17.7.2017.

Držim se uzrečice "ima pobjeda koje se dobivaju bijegom!"

Zlatko Vitez, glumac, režiser i ravnatelj popularne kazališne družine Histrion, osebujna je ličnost domaće kazališne scene. Osim u glumačkoj profesiji, Vitez se ranijih godina okušao u političkim i nogometnim ‘vodama’, a u javnosti je ostao upamćen i po suradnji s hip-hop glazbenicima. Pa tko bi zaboravio njegov recital u pjesmi "Hrvatski velikani" nekada popularnog rap sastava "Tram 11".
 
S obzirom da su Histroni utemeljeni 1975. godine, a od 1986. u Zagrebu održavate Histrionska ljeta, koja je tajna dugovječnosti i vitalnosti vaše glumačke družine?

Nema tajne. Često se sjetim Hitchcocka i njegove poznate misli: "Učinili smo nemoguće, jer kad smo počinjali, nismo znali da je – nemoguće". Činjenica je da smo danas najdugovječnija kazališna družina ovih prostora, a i šire. Od 2007. imamo i svoj Histrionski dom u llici 90, koji je prošle godine od Skupštine grada Zagreba proglašen Centrom za kulturu pa smo većinu novčanih problema uspjeli riješiti. Našoj Družini nikada nije nedostajalo posvećenosti i predanosti glumačkom pozivu, a kroz svoju dugovječnu povijest, iznjedrili smo i odgojili mnogo glumačkih veličina, ali i značajnih predstava za hrvatsko glumište.

Jesu li po vama humor i smijeh pravi odgovor nasilju i konfliktima?
 
Pa, opće je poznato kako je smijeh ljekovit za duševno stanje čovjeka, a mi u svojim predstavama inzistiramo - kako to lijepo kaže Berthold Brecht: "Odgojno i zabavno!" Ništa me ne čini sretnijim, nego kad čujem gromoglasni smijeh publike. Smijeh, ponekad i tisuću ljudi, čuje se čak i do Trga bana Jelačića. Pomislim tada kako je to što radimo kao kazališni ljudi, ne samo glumačka umjetnost, već i duhovna terapija.

"Kći Lotrščaka" na Histrionskom ljetu 2017.

Ovogodišnje Histrionsko ljeto na zagrebačkoj Opatovini obilježit će izvođenje povijesnog romana Marije Jurić Zagorke "Kći Lotrščaka". Predstavu je režirao i adaptirao Zlatko Vitez, a uz ravnatelja Histriona predstavu izvode Vini Jurčić, Ivan Čuić, Franjo Kuhar, Žarko Savić, Pero Juričić, Davor Svedružić, Ivica Pucar, Žarko Potočnjak, Ivan Magud, Martin Kuhar, Mirela Brekalo-Popović, Zlatko Ožbolt i Ivan Jončić. "Kći Lotršćaka" na programu je tijekom srpnja i kolovoza te početkom rujna.

Podsjetimo, našoj poznatoj književnici i novinarki Histrioni su se odužili i trajno odali počast podizanjem spomenika u Tkalčićevoj ulici u centru Zagreba. Spomenik Zagorki danas je jedan od prepoznatljivijih obilježja glavnog hrvatskog grada.
Na koji način rješavate konfliktne situacije, ukoliko se nađete u njima?

Kako sam stariji, sve sam više osjetljiviji na laž, primitivizam, glupost, beskarakternost koju znam prepoznati u ljudima. Tada često temperamentno reagiram i ljudima znam svašta sasuti u lice. Dubrovačka diplomacija, ali i danas se mnogi Dubrovčani hvale svojom mudrošću: "Sa svakim lijepo, a ni skijem iskreno!" Sušta sam suprotnost tomu i to su osjetili mnogi moji protivnici, pogotovo u vremenu, kad sam jedno vrijeme participirao u politici. A, što se tiče konfliktnih situacija, držim se one Napoleonove: "Ima pobjeda koje se dobivaju samo bijegom!"

Jeste li ikada bili žrtvom pljačke, prijevare ili nasilništva?


Nažalost, da.

Koristite li ikakva sredstva za osobnu i zaštitu svoji bližnjih, ali za i zaštitu svoje imovine, ali i svojih djelatnika? Jeste li upoznati s kojom borilačkom vještinom i biste li je upotrijebili u slučaju nužde?

Znam dati – vritnjak (smijeh).
 
Na koji način je zaštićen Histrionski dom u Zagrebu? Imate li ugrađen videonadzor, alarme, protupožarnu zaštitu ili pak osiguranje imovine? Jesu li se glumci Histrona ponekad našli u opasnim ili konfliktnim situacijama tijekom predstava? Ukoliko jesu, možete nam opisati sigurnosne probleme s kojima se suočavate?

Histrionski dom ima protuprovalnu i protupožarnu zaštitu, a djelatnici Histrionskog doma su, naravno, osigurani. Zaštitarska služba AKD-Zaštite 24 sata dnevno pruža uslugu nadzora Histrionskog doma. Na sreću, do sada nismo imali takvih problema, osim nekoliko nevera koje smo doživljavali na turnejama, kada smo plovili brodom na našem "Plovećem kazalištu". Znalo je biti uistinu gadno, ali bez težih posljedica. Često sam se u tim trenucima spašavanja, doslovce žive glave, sjetio one dalmatinske: "Budali je more do kolina".
 
Kakva je budućnost Histriona i družine koja je donijela toliko smijeha među svoju vjernu publiku?

Vjerujem dobra. I dalje ćemo raditi predstave za publiku koja nam je jedino mjerilo i jedini sudac kojeg priznajemo. I konačno – kako je to lijepo rekao Shakespeare - "Totus Mundus Agit Histrionem" iliti – cijeli svijet glumi!