Lokalna zajednica mora usmjeriti sredstva za sigurnost u školama
Prvu konferenciju o Sigurnosti u odgojno obrazovnim ustanovama organizirali smo 2010. godine a period od pet godina do druge takve konferencije činio nam se kao dobar da ponovno damo pregled što se u segmentu sigurnosti u odgojno obrazovnim ustanovama promijenilo. A promijenilo se puno toga. Recimo sa zakonske strane donesen je Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima.
Konferenciju je otvorila Tanju Djaković, pomoćnica ministra znanosti obrazovanja i sporta, a prvi modul na konferenciji bavio se upravo regulativom i praksom. Presjek zakonskog okvira i strateškog plana od 2014. do 2016. godine dala je Mara Ivanković, voditeljica Službe za predškolski odgoj i obrazovanje Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta.
Cilj konferencije bio je razgovor o sigurnosti u odgojnim i obrazovnim institucijama i poticanje svih dionika društva da se ta sigurnost standardizira. Vrlo je bitno da sigurnost ne ovisi o tome koliko je pojedini ravnatelj dobar s lokalnom zajednicom ili koliko je dobri menadžer već je poanta da se na jednaki način standardizira sigurnost svih škola. Ujedno je cilj bio podizanje svijesti o tome koliko je sigurnost važno pitanje. Pitanje sigurnosti djece mora biti prioritet cijelog društva, na sigurnosti djece ne smije se štedjeti, a škole trebaju dogovarati svoju zaštitu s lokalnom upravom.
Kako se tijekom konferencije, na kojoj su sudjelovali i predstavnici MUP-a, predstavnici odgojno obrazovnih ustanova, kao i raznih udruga koje provode preventivne programe u školama i za školarce moglo čuti, lokalna zajednica mora usmjeriti sredstva za sigurnost u školama.
Jednom kada se u odgojne i obrazovne ustanove uvede tehnički nadzor, potrebno ga je redovito održavati jer u mnogim ustanovama on postoji no kvaliteta snimki, pogotovo u noćnim satima je gotovo neupotrebljiva. Tehničkim nadzorom najbolje su pokrivene predškolske ustanove, u 50 posto osnovnih škola u Zagrebu također je postavljen videonadzor, a najmanje su opremljene srednje škole. Potrebe za tjelesnom zaštitom, odnosnom zaštitarima u hrvatskim školama nema, pa su zaštitari u školama sporadična pojava.
Program Konferencije tematski je bio podijeljen u šest modula koji su obuhvatit teme poput: zakonskog okvira sigurnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama, važnosti provođenja programa osposobljavanja za rad na siguran način i izrade procjena opasnosti u ustanovama predškolskog odgoja, sigurnost djece na internetu, sigurnost učenika na izletima, ekskurzijama i drugim aktivnostima izvan škole, sigurnost učeničkih domova. Bilo je i govora o suradnji policije i škole u situacijskoj prevenciji i prometu, tjelesnoj i tehničkoj sigurnosti, zdravstvenoj sigurnosti, informatičkoj sigurnosti, ali i o ulozi organizacija civilnog društva i lokalne zajednice u prevenciji nasilnog ponašanja djece i mladih.
U sklopu Konferencije održana je i panel diskusija “Što učiniti za povećanje sigurnosti odgojno-obrazovnih ustanova?“, na kojoj su sudjelovali Ljubica Banović, predsjednica Udruge učeničkih domova, Jadranka Ožbolt, predsjednica Udruge odgajatelja dječjih vrtića, Velimir Tišma iz Policijske uprave zagrebačke i Paško Ugrina iz Vijeća za prevenciju Grada Splita. Govorilo se o odgovornosti i ulozi lokalne zajednice i relevantnih institucija i udruga u povećanju sigurnosti.