Privremeno prekoračenje cilja globalnog zagrijavanja od 1,5 °C postavljenog u Parizu općenito se smatra neizbježnim. Izazov je sada održati to prekoračenje što manjim i kraćim bržim smanjenjem emisija, otključavanjem financiranja i jačanjem međunarodne suradnje.
Prije nešto više od desetljeća, svijet se kretao prema zagrijavanju od više od 4 °C u odnosu na predindustrijske razine. Klimatske akcije od Pariškog sporazuma smanjile su tu putanju na 2,3 °C ako se trenutne nacionalne obveze u potpunosti ispune.
Ujedinjeni narodi bili su u središtu tih napora, potičući jače nacionalne planove, brži prijelaz na obnovljive izvore energije i veću pozornost na prilagodbu, klimatsku pravdu i financijske potrebe zemalja u razvoju.
No, napredak u ograničavanju zagrijavanja dogodio se dok se sama klima nastavlja zagrijavati. Posljednjih 11 godina bilo je najtoplijih u povijesti mjerenja, s vrućinama, sušama, poplavama, olujama i požarima koji uzimaju sve veći danak životima, gospodarstvima i razvoju.
Svijet je i dalje na putu da premaši prag od 1,5 °C, barem privremeno. U tom kontekstu, sljedeća faza klimatskih akcija manje se odnosi na postavljanje novih obećanja, a više na ispunjavanje već danih, dok se ambicije pomiču mnogo dalje.
Što je prekoračenje od 1,5 °C?
Granica od 1,5 °C odnosi se na prosječni porast globalne temperature iznad predindustrijske razine tijekom desetljeća. Ne određuje je jedna neuobičajeno vruća godina. Prekoračenje znači da temperature rastu iznad tog praga na određeno vrijeme, dosegnu vrhunac i, ako se emisije dovoljno smanje, na kraju ponovno počnu padati.
No, taj pad nije zajamčen, ovisit će o izborima koje vlade donose sada i u godinama koje dolaze.
Čak i ako se trenutni nacionalni klimatski planovi i dodatna obećanja o neto nultoj emisiji u potpunosti provedu, zagrijavanje bi i dalje moglo dosegnuti vrhunac na oko 1,8 °C, prema nedavnom izvješću Programa UN-a za okoliš.
Ta razlika može zvučati mala, ali je važna. Što su temperature više i što dulje ostaju tamo, to su veći rizici.
„Svaki djelić stupnja koštat će života, uništiti egzistenciju, produbiti nejednakost i gurnuti ekosustave bliže nepovratnoj šteti“, upozorio je glavni tajnik António Guterres.
Radnik u zelenoj uniformi i kapi hoda preko redova solarnih panela na krovu džamije Istiqlal u središnjoj Jakarti, s maglovitom panoramom Jakarte i Nacionalnim spomenikom vidljivim u pozadini.
Zašto je brzina važna?
Tempo djelovanja je važan jer je jaz između trenutnih planova i onoga što znanost zahtijeva i dalje vrlo velik. Zemlje odgovorne za gotovo 90 posto globalnih emisija podnijele su ažurirane nacionalne klimatske planove, poznate kao NDC-ovi. Ali čak i ako se ti planovi u potpunosti provedu, očekuje se da će smanjiti emisije za samo oko 10 posto do 2035. godine.
Da bi cilj od 1,5 °C ostao dosegnut, emisije bi trebale pasti za otprilike 60 posto u istom razdoblju.
Smanjivanje tog jaza znači brže smanjenje emisija, posebno metana i drugih kratkotrajnih klimatskih zagađivača, uz zaustavljanje deforestacije i ubrzavanje prelaska s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije.
Zemljama je također potrebna infrastruktura za podršku tom prelasku, uključujući moderne električne mreže, više prostora za pohranu i veću upotrebu čiste električne energije u prometu, grijanju i industriji.
Brže kretanje također može ojačati energetsku sigurnost. Tri od četiri osobe žive u zemljama koje uvoze više fosilnih goriva nego što izvoze, što ih ostavlja ranjivima kada sukobi ili drugi poremećaji utječu na globalne opskrbe i cijene. Obnovljiva energija može smanjiti tu ovisnost.
Kao što je Guterres rekao, „nema embarga na sunčevu energiju niti skokova cijena energije vjetra.“
Klimatski aktivisti drže natpise i transparente na događaju COP29 u Bakuu, Azerbajdžan, tražeći financiranje klimatskih mjera od globalnog Sjevera.
Zašto su financije toliko važne?
Nemaju sve zemlje iste resurse za prelazak na čistu energiju. Zemlje u razvoju često se suočavaju s puno većim troškovima zaduživanja za projekte obnovljivih izvora energije, što otežava ulaganja u čistu energiju, mreže i skladištenje čak i tamo gdje je potencijal ogroman.
UN je više puta pozivao na jeftinije financiranje, reforme multilateralnih razvojnih banaka i veća privatna ulaganja u razvojne projekte.zemlje u razvoju.
Financije također oblikuju tko ima koristi od tranzicije. Pravedna tranzicija trebala bi pomoći radnicima i zajednicama da se prilagode ekonomskim promjenama, stvore pristojna radna mjesta i daju zemljama u razvoju veću ulogu u rastućem gospodarstvu čiste energije.
To uključuje minerale potrebne za baterije i druge tehnologije: Zemlje proizvođačice trebale bi moći iskoristiti više vrijednosti iz tih resursa, umjesto da jednostavno izvoze sirovine.
Olujni valovi udaraju o raspadajuću obalu u Odesi u Ukrajini, uzrokujući urušavanje kuća izgrađenih na slabom tlu u more.
Zašto je prilagodba važna?
Smanjenje emisija ključno je za ograničavanje budućeg zagrijavanja, ali ne može izbrisati klimatske utjecaje koje ljudi već danas doživljavaju.
Nedavne poplave i klizišta u Nepalu i Kini ponovno su pokazali koliko su zajednice i infrastruktura izložene ekstremnim vremenskim uvjetima. Snažan El Niño za koji se očekuje da će potrajati do početka 2027. mogao bi povećati te rizike u nekoliko regija, uključujući Veliki rog Afrike i dijelove Latinske Amerike i Kariba.
Zato je prilagodba toliko važna. U praksi to znači pomaganje ljudima i zemljama da se nose s posljedicama klimatskih promjena koje se više ne mogu izbjeći.
U praksi to može uključivati izgradnju jačih cesta, domova i javnih usluga; podršku otpornijoj poljoprivredi i ekosustavima; poboljšanje upravljanja vodama; i proširenje sustava ranog upozoravanja kako bi zajednice imale više vremena za pripremu za poplave, suše, oluje i toplinske valove.
Prilagodba također zahtijeva više financiranja, posebno za zemlje i zajednice koje su najosjetljivije na klimatske utjecaje i koje se već suočavaju s gubicima i štetama povezanim s klimom.
Zašto nam je potrebna suradnja?
Nijedna zemlja ne može se u potpunosti sama uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama. Vlade postavljaju vlastite klimatske politike, ali mnogi sustavi potrebni su da bi one funkcionirale preko granica, od energetskih tržišta i financija do tehnologije i lanaca opskrbe. Emisije stakleničkih plinova također se ne zaustavljaju na nacionalnim granicama.
Suradnja može pomoći zemljama da ubrzaju tranziciju na obnovljive izvore energije, ojačaju otpornost i olakšaju pristup financiranju.
To ne znači da se svi moraju kretati istim tempom. Neki imaju više resursa i kapaciteta, dok se drugi suočavaju s puno većim financijskim ili tehnološkim preprekama.
Izazov je pomoći većem broju zemalja da prevladaju te prepreke i brže se kreću, čak i dok geopolitičke napetosti trenutno otežavaju međunarodnu suradnju.
Put do Opće skupštine
Ti su prioriteti u središtu Klimatskog summita glavnog tajnika 23. rujna u sjedištu UN-a. Njegovi se ciljevi mogu sažeti u tri fraze: ubrzati tranziciju, osloboditi financije i zaštititi ljude.
Sastanak će okupiti vlade, razvojne banke, poduzeća, financije i civilno društvo kako bi se usredotočili na praktične prepreke provedbi. Također, kao dio Summita, tijekom tjedna održat će se Dijalozi o rješenjima, s naglaskom na praktične načine ubrzanja djelovanja u području energije, oceana, prilagodbe, metana, financija, integriteta informacija i zelene industrijalizacije.
Naglasak je na pretvaranju postojećih obveza u djela i na onome što se može učiniti zajedno kako bi se ubrzala provedba.
Summit možete pratiti na UNWebTV-u.
Više informacija dostupno je na službenoj web stranici Summita.