Procjenjuje se da će do 2030. godine oko 50 posto svjetskog stanovništva živjeti u obalnim područjima koja su izložena poplavama, olujama i tsunamijima.
Zato su Ujedinjeni narodi kao temu ovogodišnjeg Svjetskog dana svjesnosti o tsunamiju odabrali jačanje međunarodne suradnje za zemlje u razvoju.
U poruci povodom obilježavanja dana, glavni tajnik UN-a pozvao je sve zemlje, međunarodna tijela i civilno društvo da povećaju razumijevanje smrtonosne prijetnje i podijele inovativne pristupe za smanjenje rizika.
"Možemo graditi na postignutom napretku - u rasponu od boljeg dosega do zajednica izloženih tsunamiju diljem svijeta, do uključivanja programa tsunamija u Desetljeće znanosti o oceanu za održivi razvoj UN-a", rekao je António Guterres.
Šef UN-a je, međutim, upozorio da su rizici "i dalje ogromni".
"Porast razine mora uzrokovan klimatskim izvanrednim stanjem dodatno će pogoršati razornu moć tsunamija", rekao je. “Moramo ograničiti zagrijavanje na 1,5 stupnjeva u odnosu na predindustrijske prosjeke i ulagati u velikim razmjerima u otpornost obalnih zajednica.”
Brza urbanizacija i rastući turizam u regijama sklonim tsunamiju također ugrožavaju još više ljudi. Za Guterresa, znanost, međunarodna suradnja, pripravnost i rano djelovanje moraju biti u središtu svih napora da se ljudi i zajednice zaštite.
“Jačanje podrške zemljama u razvoju i poboljšanje otkrivanja i ranog upozoravanja je ključno. Suočeni sa sve većim složenim globalnim krizama, moramo se bolje pripremiti”, ustvrdio je.
Svjetski dan svjesnosti o tsunamiju 2021. promiče "Sendai Seven Campaign", posebno cilj koji nastoji poboljšati međunarodnu suradnju sa zemljama u razvoju. Glavni tajnik zaključuje svoju poruku apelom da se ispuni Sendai okvir i, zajedno, izgradi otpornost na sve katastrofe.
Rijetki, ali smrtonosni
Tsunamiji su rijetki događaji, ali mogu biti izuzetno smrtonosni. U posljednjih 100 godina njih 58 odnijelo je više od 260.000 života, odnosno u prosjeku 4.600 po katastrofi – više od bilo koje druge prirodne opasnosti.
Najveći broj smrtnih slučajeva dogodio se u tsunamiju u Indijskom oceanu u prosincu 2004., koji je odnio 227.000 života u 14 zemalja. Najviše su pogođeni Indonezija, Šri Lanka, Indija i Tajland.
Samo tri tjedna nakon katastrofe, međunarodna zajednica okupila se u Kobeu u Japanu i usvojila 10-godišnji Hyogo okvir za djelovanje, prvi sveobuhvatni globalni sporazum o smanjenju rizika od katastrofa.
Također su stvorili sustav za upozoravanje i ublažavanje tsunamija u Indijskom oceanu, koji koristi seizmografske stanice i stanice za praćenje razine mora za slanje upozorenja nacionalnim informacijskim centrima o tsunamiju.
Nakon što je Hyogo okvir za djelovanje istekao, 2014. godine, svijet je usvojio Sendai okvir za smanjenje rizika od katastrofa 2015.-2030., u kojem je navedeno sedam jasnih ciljeva i četiri prioriteta za sprječavanje i smanjenje rizika od katastrofa.