Izrael kao kibernetička svjetska sila

Komentar
general bojnik (u mirovini) prof.dr.sc. Yitzhak Ben Israel
voditelj Središta za istraživanje kibernetike na Sveučilištu Tel Aviv

Na popisu 500 svjetskih vodećih tvrtki koje se bave kibernetikom, Izrael se nalazi na drugom mjestu odmah iza SAD-a, a ispred svih europskih zemalja. Istraživački i razvojni podaci ulagača još su impresivniji: 20% svjetskih ulaganja u kibernetiku u poslovnom sektoru, ulaže se u Izrael.

Kibernetička revolucija nije rezultat ulaganja na slijepo. Dogodila se slijedom odluke vlade Države Izrael iz 2011. godine, prema kojoj treba djelovati na svim područjima i usmjeriti cijeli visoko tehnološki ekosustav prema usvajanju preporuka predloženih od strane radne skupine pod nazivom "Projekt kibernetika", koju sam imao čast predvoditi, zajedno s još 80 stručnjaka iz tog područja iz vladinog, sigurnosnog, akademskog, obrazovnog i poslovnog sektora.

Taj je poduhvat počeo 2010. godine, nakon otkrića kako je kibernetički napad razlog uništenja iranskih centrifuga za proizvodnju urana. Slijedom napada, kibernetika je izbila u prvi plan i probila granice sigurnosnih i obavještajnih sustava i izborila svoj status u međunarodnoj svijesti te postala opće poznata defincija. Jedan od razloga za promjenu međunarodnog odnosa prema kibernetici je, kako se čini, i spoznaja da kibernetički napadi nisu usmjereni samo na obavještajne informacije, već mogu fizički povrijediti i nanijeti štetu.
Obrazloženje za usvajanje predloženih preporuka Vladi je jednostavno: kibernetička prijetnja proizilazi širenjem računalnih čipova u skoro u sva područja života i u sve uređaje koji nas okružuju u svakodnevnom životu. Razvijamo računalne tehnologije za dobrobit tvrtki, ali bez i da bilo što radimo, postajemo o njima ovisni. Prilika čini lopova; uvijek će postojati oni zli koji će ovisnost o računalima iskorisititi kako bi naštetili tvrtki, a ne za njenu dobrobit.

Kibernetika nije ništa drugo do siva strana računala. Ali ništa nije bez mana: ovakve se tehnologije toliko brzo razvijaju da gotovo ne možemo predvidjeti kako će izgledati za nekoliko godina. Dok jedna tehnološka generacija u ljudskom životu traje 25 godina, u kibernetici se generacije mijenjaju svake godine. Iz tog razloga nije moguće napraviti petogodišnji plan suočavanja s kibernetičkim prijetnjama. Pet godina u kibernetičkom životu u stvari je plan za 5 generacija unaprijed i ne postoji netko tko može predviđati tako daleko.

Radi toga, radna skupina kibernetičkog projekta ne bavi se predviđanjem prijetnji i izradom petogodišnjeg plana kako se s prijetnjama nositi. Umjesto toga, bavi se izradom petogodišnjeg plana čiji je cilj pronalazak alata i učenje o prijetnjama koje će se dogoditi u budućnosti čak i ako danas ne znamo kada će se točno dogoditi. Ako ćemo imati ljude koji imaju potrebno znanje i pozadinu, organizaciju koja će donositi prave odluke o tome, veliku ponudu relevantnih tehnologija i tome slično, možemo se nadati da će cijeli sustav znati što učiniti kada se prijetnje (koje nije moguće predvidjeti) i dogode.

Radi toga, preporuke kibernetičkog projekta prihvaćene su u cijelom spektru koji ima veze skoro sa svim domenama naših života. Tako je npr. Izrael jedina zemlja na svijetu u kojoj možete odabrati kibernetiku kao glavni predmet u srednjoškolskoj maturi. Jedina zemlja u kojoj na svakom sveučilištu postoji središte za istraživanje kibernetike. Izrael pripada grupi zemalja koje možemo izbrojati na prste jedne ruke, a koje su osnovale vladino tijelo zaduženo za kibernetiku na nacionalnoj razini. Nacionalni stožer za kibernetiku nije osnovan radi svakodnevne borbe protiv kibernetičkih napada, već radi politike i izgradnje potrebnog ekosustava za suočavanje s budućim kibernetičkim prijetnjama. Samo četiri godine nakon što je osnovan stožer, uz njega je osnovano i tijelo (a ponovno slijedom preporuke Odbora koji sam imao čast voditi), čija je zadaća svakodnevno braniti cijelokupni kibernetički sustav. Tek nedavno i stožer i tijelo spojeni su u jedinstveno nacionalno središte.

Kako je navedeno, istraživačka središta na sveučilištima osnovana su prije manje od pet godina. Prvo i najveće je istraživačko središte “Blavatnik“ na Sveučilištu Tel Aviv. Važno je napomenuti kako se na njemu radi o interdisciplinarnom istraživanju: iako za većinu kibernetičkih problema postoji “tehnološko” rješenje, problemi uopće nisu “tehnološki”. Ne možemo razumjeti probleme dok ne uzmemo u obzir ljudsku psihologiju, društvena ponašanja, zakonske prepreke i zaštitu privatnosti u demokratskim društvima, poslovne odluke i što proizlazi iz toga. To je razlog zašto na Sveučilištu u Tel Avivu, u kojem radi 250 ljudi, “samo” dvije trećine dolazi baš iz tog područja (računarstvo, elektrotehnika, matematika), dok trećina istraživača dolazi s pravnog fakulteta, fakuleta ekonomije, managementa, društvenih znanosti i tome slično.
U svojih 71 godina neovisnosti, Izrael je postao svjetsko središte za razvoj i proizvodnju tehnologije s jedne strane, i model jedne nacionalne organizacije osnovane za borbu protiv kibernetičkih prijetnji koji kopiraju s druge strane.