Zaštitarske su procedure protkane nizom procjena i provjera koje zaštitari provode po vlastitoj inicijativi, što kod zaštitara traži postojanje određenih kvaliteta iz čega imperativno proizlaze i pravilan izbor i školovanje zaštitara. To je jedan od najvažnijih preduvjeta za profesionalno obavljanje zaštitarskih poslova
[ Duško Modly ]
Zaštitari trebaju stalno imati u vidu da im je na temelju pozitivnih propisa dano opće pravo i obveza uporabe ovlaštenja predviđenih pozitivnim propisima - u okviru njihove zaštitarske funkcije. Ovlaštenja i način njihove primjene propisani su primarno Zakonom o privatnoj zaštiti. Kad se te ovlasti analiziraju proizlazi da u prava i obveze zaštitara spadaju sprječavanje, otkrivanje i ograničavanje svih oblika protuzakonitih ponašanja kojima se krše odredbe Zakona o privatnoj zašiti i nekih drugih propisa.
Pritom zaštitari u svome radu nemaju pravo prosuđivati je li neko ponašanje moralno ili nemoralno, ispravno ili neispravno i sl. Oni trebaju utvrditi što se, gdje, kako, kada i sl. dogodilo, čime su prekršeni pozitivni propisi te tko je počinitelj. To traži isključenje vlastitih emocija, osobnih uvjerenja i vrednovanja. Zaštitari se u svakodnevnom radu suočavaju s problemima koji moraju biti riješeni odmah. To znači da poduzimaju inicijativu unutar diskrecijskih ovlasti i da preuzimaju rizike. Treba istaknuti da je djelatnost zaštitara nerijetko vezana s rizicima i opasnostima.
Zaštitari u radu nemaju pravo prosuđivati je li neko ponašanje moralno ili ne, ispravno ili ne..., već moraju utvrditi što se, gdje, kako i kada zbilo, čime su prekršeni pozitivni propisi te tko je počinitelj, a to traži isključenje vlastitih emocija, osobnih uvjerenja i vrednovanja
To na njihovoj strani traži pravodobno i prikladno reagiranje, bez prekoračenja njihovih ovlasti.
Zaštitari u okviru svojih poslova i zadataka moraju stvarati situacijske slike. One su rezultat njihovih spoznaja do kojih se došlo temeljem prikupljenih relevantnih informacija. One omogućuju primarno ad hoc planiranje i postupanje usmjereno određenom cilju. Situacijske slike služe, dakle, spoznaji, analizi i prognozi razvoja događaja i situacija relevantnih za zaštitare.
Početak - uočavanje problema
Sve navedeno predstavlja zaštitarske procedure. Njih čini niz mjera i radnji - od polaznih informacija o događaju od interesa, do davanja dijagnoze i prognoze. S informacijskog stanovišta polazne zaštitarske situacije variraju od skromnih i nepotpunih informacija, do onih kod kojih je odmah očevidno o čemu je riječ. U pitanju je specifična operativna djelatnost zaštitara koja se u pravilu sastoji od niza operativnih taktičko-tehničkih mjera i radnji u velikom dijapazonu.
Zaštitarske procedure započinju uočavanjem problema. Za tu polaznu osnovu na strani zaštitara traže se: 1) prethodno stručno znanje i iskustvo (životno i profesionalno), dakle kompetentnost; 2) dobro opažanje i pravilna interpretacija opaženog; 3) istraživanje problema. Za adekvatno provođenje zaštitarskih procedura osim znanja i iskustva traže se i određene vještine. Vještine zaštitara organizirani su i koordinirani sklop mentalne i/ili tjelesne aktivnosti, povezan s nekim objektom ili drugim raspoloživim informacijama u svezi razjašnjavanja konkretnog događaja. Vještine se izgrađuju postupno, kroz ponavljanje, obučavanje i temeljem iskustva. One predstavljaju jedan niz u kojem svaki njegov dio ovisi o prethodnome i utječe na sljedeći. Vještine se u osnovi dijele na: 1) perceptivno-motorne; 2) manualne; 3) intelektualne; 4) socijalne itd., ovisno o kontekstu ili najvažnijem sklopu dane vještine.
Zaštitarske procedure protkane su nizom procjena i provjera koje zaštitari provode po vlastitoj inicijativi. Naprijed navedeno traži na strani zaštitara postojanje određenih kvaliteta iz čega imperativno proizlaze i pravilan izbor i školovanje zaštitara. To je jedan od najvažnijih preduvjeta za profesionalno obavljanje zaštitarskih poslova.
Kondicija, poštenje, pismenost...
Specifičnosti poslova kojima se bave zaštitari i opasnost od mogućih profesionalnih deformacija imperativno kod zaštitara traže visoke radne standarde.
1) Psihofizička priroda: Taj pojam uz ostalo obuhvaća tjelesnu prikladnost i pristojan izgled, fizičku kondiciju, postojanje zdravih i funkcionalno dovoljno osjetljivih osjetila, dar dobrog opažanja i dobrog pamćenja, sposobnost kombiniranja, inteligenciju, maštu, logično i razborito razmišljanje koje omogućava pravilno rasuđivanje i odlučivanje, mirnoću i sposobnost samosvladavanja u najsloženijim i neočekivanim situacijama, stalnu tjelesnu spremnost (kondicioniranost) i sposobnost brzog refleksnog i automatskog djelovanja te iskustvo, ustrajnost, strpljivost, mentalne sposobnosti, znanja za rukovodne djelatnosti, doziranu sumnjičavost itd.:
2) Karakterne osobine: Beskompromisno poštenje, bez upotrebe obmana i trikova, davanja lažnih obećanja, prijetnji i prisile, nepodmitljivost, bez davanja koncesija motiviranih prijateljstvom ili ljubavlju, razumijevanje, energičnost i ustrajnost, samokritičnost i sposobnost primanja opravdane kritike, nepostojanje predrasuda po bilo kojem temelju i sl. Zaštitar mora biti hrabar, senzitivan i taktičan
3) Emocionalna priroda: Sklonost i ljubav prema izabranom pozivu zaštitara i zaštitarskom poslu, što omogućava svladavanje svih napora, izlaganje opasnosti, kritici i sl.,
4) Ostali standardi: Poznavanje propisa koji se odnose na zaštitarsku struku i aktualno stanje u zaštitarskoj struci. Zaštitari moraju poznavati pozitivne propise čije su odredbe dužni pravilno primjenjivati u radu. Moraju životno konkretno poznavati događaje i situacije vezane uz zaštitarske poslove. Moraju biti dobri psiholozi "zdravog razuma", moraju se adekvatno izražavati jezikom zaštitarske struke, moraju poznavati običaje i navike građana na području koje opslužuju kao i njihov jezik (čak i šatrovački), moraju se znati koncizno pismeno izražavati, moraju biti objektivni bez "navijačkih" sklonosti itd.
Katalog kvaliteta suvremenog zaštitara mnogo je veći od gornjeg popisa. Posebnu ulogu igra depersonalizacija zaštitara u smislu njihove nepristranosti prilikom rada i donošenja odluka. Zaštitari se moraju osloboditi osobnih sklonosti, stavova, predrasuda, strasti i posebnosti, a donošenje odluka moraju temeljiti na nepristranom gledanju na osobe, ljudske odnose i društvo u cjelini. Riječ je o obliku "personalizacije" zaštitara u smislu takvog formiranja njihove ličnosti da oni u potpunosti prihvaćaju opće usvojena stajališta u društvu.