Kao organizatori Konferencije nastojali smo na jednome mjestu okupiti sve najvažnije predstavnike industrije sigurnosti i odgojno-obrazovnog sektora, kako bi u zajedničkoj diskusiji i sinergiji razmišljanja stvorili temelje za buduće jedinstveno djelovanje na jačanju sigurnosti djece, ali i odraslih, u vrtićima i školama
[ Dražen Najman ]
Kako našoj djeci omogućiti odrastanje u sigurnom okruženju, bilo je krucijalno pitanje koje smo si postavili u pripremi 1. nacionalne konferencije o sigurnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama "SOU 2010.", prvog stručnog skupa te vrste na državnoj razini putem kojega je časopis Zaštita kao organizator želio potaknuti raspravu o trenutačnoj razini sigurnosti dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i drugih ustanova specijaliziranih za brigu i edukaciju predškolske i školske populacije u Hrvatskoj.
Iako se dupkom puni auditorij zagrebačke Gornje gradske vijećnice 12. listopada jednoglasno složio da na zaštiti mladih ne treba štedjeti ‘ni lipe’, skup je okupljenim ravnateljima i stručnjacima za sigurnost iz cijele Hrvatske ipak poslužio za razmatranje raznih problema koji se pred njih nameću u trenutku odluke o uvođenju videonadzora ili nekih drugih sigurnosnih rješenja u njihove matične ustanove - vrtiće, domove ili škole.
Kako bismo im barem donekle olakšali taj nimalo jednostavan zadatak, te odgovorili na sva pitanja i razriješili eventualne dvojbe, na Konferenciju smo pozvali niz uglednih stručnjaka čija su predavanja obuhvatila problematiku po segmentima. Kako je ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i u ime ministra Radovana Fuchsa okupljenima poručila ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje Vesna Hrvoj Šic, "samo svi zajedno u partnerstvu, radeći na podizanju svijesti i prevenciji, možemo učiniti mnogo. Nijedna institucija, bez obzira na svoju krovnu ulogu, neće sama moći polučiti pravi rezultat".
Odgoj ipak počinje kod kuće
Nakon uvodnih pozdrava, govornicu je zauzela Renata Odeljan iz Ministarstva unutarnjih poslova, gdje vodi Odsjek maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji. Odeljan je govorila o "Ulozi policije u sigurnosti odgojno-obrazovnih ustanova", uz pregled počinjenja kaznenih djela u zadnjih nekoliko godina, nastojeći nazočnima, kroz statističke podatke, razjasniti doprinos policije u ‘održavanju reda’ u odgojno-obrazovnim sustavu. Među rizična ponašanja mladih pritom je svrstala "recidivizam u počinjenju kaznenih djela; recidivizam u počinjenju prekršaja, osobito povezanih s asocijalnim obilježjima, huliganstvom, uništavanjem imovine i navijačkim neredima; djecu i maloljetnike koja su žrtve ili svjedoci nasilja u obitelji; počinitelje bullyinga u školi; mlade koji se udaljuju i bježe iz roditeljskog doma i odgojnih ustanova; propuštanje roditeljske skrbi o zabrani štetnih druženja i zabrani noćnih izlazaka; bježanje s nastave; skitnju i prosjačenje; nestrukturirano provođenje slobodnog vremena; utjecaj neformalne skupine kojoj mlada osoba želi pripadati te zlouporabu alkohola i droga".
Konferencija je okupila više od 160 sudionika iz svih dijelova Hrvatske, no tematika je privukla i goste iz nekih susjednih zemalja koji su s velikom pozornošću slušali hrvatska iskustva sa zaštitom djece
Usprkos policijskom djelovanju, Odeljan nije propustila naglasiti da odgoj svoje djece nikako ne smiju zanemariti njihovi roditelji. Štoviše, oni prvi ne bi smjeli prelaziti šutke preko slučajeva maloljetničke delikvencije u vlastitoj obitelji. Na kraju predavanja Odeljan je nabrojala preventivne akcije policije koje uključuju "pojačani nadzor noćnih izlazaka mladih na javnim prostorima, suzbijanje distribucije sredstava ovisnosti među mladima s posebnim naglaskom na distribuciju alkoholnih pića, pojačani nadzor užih i širih zona odgojno-obrazovnih ustanova, poduzimanje mjera kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika, djelovanje kontakt policajca i Vijeća za komunalnu prevenciju te provođenje edukativnih programa za učenike, roditelje i nastavnike, dok su sigurnosnim prosudbama identificirani ‘rizični punktovi’, ‘kritična vremena’ i ‘poticajni čimbenici’ koji u pojedinoj lokalnoj zajednici pogoduju pojavi nasilničkog ponašanja mladih.”
Martina Sudar ispred skupine autora sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta predstavila je stručni rad pod nazivom "Percepciju dostupnosti i raširenosti oružja kod adolescenta u Hrvatskoj", skrenuvši tako pozornost na činjenicu prisutnosti raznih ubojitih sredstava u školskim klupama. Metodologijom istraživanja obuhvaćeno je više od 1000 učenika završnih razreda osnovnih i srednjih škola, a od opasnih oruđa prisutnih u školama spomenuti su bokseri, palice (palica i teleskop), pirotehnička sredstva, hladno i hladno projektilno oružje ("pljuca"), sredstva za samoobranu, vatreno oružje u užem smislu, noževi, skalpeli, šiljci i alati. U zaključku svoga predavanja Sudar je sugerirala neke od mogućih preventivnih mjera, i to: uvođenje edukativnih programa prevencije nasilja i/ili nošenja oružja u škole (uz uključivanje roditelja ili skrbnika u edukaciju), ponudu učenicima alternativnih sadržaja za ispunjavanje slobodnog vremena, razmatranje uvođenja sigurnosnih mjera u škole (videonadzor, zaštitari), uz poštivanje prava djece i detaljnu analizu prednosti i nedostataka, te pružanje stručne pomoći problematičnim pojedincima i nastavak provođenja akcija prikupljanja ilegalnog oružja.
Etika i videonadzor djece
Ono što je brojne okupljene ravnatelje u našem bogatom konferencijskom programu posebno zanimalo bilo je "Etičko pitanje uvođenja videonadzora u ustanove s aspekta općih prava djece". Tu im je temu izložila Ester Radmilo iz Ureda pravobraniteljice za djecu. Zamjenica pravobraniteljice za djecu ponovila je stav Ureda prema kojem "razlozi zbog kojih bi se neka odgojno-obrazovna ustanova odlučila na postavljanje videonadzora i u učionicama trebaju biti vrlo snažni, i to samo u slučaju znatne ugrožene sigurnosti djece i školske imovine, uz činjenicu da su iscrpljene sve druge mogućnosti kvalitetne zaštite (kontinuirani stručno-pedagoški rad u školi, uz roditeljski odgoj u kući)". Radmilo nije propustila naglasiti i službeni stav Ureda prema kojem etičnost pretpostavlja "imperativ da se djeluje moralno ispravno i poslovno korektno".
"Učinkoviti mehanizmi u sprječavanju nasilja među djecom - kako učiniti školsko okruženje sigurnim i poticajnim", naziv je teme Martine Tomić Latinac iz UNICEF-a koja je naznačila sedam ključnih elemenata/koraka za stvaranje sigurne škole: više znanja, vrijednosti - pravila posljedice, dosljednost, vršnjačka podrška, jasna podjela zadaća te suradnja s roditeljima i zajednicom. Za Tomić Latinac ne postoje brza i jednostavna rješenja (postavljanje videonadzora, zaštitar u školi, itd.), jer pretjerano zaštićivanje i vidljivo pomaganje, smatra ona, situaciju čini gorom i ne podržava zdravi razvoj. Osim toga, stav je UNICEF-a da rješavanju problema pomaže "...jasan vrijednosni okvir u kojem nasilje/zlostavljanje nije prihvatljivo; uključenost i nadzor svih odraslih da do nasilja ne dođe; povećanje stručnih znanja (kompetencija) svih zaposlenika škole; poticanje socioemocionalnog učenja kod djece; podrška djeci u izgradnji samopoštovanja i usvajanja vještina samozastupanja". Na kraju prvog konferencijskog bloka Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, progovorila je o "Ulozi ravnatelja škole u osiguravanja sigurnosti", s osvrtom na poteškoće koje ravnatelje prate u njihovu radu. Hitrec je među poteškoće svrstala - sustav opravdavanja izostanaka, provođenje pedagoških mjera, nove generacije s novim načinima komunikacije, loše stanje zgrada, kontrolu ulaska u ustanovu, nepostojanje odora i identifikacijskih iskaznica, otvorena igrališta i dvorišta te osiguranje sigurnosti na stručnoj praksi. "Sve je više učenika s posebnim potrebama, a da ne spominjemo činjenicu da učenici imaju obiteljskih problema. Pojavljuju se novi oblici nasilja putem mobitela i Interneta, učenici su katkad prepušteni ulici, izloženiji su sredstvima ovisnosti, učenici i roditelji češće se protive autoritetu odgojno-obrazovne ustanove, sve više učenika ne reagira na pedagoške mjere, nastavnici imaju više zakonskih ograničenja, smanjuju se mogućnosti zapošljavanja tehničkog osoblja, a istodobno su očekivanja od obrazovnih ustanova sve veća", nabrojala je Hitrec ključne probleme struke.
Njezino predavanje ipak nije završilo u ‘sivim’ tonovima jer je predsjednica Udruge srednjoškolskih ravnatelja naglasila i nekoliko temeljnih potreba za ostvarivanje uloge ravnatelja, a one se očitavaju u: osiguranju podrške sustava (uvjeti i financije), mogućnosti zapošljavanja stručnih suradnika i ostalih potrebnih stručnjaka, programu osposobljavanja, kontinuiranom ciljanom stručnom usavršavanju, mogućnosti dodatnog vrednovanja rada nastavnika/odgojitelja, razvijanju modela vršnjačke pomoći i razmjeni iskustva dobre prakse.
Borovec o situacijskoj prevenciji i prirodnom nadzoru
Na početku drugog konferencijskog modula pozornost slušateljstva pola je sata držao Krunoslav Borovec, koji se na našoj Konferenciji nije pojavio u svojoj uobičajenoj ulozi glasnogovornika MUP-a, nego kao dipl. defektolog i socijalni pedagog. Borovec se osvrnuo na prevenciju kriminala kroz pitanje "mogu li mjere situacijske prevencije vrtiće i škole učiniti sigurnijima". "Mogu", poručio je kratko te ravnateljima naveo nekoliko točaka krucijalnih za stvaranje sigurnijeg školskog okružja. Prije svega, za situacijsku su prevenciju važne mjere koje će: otežati pristup počinitelja cilju, smanjiti eventualnu ‘dobit’ počinitelja te povećati vjerojatnost da će on biti uhićen. Kod te zadnje mjere Borovec je istaknuo formalni, neformalni i posebno - prirodni nadzor, dok je za nedostatke situacijske prevencije istaknuo "...društveno-ekonomski položaj pojedinca koji bitno utječe na mogućnost samozaštitnog postupanja i čuvanja vlastite imovine, materijalne troškove, postojanje mogućnosti preseljenja kriminaliteta u manje zaštićena područja te etičnost. No, bez obzira na sve, škola nikako ne smije biti skrovište za izgrednike". Uslijedile su prezentacije Nevenka Bartolinčića iz tvrtke Recro-Net, Frane Svaline iz tvrtke Tehnozavod Marušić i Mislava Majića iz Zaštite Zagreb koji su ravnateljima predstavili suvremene metode tehničke i tjelesne zaštite, ali i informacijske sigurnosti djece te koncept sigurne škole, odnosno spoj tjelesne i tehničke zaštite u školama, no sažetak tih prezentacija već smo objavili u našem prošlom broju. Nakon njih ravnateljica splitske OŠ Manuš Marita Guć predstavila je kolegama ravnateljima svoj konkretan slučaj angažiranja zaštitara u školi.
"Ideja o zaštitaru u školi došla je iz preventivnih razloga, a odluka o angažmanu donesena je na Vijeću roditelja. Nakon kontaktiranja predstavnika zaštitarske tvrtke proveli smo anketu u kojoj je više od 90 posto roditelja podržalo ideju. Izračunali smo da će troškovi iznositi 10 kuna po učeniku mjesečno, obavili smo individualne razgovore s kandidatima za posao, pa je nakon izbora odabrani zaštitar počeo s radom. I sad mogu reći da smo apsolutno zadovoljni postignutim, jer su djeca u sigurnim rukama. To osjećamo i mi i djeca”, ispričala je Guć, dodavši da su zaštitareve dužnosti "suradnja s relevantnim institucijama, provjeravanje nepoznatih osoba u krugu škole, sprječavanje sukoba među učenicima, suradnja s djelatnicima škole, kontrola prostora i događanja u školi i oko škole te svakodnevno vođenje bilješki"...