Pismo-bomba i paket-bomba već su poznate improvizirane eksplozivne naprave (IEN) na koje, unatoč upozorenjima, nasjedaju mnogi, a djelovanjem mogu i usmrtiti
Ugrožavanje života poslovnih ljudi, visokih državnih dužnosnika te svih manje-više utjecajnih osoba na odgovornim položajima u tvrtkama i državnim institucijama, ali i običnih građana, već desetljećima pred sigurnosne službe i zaštitarske tvrtke postavlja niz izazova te zahtjeve za poboljšanjem zaštite štićenih osoba i objekata. Danas djelomice poboljšani sustavi zaštite na nekim objektima kritične infrastrukture, te gotovo nepostojeći sustavi na poslovnim objektima - uglavnom su u pitanju uređaji za detekciju metala i predmeta kao dijela tehničke zaštite ili sustavi tjelesne zaštite - zasigurno nisu dovoljni s obzirom na ugroze u svijetu čiji je dio i Hrvatska.
Postavljajući se u položaj da se teroristički napadi i kriminalna djelovanja sredstvima s opasnim materijalima, odnosno bombama raznih profila, ne događaju nekom drugome, javlja se potreba za jačom edukacijom svih onih koji mogu biti meta ugroze kao i onih u njihovoj blizini. Budući da su utjecajni državni službenici pod posebnim sustavom zaštite, to bi se moglo odnositi samo na djelatnike u poslovnom svijetu koji su sve češća meta upravo takvih ugroza.
Očit propust osiguranja
Pokazatelj da djelatnici osiguranja institucija na razini države nisu prikladno osposobljeni za takav oblik ugroze jest slučaj iz 2005. kad je u britanskom veleposlanstvu u Zagrebu eksplodiralo pismo-bomba. Očit propust djelatnika osiguranja koji su možda i koristili dio sustava tehničke zaštite (detektore za otkrivanje eksplozivnih tvari, IEN itd.) kojima mora biti opremljeno svako diplomatsko predstavništvo, govori o mogućoj nepouzdanosti ili zastarjelosti uređaja, te izrazitoj potrebi oslanjanja na ljudski faktor pri procjeni sumnjivog predmeta, odnosno takve vrste ugroze.
Nakon eksplozije pisma-bombe, širile su se razne teorije o mogućim pošiljateljima IEN-a. Visoka sofisticiranost takvih IEN-a uglavnom se pripisuje islamskim teroristima, koji su kroz djelovanje dugi niz godina razvili razne načine za zavaravanje sustava detekcije. No slučajevi iz 1996. kad je u vrlo kratkom razdoblju u državnim i poslovnim institucijama u Austriji, iako je osiguranje raspolagalo sredstvima tehničke zaštite/detekcije, eksplodiralo osam pisama-bombi čija je analiza pokazala da ih šalje Bavarska oslobodilačka armija, pokazali su da je za izradu takvih IEN-a potrebno vrlo bogato znanje o eksplozivnim tvarima i mehanizmima njihova djelovanja, a ne preduvjet o "vjerskoj pripadnosti" konstruktora.
Naime, znanja o eksplozivnim tvarima i napravama te o njihovu usavršavanju u širokoj su paleti dostupna na Internetu i/ili ostalim medijima. Primjera eksplozija pisama i paketa-bombi još je mnogo. Zbog sve savršenijih sustava i sredstava za detekciju, slučajevi detekcije takvih opasnih predmeta u svijetu su danas gotovo svakodnevni – u diplomatskim predstavništvima, poslovnim institucijama, novinskim agencijama... U svakom slučaju, podmukla djelovanja s tom vrstom IEN-a sustavno su planirana i usavršavana, te potkrijepljena visokom maštom i profesionalnošću konstruktora koji primjenjuju sve mogućnosti kemije i fizike. U nedostatku uređaja za detekciju, a kako se pokazalo i uz njih, djelatnike osiguranja (obukom) te djelatnike u objektima kritične infrastrukture i poslovnim objektima (posebnim oblikom edukacije) treba upoznati s mogućnostima otkrivanja, tj. detektiranja mogućeg IEN-a u obliku pisma ili paketa-bombe.
Tri zlatna pravila
Nikad ne primati poštu, osobito ne pakete, u privremenom boravištu u inozemstvu, te osobito ne u kriznom području.
Naučiti članove obitelji i poslovne suradnike da odbiju primiti svaku nenaručenu pošiljku i/ili nenajavljenu isporuku paketa ili pisma kod kuće i u uredu.
Upamtiti da takva pošiljka može biti pismo/paket bomba. Držati je posve izoliranom i što prije slučaj prijaviti ovlaštenoj službi (policiji)
I nepismeni mogu biti bombaši
Neka od tipičnih obilježja sumnjivog pisama i paketa:
pošta iz inozemstva ili posebnom službom dostave, odnosno putem nepoznatog dostavljača – iako nije posebno uzbunjujuća indicija zbog mogućnosti provjere pošiljke, zanemarivanje može biti kobno;
previsoka poštarina – previše poštanskih markica na pošiljki, a zbog bojazni od moguće neisporuke pošiljke (odnosi se na sumnjivi paket i pismo);
netočno ili nepravopisno formulirane riječi - ukazuju na pošiljateljevo neznanje, nepoznavanje osobe kojoj se pošiljka šalje, nepoznavanje jezika pošiljatelja ili na nepismenu osobu (nepismeni nisu nesposobni za izradu IEN-a takve vrste).
podeblji sadržaj ili nesavitljivost – ukazuju na moguću prisutnost plastičnog eksploziva, ako nije riječ o posebnoj zaštitnoj koverti s mjehurićima (odnosi se na sumnjivo pismo);
loše ispisana adresa – ukazuje na namjeru otežavanja otkrivanja adrese i vjerodostojnosti pošiljatelja (odnosi se i na pismo i na paket);
izričita naznaka – mogući ispisi: na ruke, od prijatelja, osobno, tajno i sl. (i paket i pismo);
izmišljena ili nepoznata adresa (kad se nazove "pošiljatelj", on ne zna da je na rečenu adresu poslao ikakvu pošiljku), kao i nepostojanje pošiljateljeve adrese (i paket i pismo);
širenje čudnog mirisa – ukazuje na određene vrste eksplozivnih tvari ili neke druge kemikalije organskog porijekla (i paket i pismo);
nesimetričnost paketa ili pisma (ispupčenja i sl.) – samo mali broj sofisticiranih pisama i paketa bombi ne otkriva spomenutu karakteristiku;
masne mrlje na omotu ili zamrljanost teksta i ostalih podataka na pošiljci – ukazuju na neke vrste eksplozivnih tvari (npr. plastični eksploziv) ili druge kemikalije organskog porijekla (i paket i pismo);
vidljive žice na spojevima omota sumnjivog paketa;
prekomjerna težina pošiljke za inače uobičajene dimenzije – ukazuje na eksplozivnu tvar jer su gotovo svi visokobrizantni eksplozivi i preko 60 posto teži od vode.
Bitno je napomenuti da se i mala količina visokobrizantnog kapljevitog eksploziva (npr. nitroglicerin) može nalaziti u tankom i laganom pismu. Također, ako se zbog nepažnje otvori paket u koji se ne posumnja na vrijeme, odnosno ako postane sumnjiv tek kad ga se otvori, te ako nam se "osmjehnula sreća", vizualnim pregledom sadržaja (bez kontakta) određene nepravilnosti na predmetima treba shvatiti kao ugrozu (knjiga za koju se zna da nije naručena može biti bomba, kao i bilo koji predmet "sumnjive" narudžbe, a sadržaj je paketa).
Postoje još neke specifične indicije koje se smatraju tajnom, te ih primjenjuju samo visoko osposobljeni djelatnici protueksplozijske zaštite koji izlaze na intervenciju. Navedene indicije na razini djelatnika u objektima kritične infrastrukture, poslovnim objektima i dr., kao i na razini "običnih" građana, mogu biti dovoljne za razumijevanje ugroze.
