Vitomir Begović
Implementacija ergonomskih rješenja, kao što je prilagodba radnih prostora, opreme i radnih zadataka, omogućava da se fizički napor i nelagoda svedu na najmanju moguću mjeru uz maksimalnu radnu učinkovitost.
Radeći kao prodekan za cjeloživotno učenje na visokoškolskoj ustanovi, organizirajući i sudjelujući sa drugim kolegama u realizaciji programa edukacije osoblja u jednoj velikoj turističko-ugostiteljskoj kompaniji, prilikom obilaska mjesta rada u netom suvremeno obnovljenom objektu uočili smo greške u fazi projektiranja, dizajnu i uređenju mjesta rada, radnih stanica i situacija,uslijed čega su zaposlenici morali ulagati više napora prilikom obavljanja redovnih poslova.
Na upit radnicima jesu li bili konzultirani i uključeni u aktivnosti planiranja preuređenja prostora u kojem će svakodevno obavljati rad, odgovor je bio negativan, a i drugi ključni dionici nisu bili na adekvatan način konzultirani.U praksi ovo nije rijedak slučaj.Često puta prednost ima vizuelni estetski pristup a ne funkcionalni i ergonomski, što može biti na uštrb sigurnosti, zdravlja, kao i radne učinkovitosti i produktivnosti.
Prilikom izgradnje nove zgrade, preuređenja prostorija, instalacija novog stroja ili reorganizacije proizvodne linije, dizajn mjesta ili radnih situacija predstavlja velike izazove u smislu zdravlja i sigurnosti. Time je moguće izbjeći pojavu problema koje je teško preokrenuti i koji se mogu ublažiti samo korektivnim radnjama koje su skupe i ograničene učinkovitosti. Poželjno je ne čekati pojavu nepovratnih situacija (nedovoljno prirodnog osvjetljenja, oprema ili organizacija protoka neprikladna za aktivnosti, skliska podloga , sredstva nepostojeće ili neprikladne zaštite, otežan pristup instalacijama za njihovo održavanje itd.) kako bi ih pokušali ispraviti.
Prevencija profesionalnih rizika integrirana u prvim fazama projektiranja, obnove ili razvoja radnog mjesta ili radne situacije uvijek je učinkovitija i ekonomičnija te promiče ukupnu uspješnost poslovanja.Svaki vlasnik projekta, kao odgovoran za naručivanje radova, i bilo koji drugi sudionik u projektiranju bilo industrijskog ili tercijalnog (arhitekt, ured za projektiranje, voditelj projekta općenito),trebao bi imati u vidu glavne elemente pristupa, metoda i znanja korisno za integraciju prevencije nesreća na radu i profesionalnih bolesti.
Dizajnirati radno mjesto znači što je moguće bolje prilagoditi projekt namjeni koja će se koristiti. To uključuje navođenje voditelja projekta i dizajnera da uzmu u obzir stvarne potrebe korisnika s obzirom na njihove buduće radne situacije.
Sve komponente projekta moraju se uzeti u obzir (tehničke, regulatorne, ekonomske, ljudske, društvene, organizacijske itd.) mobiliziranjem odgovarajućih vještina kako bi se uskladili prevencija rizika, proračun, rokovi u svakoj fazi,produktivnost, izvedba, okoliš, propisi… To uključuje razmatranje svih rizika povezanih s prometom (pješaci, oprema za rukovanje, laka vozila, teška teretna vozila itd.), fizičko okruženje (osvjetljenje, buka, toplinsko okruženje, ventilacija itd.), rukovanje, korištenje specifičnih procesa ( kemijska itd.) i organizacija rada, predviđajući različite faze životnog vijeka zgrade (izgradnja, rad, održavanje, demontaža itd.) i prateće aktivnosti.
Projekt mora biti izrađen zajedno sa svim dionicima uz osigurnjei usklađenosti sa zahtjevima zdravlja i sigurnosti na radu u primjeni tehničkih preporuka i regulatornih obveza.Preporučljivo je u procesu prilikom značajnijih prilagodbi koje mijenjaju radne uvjete uključiti i konzultirati i korisnike,što daje dobru osnovu za prihvaćanje i uspješnu implementaciju. U odnosu na problem ergonomskih stresora potrebno je koristiti holistički pristup, s namjerom promicanja pravilne interakcije između čovjeka i skupa svih važnih ergonomskih komponenti radnog sustava koje mogu pozitivno utjecati na ljudsko zdravlje, dobrobit i kvalitetan radni život, učinak te učinkovitost radnih aktivnosti i procesa.
Ergonomija, kako ju je definirala Međunarodna ergonomska udruga, znanstvena je disciplina koja se bavi razumijevanjem interakcija između ljudi i drugih elemenata sustava. Kada se principi ergonomije primjenjuju u kontekstu sigurnosti na radnom mjestu , rađa se koncept ergonomske sigurnosti, kojim se osigurava da proizvodi, metode i okruženje koje radnik koristi odgovaraju zahtjevima radnog mjesta i osobnim sposobnostima radnika. Implementacija ergonomske sigurnosti kao dijela sigurnosnog programa na radnom mjestu pomaže osigurati da su sposobnosti i fizička ograničenja zaposlenika usklađeni s pravim alatima i radnim prostorima kako bi se osigurali udobni i sigurni radni uvjeti.
Tri vrste ili dimenzije ergonomije su fizička ergonomija, kognitivna ergonomija i organizacijska ergonomija. Fizička ergonomija usredotočuje se na interakcije između ljudi i njihovog radnog okruženja, dok se kognitivna ergonomija bavi mentalnim procesima uključenim u obavljanje zadataka, uključujući projektiranje sustava koji olakšavaju učenje, donošenje odluka i rješavanje problema. S druge strane, organizacijska ergonomija ima za cilj optimizirati organizacijske sustave i procese kako bi se poboljšala ukupna učinkovitost i produktivnost.
Postoji pet aspekata ergonomije koje treba promatrati u dizajnu radnog mjesta kako bi se optimizirala produktivnost i spriječile ozljede: sigurnost, udobnost, jednostavnost korištenja, izvedba i estetika. Ovi elementi trebaju biti primjenjeni zajedno kako bi se osiguralo da je radno mjesto dizajnirano imajući u vidu korisnika i utjecaj na povećanje produktivnosti. Preporučljivo je da se ergonomske procjene provode najmanje jednom godišnje ili kad god dođe do značajne promjene u radnom okruženju ili radnim zadacima pojedinca.