6.11.2024.

Koliko smo naučili o tome kako se kulturna baština štiti od velikih katastrofa?

Drugi dan radionice u sklopu projekta Operativne snage civilne zaštite za zaštitu kulturne baštine čiji je nositelj Ravnateljstvo CZ RH, namijenjene obuci 40 pripadnika operativnih snaga civilne zaštite te konzervatora počeo je kvizom kojim se željelo potvrditi znanje stečeno na prvom danu radionice. Kviz su osmislili Matija Varović iz Ravnateljstva CZ i Anja Radeljić iz Ministarstva kulture i medija, a sudionici su, kako se ispostavilo, pokazali zavidno znanje.

Privremena potpora za osiguranje statike stabilnosti kulturne baštine tijekom kriznih situacija bio je naziv predavanja kojeg je održao Ciro Bolognese iz Talijanske nacionalne vatrogasne i spasilačke službe koja djeluje pod talijanskim Ministarstvom unutarnjih poslova. Bilo kakva hitna situacija ili tehničko spašavanje u Italiji, brz odgovor na prirodne i umjetno stvorene katastrofe na nacionalnoj razni, zaštita od požara u fokusu su rada te službe. Organizirani su u 365 profesionalnih i 200 dobrovoljnih vatrogasnih postaja a ukupno 35 000 profesionalaca je zaposleno u toj službi.

„U prosjeku dnevno imamo 900 požara, 43 sata helikopterskih intervencija, 220 spašenih ljudi, 137 prometnih nesreća, ali i 200 evaluacija o hitnim situacijama, desetak novih istraga požara, 116 inspekcija koje se odnose na sigurnost od požara“, rekao je Bolognese. Talijanska vatrogasna i spasilačka služba provela je i niz aktivnosti nakon potresa kojih je u Italiji nažalost bilo dosta. Potres koji je pogodio Umbriu i Marche 1997. jačine 6.1 po Richteru odnio je 11 života; smrtonosni potres 2009. u L’Aquili od 5.9 po Richteru odnio je 309 života dok je 2016. potres u središnjoj Italiji od 6.0 po Richteru usmrtio 295 ljudi.

Italija ima najveći broj primjeraka svjetske baštine u UNESCO-ovom popisu

Osnovni principi za kratkoročne protumjere koja se pružaju nakon ovako katastrofalnih događaja je stabiliziranje oštećenih zgrada, sprječavanje daljnje štete uslijed naknadnih potresa, preventivne mjere da se izbjegnu rušenja na drugim zgradama ili cestama. Bolognese je naglasio da je kulturna baština u Italiji poznata u cijelom svijetu, a iskustva koja ova služba ima u njenoj zaštiti i spašavanju su neprocjenjiva.

„Italija ima najveći broj primjeraka svjetske baštine u UNESCO-ovom popisu, preciznije polovicu velikog svjetskog umjetničkog blaga, odnosno procjenjuje se oko 100 000 spomenika svih vrsta“, rekao je a potom prikazao oštećenja na kulturnim dobrima nastalim nakon navedenih potresa. Predstavio je DRHOUSE projekt: Development of Rapid Highly specialized Operative Units for Structural Evaluation, osvrnuo se na suradnju s Ravnateljstvom CZ RH, a na primjeru katedrale Norcia prikazao kako izgleda proces spašavanja i obnove. Xavier Romão, s Tehničkog fakulteta Esmeralda Paupério Sveučilišta u Portu fokusirao se na strukturne sustave. Naime, konstrukcije se izrađuju od komponenti koje se obično dijele na: Strukturne komponente, odnosno elemente konstrukcije koji su bitni za održavanje cjelovitosti konstrukcije i stabilnosti konstrukcije. Ako ti elementi zakažu pod udarom opasnosti, postoji značajna vjerojatnost da se konstrukcija ili neki njezin dio sruši dok su nestrukturne komponente elementi konstrukcije koji nisu bitni za održavanje strukturalnog integriteta i stabilnosti konstrukcije (npr. dimnjaci, prozori, zidovi za ispunu, ukrasni elementi, sadržaji. Kvar nekonstruktivnog elementa neće dovesti do urušavanja konstrukcije. Zajedno, konstrukcijske komponente koje osiguravaju stabilnost konstrukcije i sigurnost njezinih korisnika čine strukturni sustav ili strukturu. Konstrukcijski sustavi glavni su putevi opterećenja koji prenose opterećenja od njihove izvorne točke prema tlu.

U povijesnim građevinama strukturalni sustav često čini većinu konstrukcije

„Temelji su najniži dio konstrukcije koji je u izravnom kontaktu s tlom i odgovorni su za ravnomjernu raspodjelu opterećenja koja djeluju na konstrukciju po tlu. Vertikalni elementi su u osnovi dizajnirani da podrže opterećenja koja djeluju na konstrukciju i prenesu ih na temelj dok su horizontalni elementi u osnovi dizajnirani da podrže opterećenja koja djeluju na konstrukciju i prenesu ih na okomite elemente preko određenog raspona. Glavne karakteristike materijala koji se koriste u gradnji su mehanička čvrstoća, izdržljivost, obradivost i estetika. Materijali korišteni u različitim vrstama povijesnih građevina su prirodni materijali: kamen, drvo, zemlja i vapno, dok su umjetni materijali cigla, beton, armirani beton i željezo/čelik. U povijesnim građevinama čiji se konstruktivni sustav često razvijao tijekom vremena zbog promjena ili dodataka izvornoj konstrukciji, uobičajeno je pronaći različite vrste materijala i različite vrste konstrukcijskih sustava“, pojasnio je Xavier Romão.

U povijesnim građevinama strukturalni sustav često čini većinu konstrukcije - biti svjestan toga važno je za razumijevanje cjelokupnog ponašanja povijesne građevine kod određenih opasnosti. U povijesnim građevinama koje više nisu u potpunosti cjelovite, jer su primjerice u ruševinama, ili su arheološki ostaci itd., strukturne komponente se možda neće ponašati kao da su dio cjelovitog strukturalnog sustava. To je važno za razumijevanje ponašanja preostale konstrukcije pod određenim opasnostima.
„U povijesnim građevinama strukturalni sustav često se razvijao tijekom vremena zbog promjena ili dodataka izvornoj konstrukciji“, dodao je Romão te na konkretnim primjerima pokazao kako različite konstrukcije reagiraju na potresnu opasnost te kakvi su učinci opasnosti na povijesne građevine.
„Opasnosti mogu nastupiti sporo poput suše ili iznenada, kao što su potres, oluja i požar, a razmjer negativnih učinaka opasnosti ovisit će o karakteristikama konstrukcije, odnosno njezinoj ranjivosti na tu opasnost“, rekao je.

„Negativni učinci na konstrukcije ovise o vrsti opasnosti. Zidana gradnja je tradicionalni oblik gradnje koji se nalazi diljem svijeta i njegove će se karakteristike mijenjati u skladu s dostupnošću materijala i regionalnim tehnikama gradnje. Kod potresa vrsta oštećenja u zidanom zidu ovisi o relativnom poravnanju smjera podrhtavanja tla i zida. Kada je smjer podrhtavanja tla okomit na zid, najčešće pronađene pukotine su okomite i ukazuju na mogućnost formiranja mehanizma urušavanja izvan ravnine. Kada je smjer podrhtavanja tla paralelan sa zidom, pukotine koje se najčešće nalaze su dijagonalne pukotine i ukazuju na razvoj mehanizma sloma u ravnini“, pojasnio je. Primjerice, do prevrtanja vanjskog zidanog zida ili krila zida dolazi kada nekoliko krila zidova nisu odgovarajuće međusobno povezani. Ova vrsta oštećenja može biti uzrokovana nedostatkom vezivnih elemenata i vjerojatnije će se dogoditi ako zid pokazuje visoku razinu degradacije materijala što može povećati mogućnost raspadanja zida. Osim učinaka koje potres ima prikazao je i kako poplave, erozije i slične opasnosti djeluju na građevine.

Geoportal kulturnih dobara

O zaštiti nepokretnih kulturnih dobara govorila je Jasna Popović iz Ministarstva kulture i medija. Pobrojala je osnovne zadatke konzervatorskog odjela te prokomentirala Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH, kao i Registar kulturnih dobara, javnu knjigu kulturnih dobara koju vodi Ministarstvo kulture i medija. Na Listi svjetske baštine OUV ili outstanding universal value - izvanrednu univerzalnu vrijednost ima, primjerice, Trogir kao izniman primjer urbanog kontinuiteta. Ortogonalni raster naselja na otoku datira u helenističko doba, a obogaćen je slijedom kasnijih perioda u kojima su nastale mnoge zgrade javne i privatne namjene, kao i fortifikacije. Uz romaničke crkve stoje i izvanredne renesansne i barokne palače mletačkoga doba. Treba reći da se sudionici sa svojim pitanjima aktivno uključili u ovu prezentaciju pokazujući veliko zanimanje za rad konzervatorskog odjela. Tijekom radionice Anuška Deranja iz Ministarstva kulture i medija predstavila je i Geoportal kulturnih dobara RH. Tim Geoportalom je omogućen brži i jednostavniji pristup georeferenciranim podatcima o kulturnim dobrima te brza i jednostavna razmjena podataka s drugim sustavima, što je svakako doprinos administrativnoj učinkovitosti.

„Riječ je o ključnom alatu u upravljanju kulturnom baštinom koji omogućuje povezivanje i umrežavanje sadržaja u skladu s novim digitalnim tehnologijama te približavanje podataka o kulturnoj baštini široj publici“, rekla je Deranja. Govorila je i o nepokretnim kulturnim dobrima koja su značajnije oštećena u zagrebačkom potresu kao i Obrascu za popis štete od potresa. Detaljnije o provedbi popisa šteta na nepokretnim kulturnim dobrima govorio je Milan Pezelj, glavni konzervator Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija. Sudionici su do u najsitnije detalje mogli vidjeti kako je tekao popis oštećenih dobara, a onda su i sami imali mogućnost u praktičnom dijelu kreirati jedan takav Obrazac.

Nataša Gajski Kovačić