Eugen Antić
U Kanadi je prvi Zakon o privatnim zaštitarskim i istražiteljskim uslugama stupio na snagu tek 2005. godine, a koji nalaže svim pojedincima da prođu 40-satni tečaj zaštite i polože ispit ispred komisije Ministarstva unutarnjih poslova kako bi dobili licencu za zaštitara.
Razlog zašto je Kanada usvojila ovaj zakon je zbog događaja koji se zbio 1999. godine, kad su zaposlenik trgovine i zaštitar u Agincourt Mallu u Torontu držali Patricka Shanda licem prema tlu. Tom prilikom je Patrick Shanda umro od posljedica pretjerana upotrebe tjelesne snage, a na što je Vlada Kanade oštro reagirala i usvojila Zakon o privatnim zaštitarskim i istražiteljskim uslugama. Moramo spomenuti i podatak da je Kanada teritorijalno podijeljena na 10 provincija i tri teritorija. Provincije su Alberta, Britanska Kolumbija, Manitoba, New Brunswick, Newfoundland i Labrador, Nova Scotia, Ontario, Otok Princa Edwarda, Québec i Saskatchewan. Teritoriji su Sjeverozapadni teritoriji, Nunavut i Yukon. Provincije imaju veliku slobodu od federalne Vlade, dok teritoriji imaju malo manju slobodu. Ovim Zakonom je također došlo do promjene na uniformama, budući da su mnoge zaštitarske tvrtke do tada preferirale paravojne uniforme koje su sve bile crne ili tamnoplave i često su se miješale s onim vojnim i policijskim. Na odorama zaštitara mora pisati "Sigurnost" te biti otisnuto velikim slovima, a zaštitari također moraju svoju licencu držati na vidno istaknutom mjestu dok rade. Danas zaštitarske i istražiteljske usluge diljem Kanade regulira svaka provincija. Veći dio provincija ima obavezni tečaj od 40 sati da bi netko postao zaštitar.
Osnovni uvjeti za dobivanje licence
Jednako tako, većina tvrtki će također osigurati obuku o uporabi sredstava prisile koju će voditi ili iskusni sigurnosni stručnjak ili iskusni stručnjak koji je radio u policijskim ili vojnim postrojbama. Ovi tečajevi su posebno osmišljeni kako bi pomogli zaštitarima da razumiju kako sigurno savladati i uhvatiti pojedince kada je to potrebno. Iako obuka o uporabi sredstava prisile nije propisana od strane Vlade, agencije su prilagodile obuku u nastojanju da smanje slučajeve ozljeda među zaštitarima i osobama koje su uhićene. Privatni detektivi i zaštitari koji rade za privatne detektivske agencije i zaštitarske tvrtke moraju posjedovati licencu pokrajine ili teritorija u kojem žive. Svaka pokrajina ili teritorij s izuzetkom Sjeverozapadnog teritorija, ima svoj zakon koji se bavi privatnim detektivima i zaštitarima koji propisuje zahtjeve za dobivanje licence i propise. Osnovni uvjeti za dobivanje licence su: 18 godina ili više (može neznatno varirati u nekim pokrajinama), bez kaznene evidencije u zadnjih pet godina i kanadsko državljanstvo. Postoje dvije pokrajine i to Britanska Kolumbija i Newfoundland, koje također imaju minimalne zahtjeve za obuku kako bi se dobila dozvola. Licence se moraju obnavljati svake godine i mogu se oduzeti ako osoba ne ispunjava propise i zahtjeve iz zakona.
Dvije glavne kategorije privatne zaštite su zaštitari i privatni istražitelji. Najprepoznatljivija razlika između ove dvije kategorije je ta što su zaštitari dužni nositi uniforme, dok privatni istražitelji ne smiju nositi uniforme. Isto tako zaštitarima se može dopustiti nošenje vatrenog oružja za posebne okolnosti (npr. zaštita VIP osoba, pratnja dragocjenosti..), dok privatnim istražiteljima to nije dopušteno. Obuka za privatne detektive i zaštitare općenito je odgovornost poslodavca. No postoje i neki fakulteti iz Kanade koji u svom programu pružaju napredne tečajeve o provedbi zakona i sigurnosti, a isto tako ima i nekoliko škola koje nude specijaliziranu obuku za privatne detektive. Teme koje se obrađuju u ovim školama mogu uključivati: nadzor, pozadinske istrage, pritvorske istrage, prikupljanje i izvođenje dokaza, detekcija laži, pojavljivanje na sudu i svjedočenje, nestale osobe, tajne operacije, pisanje izvještaja... U usporedbi s policijskim službenicima, privatno osiguranje u Kanadi karakterizira sljedeće, a to su: niže plaće, veći postotak rada s puno prekovremenih sati, veća stopa fluktuacije, niži stupanj obrazovanja...
Kad govorimo o plaćama zaštitara u Kanadi ona varira i ovisi o nekoliko čimbenika, a to uključuje razinu iskustva, lokaciju radnog mjesta te o kojem se poslodavcu radi. Prema najnovijim podacima Vlade Kanade, srednja satnica za zaštitare u Kanadi iznosi oko 18,50 USD. Međutim, cijena rada po satu može se kretati od 13 do 30 USD ili više, ovisno o regiji i razini odgovornosti. Općenito, zaštitari koji rade u gradskim područjima obično zarađuju veće plaće od onih u manjim gradovima ili ruralnim područjima. Osim toga, oni sa specijaliziranom obukom ili certifikatima, kao što su prva pomoć, umjetno disanje ili napredni tečajevi za sigurnosne poslove, mogu imati znatno veće plaće. Važno je napomenuti da na nekim radnim mjestima zaštitari rade skraćeno radno vrijeme, što može utjecati na njihov ukupni paket plaća i naknada. Međutim, neka radna mjesta mogu ponuditi i dodatne pogodnosti kao što su zdravstvena zaštita i mirovinska štednja.
Koje zaštitarske tvrtke posluju u Kanadi
Postoji nekoliko zaštitarskih tvrtki koje posluju u Kanadi, a koje pružaju niz sigurnosnih usluga tvrtkama, organizacijama i pojedincima. Neke od glavnih zaštitarskih tvrtki u Kanadi su Securitas Canada, G4S Secure Solutions, Paladin Security Group, GardaWorld, ADT Canada, Allied Universal, ASG Security Group...
Ovo su samo neke od mnogih zaštitarskih tvrtki koje posluju u Kanadi. Pružatelji usluga privatne zaštite u Kanadi moraju proći obuku i certifikaciju kako bi dobili licencu. Razina i trajanje obuke razlikuju se ovisno o vrsti pružene usluge. Zaštitarske tvrtke u Kanadi pridržavaju se visokih standarda ponašanja i mogu se smatrati odgovornima za bilo kakvu štetu nanesenu pojedincima ili imovini dok su na dužnosti. Općenito, usluge privatne zaštite imaju važnu ulogu u sigurnosti zajednice u Kanadi.