Stanje zaštitarskog sektora u Srbiji, trendovi u ASIS-u u kojem je aktivan dugi niz godina kao i njegov profesionalni angažman u kompaniji G4S bile su teme razgovora s Markom Šukilovićem, certificiranim stručnjakom za zaštitu (CPP) koji je, ujedno, i praktičar upravljanja rizikom sigurnosti kompanije. Osim profesionalnog i stručnog djelovanja na security tržištu Srbije, naš je sugovornik kroz ASIS i G4S prisutan na brojnim forumima, konferencijama, radionicama i treninzima diljem svijetu.
Krenimo s putovanjima jer, sudeći po objavama i aktivnostima, imamo dojam da ste često na putovanjima vezanim uz strukovna događanja. Koliko vremena godišnje provedete na putu i kako se to odražava na vaš ‘redoviti’ posao u G4S-u?
Prije svega hvala na pozivu za razgovor. Vaše aktivnosti pridonose promociji industrije sigurnosti i podižu svijest o nužnosti sigurnosti - jer biti siguran i na sigurnom je jedna od osnovnih ljudskih potreba. “Volim putovanja i rado ih se sjećam”, no nažalost, COVID-19 epidemija je značajno izmijenila stanje u svijetu, potrebu za ‘face-2-face’ obukama i treninzima, pa se to istovjetno odrazilo i na moj kalendar sudjelovanja na sajmovima i konferencijama, rekao bih ponajviše u domeni internih G4S programa usavršavanja koji su sada online. Danas sam sretan ukoliko odem barem na ASIS European Security konferenciju i ukoliko se pojavim u susjedstvu na regionalnim security eventima koji postaju sve ozbiljniji i sve bolji. No, regionalnim skupovima još uvijek nedostaje top kvaliteta i kvantiteta - nemamo kritičnu masu zainteresiranih sudionika, pa odatle ni mogućnosti financiranja dolaska ozbiljnih svjetskih stručnjaka od kojih treba učiti.
Ako usporedite zapadno tržište sigurnosti s ‘našim’ regionalnim tržištem sigurnosti, u čemu uočavate razlike?
Sigurnosna svijest i sigurnosna kultura su prve razlike - paradoksalno je što je podizanje sigurnosne kulture najjeftinija mjera koja ne dođe toliko u novcu, koliko u volji i upornosti da se nešto sistemski promjeni; istina je da zapadna tržišta sigurnosti imaju dužu povijest i tradiciju zaštite privatne imovine, i svakako imaju i drugačiji sigurnosni ambijent gdje određene prijetnje čine razliku u odnosu na našu regiju, ali kako globalizacija nezaustavljivo čini svoje, na kraju ćemo se svi manje-više suočavati sa sličnim prijetnjama. Zatim, ‘kapitalistički’ pritisak na efikasnost, efektivnost i optimizaciju troškova security funkcije je vodio ka bržem uvođenju tehnike i tehnologije, u cilju supstitucije ljudi (zaštitara) gdje god je to bilo moguće. Znate i sami kako, primjerice, kamere i alarmi dođu manje više isto svuda, ali je vrlo velika motivacija da tehnologije smanji broj zaštitara tamo gdje je radni sat (end-user cijena) 35 eura neto, dok je na tržištima naše regije još uvijek ljudski rad najjeftiniji (u Srbiji su prosječne end-user cijene sata zaštitara oko 4 do 4,50 eura neto).
Pogledajmo samo top pet globalnih rizika koji će dominirati svijetom u iduće dvije godine. Na prvom mjestu je kriza izazvana porastom troškova života, na drugom prirodne katastrofe i ekstremne vremenske prilike, na trećem geoekonomska konfrontacija, na četvrtom nemogućnost da se izborimo s klimatskim promjenama, a na petom je erozija društvene kohezije i društvena polarizacija. Kako se ‘zapad’ sprema za suočavanje s tim prijetnjama, a kako mi? Držim da će industrija privatne zaštite imati itekako veliku ulogu u pokušaju ublažavanja rizika koji će proisteći iz gore navedene prve i pete kategorije, pa samim tim industrija će rasti i dalje.
U zemljama Adria regije, prije svega Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, manjak radne snage u zaštitarstvu predstavlja značajan problem. Kakvo je stanje po tom pitanju u Srbiji i imaju li zaštitarske tvrtke kod vas problema s nedostatkom ljudi?
Nedostatak radne snage nam je zajednička tegoba kojom se niti jedna država u regiji nije bavila blagovremeno i na sustavmi način. Čim su se otvorila vrata Europske unije, prvo za građane Hrvatske i Slovenije, a potom i za građane Srbije, stotine tisuća ljudi je otišlo ‘trbuhom za kruhom’, u potragu za boljim životom i radom. U Srbiji je gotovo pa paralelno, s procesom vizne liberalizacije, usvojen i Zakon o privatnoj zaštiti koji je onemogućio rad za određeni broj ljudi bez potrebnih kvalifikacija (npr. minimum srednja školska sprema), pa smo imali i imamo stravičan odljev radne snage, što za ‘sezonu’, što trajno - prvenstveno zbog olakšanog odlaska u EU.
Koliko na tržištu Srbije danas radi zaštitara, koliko tvrtki djeluje u sektorima tjelesne i tehničke zašite i kakav je odnos snaga na tržištu?
Koliko je meni poznato, barata se brojkom od oko 50 000 zaposlenih u srpskoj industriji privatne zaštite. Prema podacima MUP-a Srbije, odobreno je 1699 licenci za tvrtke i poduzetnike, uključujući i detektivsku i samozaštitnu djelatnost. Po glavnim djelatnostima industrije 315 licenci se odnosi na tjelesnu zaštitu (s i bez oružja), a 453 licenci se odnosi na montažu i puštanje u rad tehničkih sustava zaštite. Tu trebamo pridodati i 38 licenci za transport i prijenos novca, a da ne spominjemo ostale licence (procjene rizika; planiranje tehničke zaštite; projektiranje i nadzor tehničke zaštite; detektivski poslovi). Odnos snaga je takav da tri najveće kompanije - Securitas, G4S i Dobergard grupacija - zapošljavaju oko 10 000 ljudi, što je petina ukupnog broja zaposlenih u industriji. Najveći dio tvrtki ima do 100 zaposlenih, nekoliko ih ima do 500, a svega par ima između 500 i 1000 zaposlenih. Vjerujem da je trećina tržišta tjelesne zaštite skoncentrirana na najvećih deset kompanija. Od svjetskih ‘igrača’ samo su G4S i Securitas prisutni, i nema naznaka da će Prosegur ili Brinks u skorije vreme napraviti potez ulaska na srpsko tržište.
Prema vašem mišljenju kakvo je ‘opće’ stanje privatne zaštite u Srbiji, kao i prateće regulative (zakona, pravilnika)? Što ocjenjujete najvećim problemom zaštitarstva u Srbiji?
Stanje bih ocijenio izuzetno teškim, da ne kažem katastrofalnim. Imamo nekoliko zakona koji reguliraju rad privatne industrije zaštite (najvažniji su Zakon o radu i Zakon o privatnoj zaštiti), ali se oni ne poštuju od strane najvećeg broja firmi, uz čast izuzecima. Zakoni se ne provode do kraja pa bi se država trebala posvetiti ovim problemima na temeljitiji način.
Krenimo redom. Imamo situaciju da najveći broj zaštitara radi za minimalnu zaradu i ona u 2023. godini iznosi oko 350 eura neto mjesečno, za rad od oko 180 sati. Zaštitarska plaća je mala, a kod nekih je i neredovna i nelegalna, jer veliki broj poslodavaca ne plaća dodatne, zakonom predviđene obaveze poput naknade za prijevoz ili 110 posto uvećanu naknadu za rad u dane državnih praznika i slično - čime se dodatno izrabljuju ionako slabo plaćeni radnici. Nadalje, poznata je srpska praksa da se dio zarade isplaćuje na račun, a ostatak ‘na ruke’ - dakle na crno. Tu imamo moment porezne utaje, jer se naravno ne plaćaju svi zakonom definirani porezi i doprinosi u punom iznosu, i tu bi država morala reagirati i biti nemilosrdna. Da ne pričamo o tome da postoje primjeri rada na crno, odnosno radnici rade neprijavljeni, što je ponovno oblik porezne utaje.
Nadalje, imamo Zakon o privatnoj zaštiti koji propisuje licenciranje zaštitara, obavezu nošenja ID kartice/licence koju izdaje MUP na vidno istaknutom mjestu te obvezu nošenja odore s oznakom ‘Osiguranje/Security’ na leđima. Prođite Srbijom, pogledajte stotine zaštitara koji rade bez odora, bez licence, vjerojatno s Ugovorom o radu koji se ionako ne poštuje; izvjesno s neregularnim načinom isplate zarade (čitaj: porezna utaja) i tužno je što svi mi znamo sve, ali očito nikome to ne smeta, i nitko neće reagirati i nešto promijeniti.
A odljev zaposlenih i dalje traje, i na kraju neće imati tko raditi u zaštitarstvu (migrante ne možemo zapošljavati jer nemaju zakonsku mogućnost za licenciranje). ‘Džaba’ nama zakoni kada ih nemamo namjeru provoditi.
Dosta dugo angažirani ste i u radu ASIS Internationala, udruženja koje danas slovi za vodeću svjetsku organizacija sigurnosnih stručnjaka s oko 40 000 članova. U ASIS-u ste bili regionalni potpredsjednik ASIS Europe za južnu Europu, a bili ste i uključeni i u realizaciju treninga i obuka, poput ASIS School of ESRM. Koja su vam trenutna ‘zaduženja i obveze’ u ASIS-u, i koliko vam je rad u ASIS-u pomogao u profesionalnoj karijeri?
Ove godine sam proslavio jubilarnih 15 godina članstva u ASIS-u, udruženju koje je nesumnjivo imalo presudan utjecaj na moj osobni razvoj i profesionalnu karijeru u industriji privatne sigurnosti. Pored obilja standarda, smjernica i ostalog dostupnog materijala iz kojeg sam imao priliku za učenje, najveći benefit sam pronašao u moćnom ASIS-ovom umrežavanju. Stekao sam mnoge prijatelje širom planete, i kada god mi se netko od njih obrati za pomoć (ili ja njima), ukoliko nemamo odgovor koji se traži, znamo sigurno nekoga tko ga ima. Što se tiče moje trenutne uloge u ASIS-u, početkom 2023. sam imao čast i privilegiju postati dio Membership Committeeja u okviru ASIS European Regional Board of Directors koji ima zadatak saslušati probleme, želje i ideje članstva, uobliči iste i prenijeti ih vodstvu, kako bi potom učinili sve što je moguće da Udruženje što bolje služi svom članstvu.
Koliko su znanja iz ASIS-a praktično primjenjiva na tržištu poput regionalnog, koja muku muči s niskim plaćama, nedovoljnom obukom i problemom kvalitete?
Zanimljivo pitanje na koje bih odgovorio pomalo retorički: zaštitar koji radi za minimalac očito nikako nije motiviran i nije dovoljno obučen jer nema motiva ni za ‘upijanje’ obuke. Kvaliteta je sumnjiva jer su obučenost i motivacija nula, security se shvaća kao privremena profesija dok se ne pronađe nešto bolje, sve je to uzročno-posljedično, ali... povećajte mu plaću dvostruko - mislite li da će i motiviranost i kvaliteta porasti isto toliko ili i više? Očigledno je potrebno sistemsko rešenje gdje je ekonomski položaj zaštitara samo polazna osnova, ali uz to potrebno je još mnogo toga: rad s ljudima, stalna obuka, podrška, inovacije...
Direktor ste poslovnog razvoja tvrtke G4S Srbija, a u 15 godina radili ste na nekoliko pozicija u kompaniji. Kakva je trenutna pozicija G4S-a na srpskom tržištu?
G4S u Srbiji ima kompletan portfelj usluga zaštite koji nas čini ‘one stop shop’ pružateljem usluga za one koji traže pouzdanog partnera, s jakim zaleđem pripadnosti najvećoj zaštitarskoj kompaniji na planeti (G4S je dio američke Allied Universal Security kompanije koja zapošljava preko 800 000 ljudi u gotovo 100 zemalja).
Jedini smo na tržištu koji imaju zaokružen Cash360 koncept rukovanja novcem koji obuhvaća prvi privatni cash centar u Srbiji za obradu novca; novca koji prevozi naša flota od preko 100 CIT vozila, uz pružanje dodatnih usluga poput opsluživanja ATM-ova, primjenu pametnih depozitnih sefova i slično - i sve je pokriveno osiguranjem!
Pored Cash biznisa, naš primarni fokus je u projektiranju, ugradnji, integraciji i održavanju sustava tehničke zaštite i G4S je jedan od vodećih sistem integratora koji je realizirao mnoge velike i značajne projekte, počevši od infrastrukturnih (željeznice, tuneli na autocestama…) preko industrijskih postrojenja do smart city projekata.
Na kraju, naš najveći dio poslovanja se odnosi na pružanje usluga tjelesne zaštite gdje imamo preko 3000 zaposlenih zaštitara, i to je ujedno sektor poslovanja u kojem nažalost imamo najviše izazova - počevši od kroničnog nedostatka radne snage, preko sve starijeg kadra do činjenice da je digitalizacija tjelesne zaštite “kruh nasušni” i prijeka potreba, a odvija se jako sporo, jako tromo i uz ogroman otpor promjenama. Ipak, uspijevamo biti najbolji “integrated security” pružatelj usluga i naši rezultati govore za sebe.
U kompaniji ste angažirani i u G4S Akademiji. Što vam Akademija konkretno znači?
Zamislite naš najveći resurs – 800 000 zaposlenih širom planete. G4S Academy je nastala kada smo shvatili da imamo ogromno iskustvo i fenomenalne ljude, vrhunske eksperte čiji skup individualnih znanja treba staviti na jedno mjesto, pod jednu kapu, popisati, proučiti, unificirati a onda sinergijom prenijeti to jedinstveno znanje i vještine na naših 800 000 zaposlenih i naše klijente. Odatle je kreirana misija G4S Akademije: koristiti naše globalno znanje i ekspertizu kako bismo stvorili vodeća rešenja, proizvode i usluge u industriji, a koji će poboljšati način na koji našim klijentima pružamo sigurnost i poslovnu vrijednost.
Za sektor privatne zašite važni su Ministarstvo unutarnjih poslova kao regulator te Privredna komora Srbije, unutar koje djeluje Udruženje za privatnu zaštitu i ostale uslužne djelatnosti. Koliko s njima surađujete kao pojedinac, ali i kao predstavnik kompanije? Jeste li angažirani u institucionalnom radu sektora?
Osobno nisam toliko aktivno uključen u rad Udruženja za privatnu zaštitu pri PKS-u, ali moje kolege iz G4S jesu, jer imamo predstavnike u svim odborima i radnim grupama. G4S je itekako angažiran kao jedan od najvećih investitora u industriji privatne zaštite u Srbiji i kao kompanija koja je jedan od najvećih poslodavaca (3500 ljudi). Ono gdje jesam više uključen je pokušaj stvaranja promjene kroz djelovanje Savjeta stranih investitora (duži niz godina sam koautor članka o industriji privatne zaštite u okviru “Bijele knjige” koja sublimira i sugerira državi kakvi problemi postoje u privredi i kako ih rješavati) i Američke privredne komore.
Surađujete li s kolegama iz struke, iz zemalja regije? S kime najviše razmjenjujete iskustva, znanja ili čak ideje?
Ponajviše sam u kontaktu s kolegama iz hrvatskog ASIS Chaptera, a zatim i s Makedoncima. S nekima od njih sam prijatelj duže od desetljeća, s nekima se susrećem na ASIS konferencijama u Europi i Americi pa zajedno idemo na predavanja, uz obavezna druženja nakon iscrpljujućih dana ispunjenih intenzivnim predavanjima (odatle i izreka koju često koristim: ‘day sessions are great, but night sessions are the greatest’). Postoji i suradnja, kada god se dogodi, da neko od nas ima klijenta koji ima potrebu za security uslugama u susjedstvu, pa je logično uvijek i prvenstveno obratiti se jedni drugima. Niti jedna industrija nema takav nivo povjerenja i poštovanja kao što je ova naša. U našem poslu nije važna granica na karti.
Dražen Najman