Uvođenje zaštitarskih tvrtki za osiguranje škola do lipnja 2025. izazvalo je različite reakcije u javnosti i profesionalnim krugovima. Dok se ovaj potez opravdava kao prijelazna mjera dok država ne preuzme taj zadatak putem operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu (ODS CZ), otvaraju se pitanja o održivosti ovakvog rješenja i njegovom utjecaju na zaštitarske tvrtke. Posebno se ističu izazovi kratkoročnih ugovora za tvrtke koje inače teže dugoročnoj stabilnosti i sigurnosti poslovanja. Ovaj tekst analizira razloge za ovaj model, njegove učinke na zaštitarske tvrtke te širu sigurnosnu situaciju.
Privremeno angažiranje zaštitarskih tvrtki za osiguranje škola odgovor je na hitnu potrebu za povećanjem sigurnosti u obrazovnim ustanovama. S obzirom na to da operativni djelatnici ODS CZ još nisu spremni preuzeti ovu funkciju, zaštitarske tvrtke nude brzo i učinkovito rješenje zahvaljujući svojoj obučenoj radnoj snazi i zakonskim ovlastima. Kratkoročno, ovo omogućuje školama sigurnosnu pokrivenost dok država razvija vlastiti sustav.
Međutim, dugoročni planovi za prebacivanje odgovornosti na ODS CZ postavljaju pitanja o prikladnosti ove strategije, jer djelatnici ODS CZ nemaju iste zakonske ovlasti kao zaštitari ili policajci. Njihova uloga mogla bi se ograničiti na preventivne i koordinacijske aktivnosti, dok bi za intervencije i dalje bila potrebna pomoć policije ili privatnih zaštitara.
Izazovi za zaštitarske tvrtke
Zaštitarske tvrtke suočavaju se s nekoliko izazova u ovoj situaciji, a to su kratkoročna priroda ugovora, oportunitetni troškovi i neizvjesna budućnost.
Angažman do lipnja 2025. ograničava mogućnosti planiranja i dugoročnog zadržavanja radne snage. Osim toga, privremeni poslovi često nisu atraktivni za radnike, što otežava popunjavanje radnih mjesta. Prihvaćanjem kratkoročnih poslova zaštitarske tvrtke mogu propustiti dugoročne ugovore s privatnim sektorom, koji bi im osigurali stabilan prihod i smanjili fluktuaciju radne snage. Nakon lipnja 2025., postoji rizik da zaštitarske tvrtke izgube značajan dio poslovanja ako država u potpunosti preuzme zadatak osiguravanja škola.
Dodatno, izazovi se odnose i na reputaciju zaštitarskih tvrtki, koje se sada suočavaju s javnim i profesionalnim pritiskom da dokažu svoju vrijednost i učinkovitost, čak i u kratkoročnim projektima. Kako bi ublažile ove rizike, tvrtke pokušavaju optimizirati operacije i fokusirati se na osiguranje visoke razine usluge, ali to često zahtijeva dodatna ulaganja koja mogu povećati troškove poslovanja.
Prijelaz s privatnih zaštitarskih tvrtki na ODS CZ mogao bi stvoriti sigurnosni vakuum ako se jasno ne definiraju ovlasti i odgovornosti novih operativnih djelatnika. ODS CZ djelatnici nemaju zakonska prava za provođenje mjera zaštite osoba i imovine, što bi moglo smanjiti učinkovitost sigurnosnog sustava. Ovo bi moglo rezultirati većim oslanjanjem na policiju ili mogućim povratkom privatnih zaštitara u slučajevima povećanog sigurnosnog rizika. U dugoročnom smislu, bit će ključno educirati i dodatno osposobiti ODS CZ djelatnike kako bi što bolje odgovorili na specifične sigurnosne izazove u školskom okruženju. Također, važno je osigurati da prijelaz bude postupno proveden, uz kontinuiranu evaluaciju učinka novih sigurnosnih mjera. Uspješan prijelaz zahtijevat će blisku suradnju između države, škola i zaštitarskih tvrtki kako bi se osigurala dosljedna i učinkovita zaštita učenika.
Angažiranje zaštitarskih tvrtki za osiguranje škola do lipnja 2025. predstavlja kompromis između trenutne potrebe za sigurnosti i dugoročnih planova države. Iako ovo rješenje omogućava brzu reakciju, zaštitarske tvrtke suočavaju se s izazovima kratkoročnih ugovora, dok državna strategija s ODS CZ djelatnicima još uvijek ima pravnih i operativnih nedostataka.
Za učinkovitu tranziciju, ključno je osigurati jasne zakonske ovlasti i koordinaciju svih uključenih aktera. Osim toga, potrebno je osigurati sustavno ulaganje u edukaciju i tehničku opremljenost ODS CZ djelatnika kako bi mogli odgovoriti na specifične izazove osiguravanja sigurnosti u obrazovnim ustanovama. Suradnja između privatnog i javnog sektora, uz transparentno planiranje, mogla bi rezultirati poboljšanim sigurnosnim standardima i dugoročno stabilnijim sigurnosnim sustavom. (Eugen Antić)