Nedavna obljetnica najveće tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastva, one kornatske u kojoj je prije dvije godine smrtno stradalo 12 vatrogasaca iz Tisnog, Šibenika i Vodica, a samo jedan je preživio, još je jednom domaću javnost bolno podsjetila na to koliko je zapravo opasna ova humana profesija. Biti vatrogasac često je dužnost u kojoj, na granici života i smrti, na tzv. vatrenoj liniji, profesionalci i dobrovoljci nesebično surađuju u zaštiti ljudi, imovine i prirode. No zbog česte nepredvidivosti požara za tragičan ishod na bojnom polju zvanom požarište potrebno je vrlo malo.
Tako je, nažalost, bilo i 30. kolovoza 2007. godine na otoku Kornatu, kada se priroda, u nevjerojatnom spletu okolnosti, pobrinula za tzv. eruptivni požar koji je odnio 12 života, dok je preživjelom Frani Lučiću iz Tisnoga utisnula biljeg od kojega se i danas oporavlja. Toga predzadnjeg kolovoškog dana u klancu podno Velog brda, poginuli su Dino Klarić, Ivica Crvelin i sin mu Ante, Hrvoje Strikoman i Gabrijel Skočić te maloljetni Marko Stančić. Od opeklina su tijekom idućih nekoliko dana u bolnicama u Zagrebu i Splitu umrli Tomislav Crvelin, Marinko Knežević, Ivan Marinović i Josip Lučić, ročnik na civilnom služenju vojnog roka, te još jedan maloljetnik Karlo Ševerdija. Punih 16 dana kasnije, od ozljeda je, 16. rujna, umro i 12. vatrogasac, Ante Juričev-Mikulin.
Od prvih vijesti o nesreći na Kornatu hrvatski su građani sa zebnjom i tugom pratili sudbinu stradalih vatrogasaca. Za šestoricu njih nije bilo spasa još dok im je stizala pomoć iz zraka, no mnogi su s vjerom očekivali oporavak preostalih junaka. Međutim, njihove su ozljede bile toliko teške da su jedan po jedan, u teškoj agoniji, odlazili s ovoga svijeta. Bez obzira na sve kasnije priče o uzrocima i okolnostima ove tragedije, o akciji spašavanja ili raznim teorijama zavjere, ostaje, ma kako bolan bio, ‘crni’ statistički podatak o tragičnoj bilanci poginulih vatrogasaca iz 2007. godine, u zemlji s oko 4,5 milijuna ljudi. Za Hrvatsku je kornatska epizoda bila i ostala trauma.
Za razliku od nas, iz višestruko mnogoljudnijih Sjedinjenih Američkih Država svako malo pristižu vijesti o prirodnim katastrofama u kojima, uz uragane, tornada i poplave, naslovnice zauzimaju i vatrene stihije, posebice u sezoni požara u Kaliforniji kad se vatra opasno približi rubnim dijelovima Los Angelesa, drugog najvećeg grada u SAD-u. Na prijelazu iz kolovoza u rujan Kaliforniju ni ove godine nisu zaobišli požari golemih razmjera u kojima, u danonoćnoj borbi, smrtno stradavaju vatrogasci. Posljednja dvojica poginula su krajem kolovoza na dužnosti, dok se tijekom ljetnih mjeseci, unazad nekoliko godina, ‘crna statistika’ vodila i za masovnih požara na Sredozemlju - u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj ili pak Portugalu.
Nameće se stoga pitanje - broja stradalih vatrogasaca. Za odgovor nam, u nedostatku točnih podataka o broju stradalih vatrogasaca na globalnoj razini, tek djelomice mogu poslužiti statistički podaci iz SAD-a, zemlje u kojoj je drvo daleko najkorišteniji građevinski materijal, pa su i požari svakodnevica, uključujući one sa smrtnim posljedicama, a vatrogasac je jedno od najopasnijih, no istodobno i najcjenjenijih zanimanja u društvu. Prema statističkim podacima Vatrogasne službe Sjedinjenih Država (USFA), u 2005. godini u požarima je poginulo 3675 osoba, a 17.925 ih je ozlijeđeno. Istodobno je, gaseći požare, poginulo 115 vatrogasaca. Ukupno gledano, vatra je te godine ubila više Amerikanaca nego sve prirodne katastrofe zajedno. Osim što se 83 posto pogibija dogodilo u požarima stambenih objekata, u 2005. ukupno je zabilježeno 1,6 milijuna požara, a izravna šteta od požara procijenjena je na 10,7 milijardi dolara.
Mladen Jurin: Iako mnogi tragediju na Kornatima povezuju s lošim ustrojem hrvatskog vatrogastva, statistika dokazuje da su Kornati jedan izdvojen i po svemu specifičan slučaj jer naši vatrogasci stradavaju puno rjeđe nego naše kolege po svijetu
I u 2008. su godini, ako je suditi prema izvješću Michaela J. Kartera iz kolovoza ove godine, požari u SAD-u odnijeli brojne žrtve među civilima. Poginulih je bilo 3320, a ozlijeđeno njih 16.705. U više od 1,4 milijuna registriranih požara procijenjena šteta iznosi oko 15,5 milijardi dolara, a statistika Nacionalnog udruženja za zaštitu od požara (NFPA) ‘začinjena’ je i podatkom da je svakih 158 minuta vatra odnijela po jedan život.
"Američki pristup vatrogastvu ponešto se razlikuje od europskoga jer u SAD-u forsiraju tzv. unutarnju navalu pri gašenju požara. Takav pristup onda uzrokuje i veći broj stradavanja među vatrogascima. Naravno, to ne znači da europski vatrogasci ne koriste unutarnju navalu, ali ona se primjenjuje samo od slučaja do slučaja. Važno je naglasiti da je stvar u pristupu", objasnio nam je načelnik Hrvatske vatrogasne zajednice Željko Popović. U razgovoru za "Zaštitu" Popović je istaknuo i podatak da u vatrogasnu službu u SAD-u ulazi dosta bivših marinaca i vojnih specijalaca, što je znak da takvim ljudima bavljenje vatrogasnom profesijom služi i za dizanje adrenalina, iako su im profesionalnost i humanost na prvome mjestu. Što se Hrvatske tiče, podatke nam je otkrio tajnik Nacionalnog odbora za preventivnu zaštitu i gašenje požara Mario Starčević. Tijekom 2006. godine u RH je zabilježeno više od 7000 požara u kojima je smrtno stradala 31 osoba i dva vatrogasca. Za hrvatsko vatrogastvo kobna 2007. godina ostala je ‘statistički upamćena’ po 7416 požara raznih vrsta. U njima su živote izgubila 54 hrvatska građana, dok je 14 vatrogasaca poginulo, uključujući i dvanaestoricu heroja s Kornata. Ozlijeđenih je pak bilo 147, među kojima 19 vatrogasaca. Za 2007. godinu spomenimo još i podatak da je u profesionalnoj službi bilo 3392 djelatnika, dok se među volonterima, članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava, nalazilo 54.136 aktivista. Iz statistike HVZ-a vidljivo je, dakle, da je zbog traumatičnog kornatskog slučaja broj poginulih vatrogasaca u 2007. bio višestruko veći, za razliku od 2006. godine kada su smrtno stradala dvojica gasitelja.
