Europska komisija uputila je nedavno Vijeću odnosno parlamentu prijedlog kojim se najavljuje stroža kontrola pri prodaji i registraciji oružja, zabrana prodaje vatrenog oružja i streljiva preko interneta te stroža pravila za nabavu i držanje poluautomatskog oružja, koje privatne osobe ne smiju imati čak ni u slučajevima kad je ono trajno onesposobljeno
[ Rajko Samueli Kačić, poručnik u mirovini ]
Iako u domaćim medijima ne možemo previše pročitati, čuti ili vidjeti sadržaj koji bi govorio o jednoj od vrućih tema u EU ovih dana, oni koji su zainteresirani imaju prilike biti svjedocima, a i sudionicima rasprave o najnovijem prijedlogu kojeg je Europska komisija uputila Vijeću odnosno parlamentu EU a koji se odnosi na do sada neviđeni atak na slobode građana zemalja EU. U tim prijedlozima najavljuje se stroža kontrola pri prodaji i registraciji oružja, zabrana prodaje vatrenog oružja i streljiva preko interneta te stroža pravila za nabavu i držanje poluautomatskog oružja, koje privatne osobe ne smiju imati čak ni u slučajevima kad je ono trajno onesposobljeno.
Naravno, sve je krenulo nakon terorističkog napada u Parizu, 13. studenoga ove godine. To što je to gnjusno nedjelo izvršeno automatskim oružjem, dakle oružjem kategorije “A” koje građani nigdje ionako ne smiju posjedovati – nikom ništa. Ponavlja se isti “scenarij” već viđen u bezbroj slučajeva do sada.
Kresanje prava legalnim vlasnicima oružja
Kad god se dogodi neka takva ili slična epizoda sa zabranjenim i ilegalnim oružjem krešu se prava legalnim vlasnicima oružja. Nevjerojatno je da nema ozbiljne reakcije na takve pokušaje osim u zemljama koje imaju tradiciju i kulturu rukovanja vatrenim oružjem, kao što su Češka, Norveška, Finska itd.
U sklopu te inicijative imali smo prilike čuti i najnevjerojatnije laži i friziranje statističkih podataka od strane inicijatora. Laže se o brojčanim pokazateljima koliko je oružja u posjedu građana, laže se o podacima kojima se želi stvoriti slika da se to oružje koristi za izvršenje kaznenih djela, nasilja općenito i u obitelji, i da ne nabrajam dalje. Od strane “ozbiljnih” ljudi iz sustava i ministarstava unutarnjih poslova nekih zemalja čujemo nekakve “procjene” i “projekcije” o broju ilegalnog oružja u posjedu građana iako nikada nitko od tih diskutanata i „stvaralaca projekcija i procjena“ nije predočio na temelju čega je došao do tih suludih brojki.
Dakle, na djelu je jasna agenda, uglavnom ljudi u ili pri vlasti, a sve s ciljem okretanja javnog mnijenja u korist pooštravanja ionako rigoroznih zakonskih propisa o oružju. U konačnici, slijedom takvih razmišljanja dolazimo do moguće situacije da bi oružje smjela imati samo policija i vojska. Treba li išta reći o državi u kojoj samo vojska i policija imaju oružje? Osim konstatacije da bi se takva država mogla zvati “policijskom državom”.
Idemo ispočetka, samoobrana je neotuđivo pravo svakog čovjeka. Tamo gdje tog prava nema, vlada diktatura. U to nema dvojbe. Treba li podsjetiti na događaje od prije dvadesetak godina kada je prije agresije na Hrvatsku najprije provedeno razoružanje naroda oduzimanjem oružja. Logično, najprije oduzmeš moć samoobrane, a onda napadneš jer si siguran da se žrtva nema čime braniti.
Glineni golubovi
Vratimo se na trenutak u Pariz….preko sto trideset mrtvih ljudi, pobijenih kao da su na streljani za glinene golubove. Nisam obožavatelj predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa u SAD-u, ali je činjenica da se on prvi zapitao: “Kako to da nitko od svih ubijenih ljudi nije imao barem kratko oružje, pištolj ili revolver…i bi li se događaji odigrali tako da je netko pružio otpor i ustrijelio napadače?”
Imali smo prilike čitati ordinarne gluposti o tzv. “izvrsnoj uvježbanosti” terorista, o njihovoj fanatičnoj spremnosti i sposobnosti da u tzv. “asimetričnim udarima” nanesu štetu zapadnoj civilizaciji i slično…..pitam se, a pitam i vas koji čitate ovaj komentar: kakva je “izvrsnost” potrebna za uzeti kalašnjikov u ruke i ući u restoran ili na koncert pa raspaliti po nenaoružanom svijetu?
Podsjetit ću na kraju, trenutno se potpisuje peticija u zemljama EU pod nazivom “Ne možete zaustaviti terorizam restrikcijama uperenim protiv legalnog posjedovanja vatrenog oružja” (You cannot stop the terrorism by restricting legal gun ownerhip). Razmislimo, teroristima ne trebaju nabavne dozvole niti ih zanima išta od zakonodavstva, negiraju ga u svojoj biti. Protiv koga i zašto onda ovakve zakonodavne inicijative? Je li u pitanju “priprema terena” za nedemokratsko vladanje određenih elita?
Pozivam sve vlasnike oružja, sve sportske strijelce iz svih streljačkih saveza, lovce, zaštitare, djelatnike raznih službi od policije do vojske, sve kojima je demokracija i sloboda građana pri srcu da razmisle, upoznaju se sa problemom i po svojoj savjesti potpišu peticiju koja će eurobirokratima pokazati da su prešli svaku granicu!