Dok će se neki tijekom blagdana naoružati raznovrsnim pirotehničkim sredstvima, ostali se moraju naoružati strpljenjem kako bi preživjeli praskanje, zavijanje sirena raznih alarma koje je aktivirao prasak petarde, cviljenje pasa koji buku teško podnose...
[ Rajko Samueli Kačić ]
Bliži se "dan D", 15. prosinca, dan kada kreće prodaja pirotehnike drugog i trećeg razreda. Podsjetimo, to je vrsta pirotehničkih sredstava koji proizvode glasan prasak ili prasak kombiniran s raznim pirotehničkim efektima, jak bljesak ili bljeskove, svijetleći trag po nebu i sve moguće kombinacije navedenog. Pirotehnika prvog razreda može se prodavati cijele godine i osobama starijim od 14 godina, dok se pirotehnika drugog i trećeg razreda može prodavati samo osobama starijim od 18 godina i to samo od 15. prosinca do 1. siječnja, a koristiti se može jedino između 27. prosinca i 1. siječnja. Dakle, uporaba je koncentrirana na tek nekoliko dana uoči i na samu Novu godinu.
Nitko protiv atraktivnog vatrometa
I tu nema ništa spornoga. Možemo dvojiti o razini i načinu proslavljanja ispraćaja jedne i dočeka nove godine, možemo biti za ili protiv bacanja petardi po ulicama i trgovima na kojima je mnoštvo ljudi, možemo se čak uspoređivati s drugim državama u svijetu, jesmo li više ili manje od njih skloni buci koju proizvode petarde... Nema sumnje, većini ljudi "ide na živce" bjesomučno bacanje petardi pod noge u masi koja se ne može izmaknuti, kao i pokušaji da se nekoga "gađa" aktiviranom petardom... S druge strane, gotovo da nećemo naći nikoga tko bi bio protiv jednog lijepog i atraktivnog vatrometa kakav se može vidjeti u novogodišnjim noćima, pa i u nekim drugim danima lokalnih svečanosti.
Molimo sve misleće čitatelje da utječu na ljude oko sebe kako bi se za blagdana što manje pucalo, kako bi se vatrometi pripravljali organizirano da u njima uživa što više ljudi, kako bi se baš svi klonili uporabe bilo kakvog vatrenog oružja, a da se oni koji su htjeli koristiti bilo kakva minsko-eksplozivna sredstva upute u najbližu policijsku postaju i ta sredstva predaju ovlaštenim osobama
U danima koji nam upravo predstoje moramo biti strpljivi s praskanjem oko nas, sa zavijanjem sirena raznih alarma koje je aktivirao upravo prasak petarde, s cviljenjem pasa koji uglavnom teško podnose tu vrstu buke. Možda čak i nagovorimo ili zamolimo mlađe ukućane da smanje ili uopće ne koriste pirotehnička sredstva? Ne kaže se bez razloga da se u obitelji stječe osnovno znanje i pristojno ponašanje, dakle odgoj. Ne, potpisani autor nije lobist protiv korištenja pirotehničkih sredstava, možda tek jedan od tisuća i tisuća ljudi kojima je definitivno dosta te vrste pucnjave koja uznemiruje kućne ljubimce, straši djecu i živcira odrasle kad se ni krivi ni dužni nađu na meti obijesnih bacača petardi.
Treba poštovati želju da se napravi vatromet i da se svima nazočnima podare prekrasni efekti na nebu, a poštovati možemo čak i znatiželju mladih kojima je to cijelu godinu zabranjeno pa ih tim više intrigira. No teško se složiti s konstatacijama koje se često čuju: da smo mi narod koji naprosto voli pucnjavu i praskanje, da nam je to "u krvi" itd. Možda je najgori oblik zloporabe dopuštene pucnjave u novogodišnjim danima činjenica da još ima ljudi, doduše sve manje, koji pucaju vatrenim oružjem, potpuno nesvjesni da će ispaljeno zrno negdje morati "sići na zemlju". I to tako da, nedajbože, nekoga rani ili još gore.
Doček Nove godine u bolnici
Sjećanja su još svježa da se, ne tako davno, za novogodišnje blagdane na našemu nebu moglo vidjeti bezbroj rafala iz automatskih pušaka s obilježavajućim streljivom. U gradovima je bilo propucanih stakala, oštećenih krovova, a nažalost i ozlijeđenih ljudi. Najeklatantniji su primjeri bili ranjavanja od minsko-eksplozivnih sredstava bacanih u žaru dočeka Nove godine.
I zato bi svrha ovoga teksta zapravo bila zamolba svim mislećim ljudima da utječu na sve oko sebe kako bi se tijekom blagdana što manje pucalo, kako bi se vatrometi pripravljali organizirano da u njima uživa što veći broj ljudi, kako bi se apsolutno svi klonili uporabe bilo kakvog vatrenog oružja, a da se oni koji su htjeli "izvesti pucanj" bilo kakvim minsko-eksplozivnim sredstvom upute u najbližu policijsku postaju i predaju je ovlaštenim osobama.
Božićni blagdani koji prethode dočeku Nove godine svakako bi trebali biti dani bez pucnjave i buke. To su dani mira i spokoja koje bi trebalo provesti u krugu obitelji, po mogućnosti uz uživanje u snijegu i pravljenje snjegovića, a ne uz rafale po nebu. Onima željnim pucanja preporučujemo odlazak u najbliži streljački klub i strelište gdje će na stručan način ostvariti svoje želje. Svima neka je miran i blagoslovljen Božić te što je moguća mirnija i sigurnija Nova 2012. godina!