Zaštitarstvo je neophodno za zaštitu osoba i imovine, ali se rijetko raspravlja o pravim uvjetima rada zaštitara. Kakav je to posao biti zaštitar u Hrvatskoj? Kroz diskusije u Facebook grupi "Zaštitarski kutak", zaštitari su podijelili svoje doživljaje, izazove i rijetke pozitivne strane svoje profesije. Ovaj tekst sažima te priče i mišljenja, nudeći uvid u svakodnevne izazove s kojima se zaštitari susreću.
Plaće zaštitara u Hrvatskoj su često predmet rasprave. Satnica od približno 4 eura, bez obzira na licence ili vrstu objekta koji se štiti, ili prirodu posla, smatra se nedostatnom u odnosu na zahtjeve zanimanja. Rasprave ukazuju da su plaće bile slične prije nekoliko godina, u rasponu od 3500 do 4000 kuna, dok su nadređeni iskoristili svaku priliku za kažnjavanje radnika, uključujući i oduzimanje plaće za spavanje tijekom noćnih smjena.
Danas se situacija nije bitno promijenila. Zaštitari s dugogodišnjim iskustvom još uvijek zarađuju minimalne plaće. Neki komentatori predlažu da bi plaća trebala biti povećana za najmanje 200 do 300 eura kako bi posao bio primjeren, dok drugi ističu uskraćivanje prava poput naknada za prijevoz, radnih sati i prekovremenog rada. Zabrinjavajuće je što tvrtke ne isplaćuju noćne smjene, praznike i nedjelje u skladu sa zakonom, prema mišljenju radnika. S druge strane, poslodavci tvrde da je sve plaćeno radnicima u skladu sa zakonom.
Dugotrajne smjene i iscrpljenost: "Najveći izazov je raditi smjene od 16 sati"
Rad u dugotrajnim smjenama, koje često traju i do 16 sati, predstavlja jedan od najvećih izazova za zaštitare. Oni navode da takav raspored uzrokuje iscrpljenost i učestale bolesti, dok poslodavci često pokazuju nerazumijevanje. "Šef se ljuti kad se često razbolim," kaže jedan zaštitar, napominjući da su plaće za takav rad vrlo niske.
Kombinacija dugih smjena, niskih plaća i loših radnih uvjeta rezultira frustracijom, osjećajem očaja i gubitkom motivacije. Mnogi zaštitari gube smisao za obavljanje posla, posebno svjesni da ih poslodavci mogu brzo zamijeniti jeftinijom radnom snagom, poput umirovljenika ili niže kvalificiranim radnicima.
Nedostatak priznanja i poštovanja: "Sve se svelo na pokrivanje mjesta"
Unatoč velikoj odgovornosti, zaštitari često osjećaju da njihov trud nije priznat i cijenjen. Mnogi se žale da su postali "beskorisne figure", a posao zaštitara se svodi na "pokrivanje mjesta koja firma skupo naplaćuje". Osnovni problem je nedostatak poštovanja od strane poslodavaca i javnosti. Zaštitari se često osjećaju omalovažavano, premda obavljaju zadatke koji bi inače pripadali policiji.
Jedan zaštitar navodi da, unatoč obavljanju raznolikih zadataka, od naručivanja taksija do pružanja pomoći kupcima u nevolji, nije adekvatno plaćen niti mu se priznaje uloženi trud. S druge strane, postoje zaštitari koji su zadovoljniji, ističući da, iako plaća nije visoka, cijene poštovanje koje dobivaju na radnom mjestu, što im posao čini ugodnijim.
Bez zakonitosti i standarda: "Poslodavci rade što žele"
Zaštitari često u raspravama naglašavaju nepoštivanje zakona, bilo da je riječ o radnim uvjetima ili isplati prekovremenih. "Vladavina je potpunog bezakonja i poslodavci imaju slobodu raditi po vlastitom nahođenju," izjavljuje jedan od sudionika. Premda bi zakoni trebali štititi radnike u ovoj branši, izgleda da brojni poslodavci iskorištavaju zakonske praznine kako bi smanjili troškove na račun plaća i prava radnika.
Također, problem predstavlja zapošljavanje umirovljenika koji su često registrirani za polovično radno vrijeme, a zapravo rade do 200 sati mjesečno. Ovaj trend još više pogoršava uvjete rada za ostale zaposlenike, koji su prisiljeni prihvatiti niže plaće i lošije radne uvjete.
Što nosi budućnost: "Psi laju, karavane prolaze"
U svjetlu trenutnih okolnosti, brojni zaštitari predviđaju sumornu budućnost za svoju profesiju ukoliko se ne poboljšaju plaće i radni uvjeti. Već se suočavamo s rastućim problemom nedostatka radne snage, a mladi radnici napuštaju zanimanje zbog nepovoljnih uvjeta i niskih plaća.
Iako prevladava pesimizam, neki zaštitari vjeruju da bi rješenje moglo biti u snažnijem sindikalnom organiziranju i solidarnosti unutar struke. Međutim, kako ističe jedan od sudionika rasprave, osnovni problem leži u nedostatku volje radnika da se aktivno angažiraju u borbi za svoja prava.
Dok zaštitari u Hrvatskoj nastavljaju obavljati svoj odgovoran rad uz malo priznanja i niske plaće, jasno je da su potrebne promjene. Poboljšanja će ovisiti o spremnosti radnika i poslodavaca da se suoče s izazovima i pronađu zajednička rješenja. U međuvremenu, radnici na prvoj liniji sigurnosti i dalje čekaju na bolje dane, a dok čekaju te bolje dane bit će im po onoj poslovici: "Psi laju, karavane prolaze." (Eugen Antić)
Foto: Adorio.hr