Prema neslužbenim podacima u Hrvatskoj je tijekom obavljanja dužnosti smrtno stradalo desetak zaštitara, od kojih je osobito krvava bila pljačka Fine u Zagrebu u kojoj su smrtno stradala dvojica zaštitara 2005. godine. Valja podsjetiti na to tijekom još jednog Dana zaštitara, 21. rujna. U Hrvatskoj se ovaj dan obilježava od 2010. godine, kada je s ciljem promocije zaštitarske djelatnosti iz Ministarstva unutarnjih poslova predložena ta ideja. Dan zaštitara vezan je uz blagdan Svetog Mateja, jednog od 12 apostola, evanđelist, kršćanski svetac, propovjednik i pisac Evanđelja po Mateju. Bio je carinik, sakupljač poreza te je pripadao skupini ljudi koji su bili neomiljeni i često korumpirani, a promijenio se nakon što ga je Isus osobno posjetio i blagovao u njegovoj kući.
Danas je Sveti Matej zaštitnik carinika, poreznika, bankara, brokera, računovođa, knjižničara i, jasno, zaštitara.
U ozračju obilježavanja Dana zaštitara, treba naglasiti da branša i dalje čeka izmjene i dopune Zakona o privatnoj zaštiti, no danas su te izmjene samo neka vrsta udaljene primisli na koju se realno više nitko ne oslanja. Na izmjenama se, naime, radi već godinama, bez ikakvog konkretnog pomaka, iako industrija vapi za promjenama. Unatrag godinu dana dobili smo samo Zakon o zaštiti novčarskih institucija, no njegova provedba, kako se može čuti u kuloarima, ne prolazi baš tako glatko kako se očekivalo.
Problema u zaštitarskoj branši je puno, a među izazovima koji se postavljaju pred sektor privatne zaštite svakako vrijedi istaknuti začarani krug: javna nabava- damping-niske plaće. Pravila javne nabave u državnim institucijama kažu da se može prihvatiti ponuda isključivo najjeftinijeg ponuđača, što stvara ozračje u kojem se provodi damping cijena, a time dakako pada cijena usluga, a to za sobom povlači smanjenje plaća zaštitara. Prvenstveno zbog loših uvjeta rada i malih plaća, zaštitara je u Hrvatskoj sve manje, dok je istovremeno potražnja sve veća.
Ne treba biti posebno upućen u problematiku da se zaključi da sve to rezultira i lošom kvalitetom usluge jer radnik koji nije motiviran, koji nije adekvatno opremljen, i koji riskira život i zdravlje za mali novac teško da će dati sve od sebe da posao odradi onako kako se od njega očekuje. To, pak povlači za sobom pitanje sigurnosti onih koji plaćaju uslugu zaštite, a da ne spominjemo ogroman broj ljudi koji su napustili zaštitarsku branšu u Hrvatskoj i posao s boljim uvjetima traže u inozemstvu ili su jednostavno iz sektora privatne zaštite otišli u konobare, sezonske radnike, prodavače... A sve je više mladih koji rade ovaj posao za džeparac, stanuju kod roditelja i traže nešto bolje, po dok ne nađu, dobro im dođe i zaštitarstvo, no ne pada im ni na kraj pameti ostati u ovoj branši, pa tako i doživljavaju svoj posao – kao prolaznu epizodu.
Nadamo se da zaštitarski sektor u Hrvatskoj ipak čeka nešto svjetlija budućnost, a svim zaštitarkama i zaštitarima, i onima koji ovu industriju doživljavaju kao svoju, i onima kojima je to tek usputna crtica u životopisu, u ime redakcije časopisa Zaštita čestitamo Dan zaštitara! (Nataša Gajski Kovačić)