zbrinjavanja otpada u Zagrebu“, rekao je predsjednik gradske skupštine. Ideja je poboljšati kvalitetu života u Zagrebu, kvalitetu zraka i smanjiti račune građanima za energiju. Želimo pretvoriti beskoristan i štetan otpad u korisnu energiju, nastavio je.
Joško Klisović i Thomas Reindl
Šetnja elektranom zanimljivo je iskustvo
Spomenimo i da je Gradska skupština Grada Zagreba u veljači ove godine donijela je Zaključak o poduzimanju aktivnosti u svrhu realizacije projekta energane kao dijela cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu. Postupajući po navedenom Zaključku, Grad Zagreb objavio je dokumentaciju o nabavi za izradu studije izvodljivosti i analizu troškova i koristi za mogućnost plasmana goriva iz otpada na tržište kao i mogućnost uspostave energane/ kogeneracijskog postrojenja. Studija izvodljivosti pokazat će treba li i pod kojim uvjetima Grad Zagreb graditi energanu. Izgradnja Centra za gospodarenje otpadom (CGO) u Resniku, koji je u postupku projektiranja, nije povezana s pitanjem izgradnje energane, već ova studija treba dati odgovor na pitanje što će se dogoditi s otpadom preostalim nakon obrade u CGO-u.
Nataša Gajski Kovačić
Cjelovitu reportažu pročitajte u tiskanom izdanju