Implementacijom sustava tehničke zaštite turistički djelatnici osiguravaju zaštitu svojih objekata iznad opsega koji osigurava država, a angažiranjem privatnih zaštitara nadoknađuju se nedostaci koje ima tehnička zaštita
[ Damir Stolnik ]
Dolaskom turističke sezone, jedinice lokalne samouprave i privatni ugostitelji, naročito na jadranskoj obali, izražavaju sve veću potrebu za zaštitom svojih dobara, ponajprije kupališta, plaža i parkova, gdje se u jeku turističke sezone okuplja mnoštvo ljudi. To su objekti na kojima postoji određena imovina podložna materijalnoj šteti, a za koju postoji opravdana potreba štićenja tjelesnom i tehničkom zaštitom.
Osjećaj sigurnosti povezan je s mnogim ljudskim aktivnostima, a jedna je od njih sasvim sigurno i odabir destinacije za odmor. Dobro je poznato da turisti osjećaj sigurnosti navode kao jedan od najvažnijih razloga pri odabiru svoga odredišta za odmor.
Prema ljestvici Svjetskog indeksa mira (GPI) za 2013. godinu koju je objavio Institut za ekonomiju i mir (IEP) iz Australije, Hrvatska zauzima visoko 28. mjesto na listi najsigurnijih zemalja u svijetu. S obzirom da Hrvatska pripada krugu mirnih turističkih zemalja, brojni su je gosti prepoznali kao sigurno odredište koje zadovoljava najviše europske sigurnosne standarde.
Brojni su sigurnosni izazovi koji se pojavljuju tijekom turističke sezone, a s kojima se susreću turistički djelatnici i sigurnosne službe koje skrbe o sigurnosti turista. Za njihovo su prevladavanje potrebni zajednički napori svih struktura društva. Veliku važnost pritom imaju preventivne aktivnosti koje poduzimaju svi subjekti koji pružaju usluge u turizmu. Međutim, uz edukaciju zaposlenika i organizacijske mjere, sve se češće implementiraju i različiti sigurnosni sustavi zaštite. Implementacijom sustava tjelesne i tehničke zaštite turistički djelatnici osiguravaju zaštitu svojih objekata iznad opsega koji osigurava država.
Ograničenost sustava tehničke zaštite
Ulaganja u razvoj infrastrukture i komunalne opreme na javnim površinama vrlo su važna, naročito izvan sezone, a sve kako bi se u sezonu ušlo maksimalno spremno. Ali tijekom turističke sezone nerijetko, usporedo s brojem novih posjetitelja, jača i broj oštećenja ugrađene nove opreme i instalacija, pa se često događa da ulaganje od više stotina tisuća kuna već na kraju sezone bude uništeno. Zbog te činjenice, dolaskom turističke sezone jedinice lokalne samouprave izražavaju sve veću potrebu za zaštitom svojih dobara.
Posljednjih smo nekoliko godina svjedoci vrlo intenzivnog projekta ugradnje kamera na javnim površinama. Unatoč tome što snimljeni videomaterijal može predstavljati važno sredstvo poslije počinjenja štetne radnje, kamera, na žalost ne predstavlja stvarnu fizičku zapreku počiniteljima kaznenih djela. Zato se, primjerice, na ulazima u javne garaže, parkirališta, plaže, kampove i sl., uz kamere ugrađuju i posebne rampe, a nerijetko i čitači kontrole prolaza.
Međutim, tehnička zaštita ima i svoja ograničenja. Da bi maksimalno dobila na svojoj važnosti, zahtijeva i nazočnost zaštitara, bilo u nadzornoj prostoriji ili na samom objektu. Osim toga, mnogi turisti vole vidjeti i službene osobe u odori koji im, kao takvi, stvaraju osjećaj sigurnosti, a nerijetko im priskaču u pomoć i servisnim informacijama.
Isplativost angažiranja zaštitarske tvrtke na javnim površinama jest dvostruka: s jedne se strane sprječava materijalna šteta na javnim dobrima, a s druge se stvara slika o visokoj razini sigurnosti
Dakle, unatoč činjenici što mnogi organiziraju zaštitu zato što moraju, a ne zato što u njoj vide ekonomsko opravdanje, zaštitare stoga valja gledati kao dobru investiciju, a ne trošak, jer oni svojim preventivnim, ali i aktivnim djelovanjem, mogu spriječiti štetu čija će vrijednost nerijetko biti veća od iznosa uloženog u njihovo angažiranje.
Primarna je uloga zaštitara spriječiti počinjenje štetnih radnji i uhvatiti počinitelje kaznenih djela, no ne smijemo zaboraviti ni da im je zadaća - i zaštita osoba. Prema tome, zaštitar svojom osobnom nazočnošću i zaštitnom aktivnošću ima zadaću zaštititi turiste, ali i same turističke djelatnike i ugostiteljsko osoblje u perimetru svoga djelovanja.
Kako zaštitari svoje poslove u pravilu obavljaju u službenoj odori, ona kao takva šalje poruku javnosti da je zaštitar osposobljeni profesionalac i osoba u koju se može imati apsolutno povjerenje, te se od njega neminovno očekuju i određeni standardi u postupanju. To se naročito odnosi na izvanredne događaje koje zaštitara neminovno obvezuju na profesionalno postupanje u prostorima koje čuva.
S obzirom da zakon nalaže da u javnim objektima treba osigurati mogućnost što bržeg i sigurnijeg provođenja evakuacije i spašavanja osoba za slučaj iznenadnog događaja koji može ugroziti život i zdravlje, sigurnosno bi osoblje u turističkim objektima moralo biti upoznato s planom evakuacije i spašavanja za slučajeve požara, potresa i sl. Isto bi tako morali poznavati i evakuacijske putove, kako glavne, tako i sporedne, evakuacijske oznake, smjerove otvaranja vrata, sustave uzbunjivanja itd.
Stručnost jamstvo sigurnosti
S obzirom da postupanje prema počiniteljima štetnih radnji uvijek pretpostavlja ograničenja njihovih prava i sloboda, Zakon o privatnoj zaštiti samo čuvarima i zaštitarima daje ovlast zadiranja u prava i slobode osoba prema kojima se primjenjuju. Zato kod angažiranja sigurnosnog osoblja poslodavac mora voditi računa o tome da za poslove zaštite svojih objekata angažira samo licencirano osoblje. Pritom je poželjno da to osoblje bude dodatno obučeno i educirano za obavljanje specifičnih poslova koji se od njega zahtijevaju.
Tako bi, primjerice, hotelijeri trebali inzistirati na osposobljenosti za "hotel security", vlasnici kampova na osposobljenosti za pružanje prve pomoći na plažama i slično.
Zaključno rečeno, isplativost angažiranja zaštitarske tvrtke na javnim površinama jest dvostruka: s jedne se strane sprječava materijalna šteta na javnim dobrima, a s druge se stvara slika o visokoj razini sigurnosti.