Foto: Alazar Kassa/Shutterstock
Pandemija COVID-19 testira globalne sustave prehrane i socijalne zaštite u neviđenom opsegu. Širenje pandemije narušava prehrambene sustave i podriva sigurnost hrane i prehrane kućanstava. Projekcije Svjetske banke pokazuju da će pandemija globalno vjerojatno u 2021. gurnuti između 110 i 150 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo, od čega je trećina u subsaharskoj Africi. Svjetski program za hranu procjenjuje da će globalno pandemija udvostručiti broj ljudi koji se suočavaju s akutnom nesigurnošću hrane do kraja 2020. Ti učinci proizlaze iz najmanje tri izvora:
- smanjena zarada zbog izloženosti virusu ili straha od njega kao i povezani veći medicinski troškovi,
- vladina ograničenja kretanja i gospodarskih aktivnosti i
- ograničenja pristupa hrani zbog poremećaja na tržištu i lancima vrijednosti hrane.
Istraživanje kojeg su preveli Kibrom A. Abay, Guush Berhane, John Hoddinott i Kibrom Taferead i koje je objavljeno na blogu Worl Bank blogs prilpog je maloj, ali rastućoj literaturi o utjecaju pandemije na sigurnost hrane u kućanstvima u subsaharskoj Africi, posebno u ruralnoj Etiopiji. Autori procjenjuju učinkovitost intervencije socijalne zaštite - vodećeg etiopskog programa socijalne zaštite, Programa produktivne sigurnosne mreže (PSNP) - u ublažavanju ovih zloćudnih utjecaja na razini kućanstva.
U kolovozu 2019. proveli su ankete licem u lice s majkama djece mlađe od 24 mjeseca kako bi procijenili kako je pristup PSNP-u utjecao na njihovu prehrambenu sigurnost i prehrambeni status. U lipnju 2020. telefonski su ponovno intervjuirali oko 1500 majki. Njihovi podaci, iako nisu nacionalno reprezentativni, obuhvaćaju četiri glavne planinske regije zemlje. Pristup podacima prije pandemije omogućuje im da procijene u kojoj su se mjeri promijenili sigurnost hrane i prehrana pojedinih članova nakon početka pandemije u Etiopiji. Longitudinalna priroda njihovih podataka, zajedno s uzorkom koji je obuhvaćao i kućanstva PSNP-a i kućanstva koja nisu PSNP-a, omogućila im je kombiniranje pristupa razlike u razlici s procjeniteljem fiksnog učinka u kućanstvu.
Ispitanici su bili relativno dobro informirani o COVID-19. Gotovo svi (99,8 posto) su čuli za virus, a 93 posto je moglo identificirati barem jedan simptom. U prosjeku su ispitanici izvijestili da su poduzeli više radnji kako bi smanjili vjerojatnost da će oni ili netko u njihovom kućanstvu dobiti COVID-19, uključuju pranje ruku tijekom 20 sekundi ili više (82 posto), ogranićeni izlazak, izbjegavanje rukovanja ili ljubljenja prilikom pozdravljanja drugih (77 posto) ili izbjegavanje velikih okupljanja ili stajanja u redovima (66 posto). Zatvaranje tržišta, strah od zaraze virusom, visoke cijene hrane i gubitak prihoda bili su najvažniji učinci pandemije na egzistenciju. Dvije trećine ispitanika izvijestilo je da su im prihodi opali nakon početka pandemije.
Ispitanike su pitali o njihovoj sposobnosti da zadovolje svoje potrebe za hranom u posljednja tri mjeseca koja su prethodila istraživanju iz lipnja 2020. u usporedbi sa sličnim mjesecima prethodne godine. Otprilike polovica ispitanika izvijestila je da im se pogoršao status nesigurnosti s hranom, a ostatak da je ostao približno isti. Pogoršanje problema sigurnosti hrane bilo je veće u područjima koja su ozbiljnije pogođena pandemijom. Kućanstva koja izvještavaju da im se pogoršala situacija s hranom koncentrirana su u zonama s velikim brojem slučajeva COVID-19.
U procjenama PSNP-a, sigurnost hrane u kućanstvu mjeri se pomoću indikatora koji se sam prijavljuje, odnosno jazom u hrani, brojem mjeseci u kojima kućanstvo nije moglo zadovoljiti svoje potrebe za hranom. U oba istraživanja, od kućanstava se tražilo da prijave svoj prehrambeni jaz tijekom prethodnih šest mjeseci; podaci iz lipnja 2020. pokazuju da je gotovo polovica izvijestila da im se sposobnost zadovoljenja prehrambenih potreba pogoršala, uglavnom potaknuta naglim porastom nesigurnosti hrane među kućanstvima koja nisu PSNP. Prosječno kućanstvo prijavilo je jaz u hrani od 1,3 mjeseca u istraživanju iz kolovoza 2019., no to je poraslo na 1,6 mjeseca u lipnju 2020. Domaćinstva koja nisu iz PSNP-a prijavila su u prosjeku 0,5-mjesečni porast jaza u hrani, dok je odgovarajući porast za kućanstva s PSNP-om bio 0,1.
Istraživanje je pokazalo da se nesigurnost hrane u kućanstvu povećala za 11,7 postotnih bodova, a veličina prehrambenog jaza za 0,47 mjeseci nakon pogotka pandemije. Sudjelovanje u PSNP-u, međutim, nadoknadilo je gotovo sve ove nepovoljne promjene; vjerojatnost da postanu nesigurni u hrani povećala se za samo 2,4 postotna boda za kućanstva PSNP-a, a trajanje prehrambenog jaza povećalo se za samo 0,13 mjeseca. Zaštitna uloga PSNP-a veća je za siromašnija kućanstva i ona koja žive u udaljenim područjima. Prehrana majki i djece malo se promijenila, unatoč tome što su neke promjene u sastavu prehrane s konzumacijom hrane životinjskog izvora značajno opale.
Ova otkrića ističu vrijednost postojanja programa socijalne zaštite prije pojave šokova kako bi se zaštitila prehrambena sigurnost siromašnih kućanstava. Mreže socijalne zaštite složene su za dizajn i skupe za primjenu, osobito zemljama u razvoju često nedostaje fiskalni prostor za to, što je dovelo do oklijevanja s takvim programima. Kriza COVID-19 ponovno je povećala interes za politike socijalne zaštite kao instrumente za jačanje kapaciteta siromašnih za katastrofalne šokove. Više od 200 zemalja sada je primijenilo neke mjere socijalne zaštite. Ovo istraživanje pruža empirijsku potporu argumentima za širenje mreža socijalne sigurnosti radi ublažavanja štetnih učinaka pandemije. (N.G.K.)