Intervju: Josip Granić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS)
Nataša Gajski Kovačić
Hrvatska gorska služba spašavanja odradila je ogroman dio posla na potresom pogođenom području. Bilo da je riječ o velikim ili manjim katastrofama, potragama, spašavanjima, HGSS-ovci su uvijek tu kada treba. O radu HGSS-a, pretragama i spašavanjima na Banovini razgovaramo s Josipom Granićem, pročelnikom HGSS-a. Prije nego što je krajem 2018. izabran za pročelnika Hrvatske gorske službe spašavanja bio je pročelnik Komisije za spašavanje na vodama i poplavama. HGSS-u se priključio 2006. godine zbog ljubavi prema speleologiji. Pitamo ga kako je biti dio HGSS već 15 godina i može li uopće zamisliti život bez HGSS-a? „Moram priznati da ne, tu sam već dugi niz godina i praktički sam se posvetio tome potpuno. Primjetna je razlika u odnosu na prije 15 godina, ali razlika na bolje. HGSS raste iz dana u dan i to ćemo nastaviti. Dok god ima ljudi koji su voljni to gurati i raditi u tu svrhu, uvijek će se naći netko tko će ih voditi. HGSS pruža ogromne mogućnosti razvoja, znanja, poznanstava i brojne druge specifičnosti, tako da ne znam čime bi se mogao baviti a da se ne tiče HGSS-a“, odgovara nam na pitanje o svom pozivu.
Katastrofalan potres u Sisačko-moslavačkoj županiji mobilizirao je sve žurne službe i brojne volontere; u kojem je trenutku HGSS izašao na teren i na koji način ste se vi unutar službe organizirali nakon saznanja o potresu?
HGSS je mobiliziran u punom kapacitetu odmah po događaju; 28. prosinca i HGSS je sudjelovao u radu Stožera i pripremao odgovor na do tada postavljene zadatke a 29.12. odmah po događaju smo podignuli cjelokupni HGSS. Dogovoreno je mjesto prihvata članova HGSS-a te smo putem naših komunikacijskih kanala dogovorili način rada i formiranje baze na ulazu u Petrinju od strane Siska. Timovi koji su dolazili iz smjera Karlovca upućeni su na dolazak preko Gline te su prije dolaska u Petrinju upućeni u sela između Gline i Petrinje, prvenstveno u Majske Poljane. Dio timova je odmah iz naše baze upućen u obilazak okolnih mjesta a dio timova je upućen u centar grada Petrinje gdje su se prihvatili trenutnih zadataka. Stanica Split je upućena u Petrinju putem helikoptera te su s dva helikoptera hrvatskog ratnog zrakoplovstva došli u vojarnu u Petrinji. Vodstvo je raspoređeno na više razina tako da su dopročelnik službe i pročelnik lokalne stanice Novska operativno vodili članstvo, a pročelnik službe je radio na koordinaciji s višim razinama i stožerima. Po dobivanju jasnije slike o samom događaju i razmjeru istoga, dio timova odnosno šest stanica od 25 mobiliziranih je zaustavljen u dolasku i rečeno im je da se pripreme za naredni period.
Koliko ste akcija spašavanja imali u područjima zahvaćenim potresom i koliko su one bile zahtjevne s obzirom na to da se nakon prvih razornih potresa tlo i dalje svako malo treslo?
Nailazili smo na različite situacije i shodno tome i različite akcije. Potražni timovi su locirali zatrpane osobe pa smo nakon toga pristupili iskopavanju i izvlačenju istih, naravno u koordinaciji s vatrogascima i ostalim službama. Ono što je bitno napomenuti jest da su svi ozlijeđeni i zatrpani izvučeni i predani timu hitne medicinske pomoći unutar četiri do pet sati po događaju. Dio ekipa je radio obilazak i kontrolu situacije odnosno izviđanje po okolnim mjestima kako bismo znali kakva je realna situacija te ima li ozlijeđenih ili zatrpanih u selima. U prvih 12 sati od događaja obišli smo 84 sela i naselja na području između Petrinje i Gline. Tom prilikom naišli smo na nekoliko određenih osoba te je ozlijeđenima pružena pomoć i predani su timovima hitne medicinske pomoći, a do 4 sata ujutro 30. prosinca svi timovi su bili natrag u bazi te je dogovoren plan za dalje. S obzirom na stalne potrese ponavljali smo obilaske te kontrolirali situaciju i dostavljali potrepštine stanovništvu. U prvom redu se tu radilo o prehrambenim artiklima, hrani i vodi te dekama i tada dostupnim grijalicama. Do danas je broj odrađenih intervencija preko 2400.
Što je najvažnije prilikom izvlačenja ljudi iz ruševina?
Kao i u svakoj drugoj situaciji, ma koliko god ona bila kompleksna, najbitnija je osobna sigurnost. Ukoliko ne razmišljamo o osobnoj sigurnosti spremni smo prihvatiti veće rizike, a time dovodimo u opasnost sebe te onda indirektno i unesrećene. Također slijedeća stvar na koju treba obratiti pozornost su ozljede unesrećene osobe i siguran pristup kako ne bi prouzročili dodatne ozljede prilikom izvlačenja. Potom pružanje prve pomoći odmah po izvlačenju i što hitnija predaja timu hitne medicinske pomoći ili bolničkom sustavu.
Koliko su vam otežavali situaciju ljudi koji nisu željeli napustiti svoje kuće, što zbog stoke, što zbog toga jer jednostavno nisu željeli otići iz svojih domova?
Ne možemo reći da su nam otežavali situaciju, ali tražilo je određenu prilagodbu postupanju. Potpuno nam je razumljivo da ljudi ne žele napustiti svoja imanja zbog stoke. Takvim domaćinstvima, a nakon što su zbrinuti svi ozlijeđeni i oni koji primarno trebaju pomoć, pružena je veća logistička potpora u vidu namirnica i potrepština za život. Bilo je bitno ne dovesti sebe u opasnost prilikom pružanja pomoći takvim domaćinstvima a i objasniti ljudima u kolikoj se opasnosti nalaze te što hitnije pronaći adekvatno rješenje kako bi oni mogli ostati na svojim imanjima.
Psi tragači su bili vrlo vrijedan dio potrage na Banovini, tražili su ljude u ruševinama i pronašli njih šestero, ako se ne varam. Kako je organiziran rad pasa tragača unutar vaše službe?
HGSS ima stručne komisije, jedna od njih je i komisija za potrage i lavine te unutar iste djeluje K9 odjel. Rad s psima u HGSS-u datira iz prve polovice devedesetih godina 20. stoljeća. Do sada smo stekli veliko iskustvo u obuci i pravim akcijama gdje su iza nas brojne uspješne potrage. Rad u ruševinama, što je bio slučaj na Banovini, je specifičan i zahtjeva dodatnu obuku, a to naši timovi imaju. Odmah su upućeni na teren te su kao što ste primijetili uspješno locirali zatrpane osobe. Naši psi su potražni psi dok su tragači druga kategorija i oni prate trag nestale osobe. Rad je formiran na razini potražnih timova, vodič potražnog psa i pas te oni prolaze obuku da bi u određenom periodu mogli steći licencu za rad te naravno još i specijalističku obuku, poput ruševina, rada s helikopterima i slično. Svih potražni psi žive sa svojim vodičima, a svoje znanje utvrđuju na treninzima više puta mjesečno.
U cijeloj katastrofi veliku ulogu u planiranju i analizi imao je HGSS-ov odjel bespilotnih sustava. Pomoću bespilotnih letjelica odrađeno je mapiranje potresom pogođenog područja od ukupno 3030 hektara. Molim vas recite nam nešto više o vrijednosti takvih snimki?
Vrijednost bespilotnih sustava se do sada pokazala u više navrata, prvenstveno u pronalasku nestalih osoba. U slučaju potresa odradili smo mapiranje Siska, Gline, Petrinje te šireg područja Mečenčana - područja rupa koje se pojavljuju u zemlji. Snimanje je organizirano s Državnom geodetskom upravom i Geodetskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Na teren su upućene ekipe koje su pristupile snimanju i naše snimke su korištene za precizno lociranje oštećenja i izradu modela te mapa pogođenog područja. Naše snimke su također korištene u sustavu Copernicus na razini Europske unije, a vršili smo i precizna snimanja određenih sakralnih objekata prije uklanjanja tornjeva, u svrhu dokumentiranja i izrade preciznih modela. Korištene su letjelice i kamere vrhunske preciznosti, a sve kako bi snimke bilo što kvalitetnije i pružile što realniju sliku. Moram spomenuti da su nam potporu u određenim zadacima dale i ekipe Carine RH, koje je HGSS obučio. Svakako pohvala ide i vrhunskoj koordinaciji s Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe. S obzirom na to da se vrijednost napravljenih snimaka i odrađenog posla broji u milijunima kuna, možda je jasnije kolika je preciznost i ozbiljnost odrađenog posla.
Dosta negativnih komentara u široj javnosti je ispočetka izazvala činjenica da su se zahtjevi za mobilne kućice u potresom pogođenom području predavali putem aplikacije, a u toj županiji je i dosta starijih ljudi od kojih neki ni ne znaju što je aplikacija, nemaju ni internet ni mobitel. No, i volonteri su prikupljali podatke po terenu, prvenstveno Hrvatski crveni križ. Je li to po vama odrađeno u redu?
U javnost su svakakvim kanalima stizale svakakve informacije, koje nisu nužno bile potpuno točne ili nisu bile protumačene već se sve svelo na negativitet. Tako i ta informacija o aplikaciji za mobilne kućice i kontejnere, a koja nije potpuno točna. U svakom trenutku svatko je mogao zatražiti, na bilo koji način, kućicu ili kontejner, aplikacija nije bila jedini alat te je veliki dio tih zahtjeva proslijeđen, kao što ste spomenuli u pitanju, od strane ljudi s terena. HGSS je također prikupljao te informacije, prilikom obilazaka naselja i prosljeđivali smo ih Stožeru koji je onda to obrađivao i rješavao dostavu kontejnera i kućica.
Kakvo je sada stanje u Sisačko-moslavačkoj županiji? Jesu li uklonjene sve najveće opasnosti u smislu padova dijelova kuća, urušavanja, učinjenje preventivne radnje da ljudi ne upadnu u rupe (urušne vrtače) koje su se počele otvarati nakon potresa?
Možemo vidjeti da učestalo imamo potrese i dalje, pa evo nedavno i ovaj od preko 4, kada se ponovno dio jedne kuće u samom centru Petrinje srušio. Znači i dalje smo na terenu i dalje su sve službe tamo, radi se ono što je sada potrebno, naravno puno je manje zadataka nego u prvom periodu. Preventiva je stalno prisutna, no međutim počesto je na samim ljudima da prihvate savjete i ograničenja koja se pred njih predstave, u svrhu sigurnosti.
Svoj doprinos HGSS je dao i u saniranju posljedica potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine. U čemu je glavna razlika između spašavanja i saniranja posljedica zagrebačkog i ovog banijskog potresa?
Najveća razlika je u veličini pogođenog područja. Zagreb nosi neke svoje specifičnosti, urbano je područje i ljudi se kreću svim ulicama, a i dalje morate raditi na krovovima. Međutim na Banovini smo imali situaciji, koju u Zagrebu na sreću nismo, a to su zatrpane osobe i puno veće štete na pojedinim objektima, poput potpunog urušavanja. Također zbog same veličine područja te zbog rasprostranjenosti stanovništva, reakcija na Banovini, kad izuzmemo sama spašavanja i urgentne situacije, je ipak potpuno drugačija. Zagreb je odmah sljedeći dan imao dućane koji rade, imali ste mogućnost otići kupiti što vam treba dok na Banovini to nije bio slučaj. Tamo je potrebna dostava životnih potrepština a to je uključivalo i odlaske u potpuno zabačene dijelove gdje bez terenskog vozila ne možete niti doći. Zagrebu je takva situacija nezamisliva.
Koliko godišnje HGSS odradi akcija spašavanja? Kako je biti na čelu organizacije koja broji tisuću ljudi – volontera? Taj posao obavljate uspješno već više od dvije godine.
Prosjek akcija na razini godine se vrti između 800 do 1000, ovisno od godine do godine i ovisno ovremenskim uvjetima. Kad imamo situaciju poput potresa ili velikih poplava taj broj akcija se višestruko umnaža. Biti na čelu HGSS-a je zahtjevno ali kad znaš da imaš više od 1000 članova koji su kao jedna velika obitelj, koji imaju ogromne sposobnosti i svi su tu jer žele biti tu, altruisti su, onda je to jako lijepo. Koliko god u nekim situacijama bilo kompleksno i zahtjevno: dostupnost od 0 do 24, velika odgovornost, puno obaveza, kad se uspješno odrađuju akcije, preventiva i sve ostale aktivnosti HGSS-a, onda je to ipak jedan lijep zadatak.
Dana 24. veljače u Zagrebu je otkrivena spomen ploča na pročelju zgrade u Masarykovoj 1 u kojoj je održana Osnivačka skupština Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj. Hrvatska gorska služba spašavanja od tada je prerasla u službu javnog karaktera i djelovanja od iznimnog nacionalnog interesa. Pripadnici HGSS-a sada imaju iza sebe već 71 godinu aktivnog djelovanja i zavidne rezultate. Čestitamo Vam na tome. Pohvalite se malo brojkama i podvizima.
Više od 10.000 određenih akcija, svaka akcija odrađeno uspješno, svaka osoba koju smo živu zatekli, živa je i predana timu hitne medicinske pomoći. Razvoj brojnih vrsta spašavanja do tada ne prisutnih u RH, suradnja s brojnim ministarstvima, doprinos u sigurnosti, doprinos u turizmu, doprinos u zaštiti prirode, samo su neke od činjenica koje HGSS čine ovim što danas jest. Brojne nagrade i priznanja, što od struke što od javnosti, na razini Republike Hrvatske a i na razini cijelog svijeta. Nema smisla previše se hvaliti, ali smo stvarno ponosni na sve što je odrađeno od 1950. do danas.
Krajem prošle godine, potres nije bio jedina velika katastrofa u kojoj ste pomagali. Nekih tri tjedna ranije sudjelovali ste u obrani od nezapamćenih poplava u Krškom polju Kokorići. Tamo ste pomagali lokalnom stanovništvu. Možete li usporediti ove dvije izazovne akcije spašavanja - potres i poplavu?
U nekim segmentima ih je nemoguće usporediti, ali u rasporedu timova, planiranju zamjena, vođenju intervencije na svim razinama, to je slična stvar. Za to se školujemo i educiramo te nam nije problem odrađivati takve intervencije. Moramo biti zadovoljni s odrađenim, kako na Banovini tako i u svim ostalim većim katastrofama u kojima je HGSS sudjelovao. Moram spomenuti da u svakoj takvoj situaciji naiđemo na jako lijep prijem od domaćeg stanovništva koje izuzetno dobro podnosi te teške prilike, i na Banovini i u Kokorićima, a i u svim velikim nedaćama ranije. Kada vas dobro prihvate na području gdje dođete pomoći onda ništa nije problem odraditi jer kada vidite ljude koji su sve izgubili u poplavi ili u potresu, a ipak se nasmiju i s vama porazgovaraju dok im nosite pomoć, onda nije problem raditi od 0 do 24 danima.
___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Onog trena kada stane razvoj i kad stanu edukacije svaka organizacija krene nazadovati
Članovi HGSS-a stalno se usavršavaju, nedavno je dio vaših kolega prošao tečaj spašavanja sa zaleđenih voda. Koliko je stalna edukacija i usavršavanje u ovom pozivu bitno? U kojoj mjeri uspijevate educirati svoje ljude, u kojoj mjeri vi educirate druge služve, kolege iz inozemstva i slično?
Onog trena kada stane razvoj i kad stanu edukacije svaka organizacija krene nazadovati. Time se vodimo i smatram da je to potpuno točno. Upravo zato stalno ulažemo u vlastiti razvoj, razvoj sposobnosti i u članove Službe. Svako znanje nam dobro dođe. Imamo sreću što su GSS-ovi na svjetkoj razini umreženi pa učimo na tuđim greškama i uzimamo edukacije koje nas zanimaju i koje su primjenjive u RH te ih modificirano za naše potrebe. Često se pokazalo da te modifikacija za naše potrebe, postanu novi standard na svjetskim razinama. A dok mi razgovaramo kolege iz Slovenije su na edukaciji za spašavanje s divljih voda i poplava na rijeci Cetini. Suradnja s kolegama je iznimno dobra, a s ostalim službama iz inozemstva stalno razmjenjujemo iskustva te njihovi članovi konstantno dolaze u RH na edukaciju kod HGSS-a po jedan od programa i certifikata koji HGSS posjeduje.
___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
U području sigurnosti smo i "izvođači" te želimo svoje sposobnosti staviti na raspolaganje
Nedavno je Dinara postala park prirode, zbog čega ste na svojim ste web stranicama i društvenim mrežama izrazili veliko zadovoljstvo s obzirom na to da se Gorska služba spašavanja više od petnaest godina s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja zalagala za proglašenje Parka prirode Dinara. Zbog čega Vam je toliko stalo do toga i koja će biti uloga HGSS-a na Dinari?
Jedan od zadataka HGSS-a je i zaštita prirode. Brda i planine su područje s kojega mi dolazimo u ovu službu i nama jako poznata i bliska područja, volimo reći da je to naša kuća. Uvijek se zalažemo za zaštitu onoga što imamo, a posebno smo se zalagali za Dinaru jer do sada nije bila prepoznata do te mjere koliko zaslužuje, kao naša najveća planina, a u bioraznolikost ili kulturološku važnost se ne usudim uopće ulaziti. Uloga HGSS-a kao i u svim teško pristupačnim područjima je sigurnost. Mi smo faktor sigurnosti, ali moramo biti konstantno prisutni na brdsko-planinskim zaštićenim područjima kako bismo mogli gostima garantirati sigurnost, ali i upozoravati na promjene jer smo stalno u brdima i potpuno je prirodno da smo informairani i obavješteni o svemu što se događa te možemo s tim informacijama uvijek pomoći svim zaštićenim područjima. Sigurnost, informiranost i razvoj, kao i sve ostalo, se projektira i planira, mi smo jedni od planera istoga, a u području sigurnosti smo i „izvođači“ te želimo svoje sposobnosti staviti na raspolaganje. MINGOR je to prepoznao i na tome im hvala, kao i na inicijativi koju su pokazali prilikom proglašenja Dinare PP-om.
___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Zahvalni smo svima koji žele pomoći rad HGSS-a
Nedavno su vam dvije privatne uzgajivačnice pasa poklonile dva šteneta za odjel K9 koji obučava potražne pse. Koliko Vam znače ovakve i slične donacije?
Zahvalni smo svima koji žele pomoći rad HGSS-a. U radu potražnih timova koristimo, gotovo uvijek, ovčarske pasmine pasa. Štenci uvijek nađu voljnog vodiča koji će se posvetiti radu sa tim psom.