Na nedavnom vojnom mimohodu u Zagrebu, pažnju javnosti i medija — privukao je jedan detalj: časnik u bijeloj svečanoj odori. Mnogi su se možda zapitali tko je on, jer se isticao među većinom uzvanika u tamnim odorama i odijelima. No za one koji poznaju hrvatsku vojnu povijest, nije bilo dvojbe. Riječ je o admiralu u mirovini Davoru Domazetu Loši, jednom od ključnih ljudi u stvaranju moderne hrvatske vojne obavještajne službe i planeru najvažnijih vojnih operacija tijekom Domovinskog rata — uključujući i operaciju Oluja.
Neki mediji su ovaj modni kontrast istaknuli kao kuriozitet, no istina je da tu nema ničeg neobičnog — dapače, bilo bi poželjno da ovakve pojave postanu standard. Osim admirala Domazeta Loše, i general Ljubo Ćesić – Rojs, također umirovljeni časnik, na mimohodu je nosio svoju svečanu odoru, a uz njega još neki. To je čin poštovanja prema vojnim činovima, odlikovanjima i instituciji Hrvatske vojske.
Nošenje svečanih vojnih odora u takvim prigodama nije stvar osobnog hira, već pravo propisano zakonom. Prema Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, konkretno članku 213., umirovljeni časnici i dočasnici imaju pravo nositi vojne odore u svečanim prigodama, pod uvjetom da su časno otpušteni iz službe. Umirovljeni pripadnici Oružanih snaga zadržavaju pravo oslovljavanja svojim činom, ali i pravo na nošenje odore u skladu s posebnim propisima.
Dakle, umirovljeni general ili admiral koji se u svečanoj odori pojavi na državnoj ceremoniji ne ističe se bez pravne osnove — on djeluje u okviru zakonskih prava, čuvajući vojnu čast i tradiciju.
Šteta je što se više umirovljenih časnika ne odlučuje na to. Ne samo zato što zaslužuju poštovanje, već i zato što mlađe generacije trebaju imati priliku vidjeti tko su ljudi koji su stvarali hrvatsku državu i njezine obrambene institucije. Oni su živa povijest, a svečana odora to ne skriva — ona je ističe.
Admiral Domazet Lošo nije nepoznat javnosti. Kao analitičar i stručnjak za geopolitičke odnose, redovit je gost u televizijskim studijima i govornik na stručnim skupovima. Njegovo prisustvo u bijeloj odori nije ekscentričnost, već prirodan nastavak njegove profesionalne i javne uloge.
Zato, umjesto da se čudimo bijeloj odori među tamnima, trebali bismo postaviti pitanje: zašto ih nije više? I pozvati sve umirovljene časnike — pokažite svoje činove, svoje odlikovanje, svoj ponos. Na to imate pravo, ali još važnije — to ste zaslužili. (Eugen Antić)
Foto: MORH/ J. Kopi