Što učiniti kad se na osiguranju nekog objekta, prostora ili osobe zateknu zaštitari dviju konkurentskih zaštitarskih tvrtki? Kako izbjeći moguće verbalne, pa i fizičke sukobe? Kome se obratiti za pomoć u rješavanju konflikta? U ovom broju Zaštite analiziramo četiri hipotetska slučaja i nudimo četiri jednostavna rješenja
[ Željko Cvrtila ]
U našim smo tiskovinama u proteklom razdoblju mogli doznati za slučajeve sukoba zaštitara različitih zaštitarskih tvrtki - oko čuvanja pojedinih objekata. Do takvih sukoba obično dolazi kad na osiguranju nekog prostora ili objekta već rade zaštitari jedne zaštitarske tvrtke koju je angažirao isti ili neki drugi vlasnik odnosno direktor, a nakon toga isti ili drugi "vlasnik ili direktor" angažira zaštitare i druge zaštitarske kuće.
Tada se počinje postavljati logično pitanje - tko od tih zaštitara ima legitimitet i zakonsko pravo čuvati taj prostor, objekt odnosno pojedinu osobu? U trenutku kada zaštitari druge tvrtke žele ući u objekt kojeg već otprije čuvaju djelatnici neke zaštitarske tvrtke, razumljivo dolazi do napetosti, rasprave i povišenih tonova pa i otvorenih sukoba.
Međutim, do takvih situacija ne bi smjelo dolaziti jer se zaštitari tamo nalaze upravo u funkciji zaštite ljudi, imovine i javnog reda na prostoru ugovorom određenog parametra, a ne poradi njegova kršenja.
U slučaju neizbježnosti sukoba, ako zaštitarska tvrtka nije sigurna u valjanost potpisanog ugovora, bolje je privremeno odustati od posla sve dok se nadležnost ne razjasni, nego da kasnije snosi prekršajne i kaznene konzekvence, pa čak i gubitak licence
Pokušajmo sada razmotriti ovaj problem koji prije svega izvire iz obveznih odnosa, a ne iz zaštitarskih, sigurnosnih odnosa. Ugovorni i obvezni odnosi diktiraju i određuju koja zaštitarska kuća ima pravo na zaštitu određenog objekta. Razrješavanjem tih odnosa razrješava se i nadležnost zaštitarske tvrtke.
Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10 i 139/10) u članku 6. propisuje da pravne osobe i obrtnici provode privatnu zaštitu na temelju pisanog ugovora sklopljenog s fizičkim i pravnim osobama kojima pružaju zaštitu. Dakle, da bi zaštitarska tvrtka smjela započeti osiguranje pojedinog objekta, prethodno mora s fizičkom ili odgovornom osobom u pravnoj osobi sklopiti ugovor o pružanju usluge zaštite.
U protivnome pravna osoba, sukladno članku 63. istog Zakona, može za prekršaj biti kažnjena novčanom kaznom od 20.000,00 do 60.000,00 kuna, a obrtnik ili odgovorna osoba u pravnoj osobi može se kazniti novčanom kaznom od 3.000,00 do 6.000,00 kuna. Iako je ovdje sve poprilično jasno definirano, u praksi ipak nastaju problemi.
Nekoliko je mogućih problematičnih situacija, a u ovom broju Zaštite analiziramo sve četiri potencijalne situacije te donosimo korisne savjete i upute o tome kako riješiti spor:
1. Neposredna tjelesna zaštita
2. Dvije zaštitarske tvrtke od kojih jedna ima ugovor, a druga ga nema
3. Obje zaštitarske tvrtke imaju ugovor koji su potpisali različiti naručitelji
4. Obje zaštitarske tvrtke imaju ugovor koji je potpisao isti naručitelj
(Cijeli tekst možete pročitati samo u tiskanom izdanju časopisa Zaštita)