Prema mišljenju mnogih stručnjaka za sigurnost, ali i samih zaštitara najbolji model sigurnog pozicioniranja je taj da se zaštitare smjesti u zasebne prostorije iz kojih imaju nadzor nad čitavim prostorom poslovnice i odakle mogu reagirati na siguran način i tako zaštititi sebe, osobe i imovinu
[ Eugen Antić ]
Povodom četvrte regionalne konferencije Sigurnost banaka i ostalih financijskih institucija - SIGBANK 2015, analiziramo sigurno pozicioniranje zaštitara unutar banke. Unatoč svim negativnim događajima sa smrtnim posljedicama, neke novčarske institucije i dalje drže zaštitare uz glavni ulaz u banku, a tu se radi većinom o neblindiranim staklenim površinama koje su uz to još i dobro osvijetljene, tako da je zaštitar u toj poziciji ništa drugo nego glineni golub u kojega se može pucati još s ulice.
Prema mišljenju mnogih stručnjaka za sigurnost, ali i samih zaštitara najbolji model sigurnog pozicioniranja je taj da se zaštitare smjesti u zasebne prostorije iz kojih imaju nadzor nad čitavim prostorom poslovnice i odakle mogu reagirati na siguran način i tako zaštititi sebe, osobe i imovinu. Podrazumijeva se da u tim prostorijama ne bi bili non-stop, već bi iz njih kretali u obilazak unutarnjeg i vanjskog perimetra odnosno bili mobilni po banci i oko banke.
Kronologija oružanih prepada
Prisjetimo se kronologije oružanih prepada na novčarske institucije pri kojima je bilo i ljudskih žrtava. Dana 5. rujna 2005. izvršen je najsmrtonosniji oružani prepad na poslovnicu FINA-e u Zagrebu u Zvonimirovoj ulici 54, pri čemu su poginula dva zaštitara Drago Renar i Stipe Mušan. Razbojnici su još pri samom ulasku s ulice pucali i ubili zaštitare te ih tako onemogućili u pružanju otpora. Zbog taktičkog propusta dolazi do ubojstva. Dana 14. listopada 2006. izvršen je oružani prepad na poslovnicu FINA-e u Đurđevcu, a ubijeni su zaštitar Miroslav Benšić i klijent Ivan Matišev. Na samom ulazu nalazio se zaštitar u kojeg je počinitelj pucao prije nego što je stigao pružiti bilo kakav otpor. Ponovno zbog taktičkog propusta dolazi do ubojstva zaštitara, ali ovaj put i klijenta banke. Dana 5. svibnja 2009. godine tijekom oružanog prepada u poslovnici Raiffeisen banke u zagrebačkim Sesvetama došlo je do pucnjave u kojoj je ubijen policajac Ivan Grbavac, a četvorica su bila ranjena. Zahvaljujući sigurnom pozicioniranju zaštitara nije bilo i više ljudskih žrtava. Upravo iz ovog primjera možemo zaključiti da je sigurno pozicioniranje spasilo život zaštitaru. Dana 22. prosinca 2010. godine tijekom oružanog prepada na poslovnicu Volksbanke u zagrebačkoj Dubravi ubijen je zaštitar Damir Klapšec. Bio je smješten u neposrednoj blizini ulaza u poslovnicu. Opet se radilo o taktičkom propustu sigurnog pozicioniranja zaštitara zbog kojeg je došlo do ubojstva zaštitara.
No sigurno pozicioniranje nije jedini problem zaštitara. Uz to što moraju paziti na možebitne proboje naoružanih maskiranih razbojnika oni u nekim bankama moraju misliti i na “Velikog Brata” koji vrši dodatni psihološki pritisak na njih, slobodno možemo reći “izmišljanjem tople vode” i sankcioniranjem banalnih stvari.
Veliki brat vas gleda, ali i cinka
Vidljivo je da se “poneki” Veliki Brat ponaša kao Pale sam na svijetu - sam kroji neku svoju pravdu pa tako određuje, zapovijeda, smjenjuje i cinka. Sami nam zaštitari kažu da takvom Velikom Bratu video nadzor ponajmanje služi u sigurnosne svrhe sigurnosti zaposlenih i klijenata, ili da se koristiti kao dokazni materijal u slučaju nekog sigurnosnog incidenta. U praksi to izgleda drugačije, kamere se postavljaju tako da se može pratiti rad djelatnika, tako da se vidi tko, što, kada i kako radi. Pristup videonadzoru imaju razni šefovi, koji nose titule menadžera sigurnosti, savjetnika za sigurnost, direktora direkcija za sigurnost i takvi ga koriste za mobing svojih zaposlenika, ali i zaštitara.
Prema mišljenju zaštitara, ali i drugih stručnjaka za sigurnost, jedan od ponajboljih modela sigurnog pozicioniranja zaštitara ima upravo Raiffeisen banka
Ponekad Veliki Brat zna sankcionirati zaštitare zbog banalnih stvari, primjerice ako ih vidi da su razgovarali na mobitel, ili kad im se klijent približi i počne s njima razgovarati o svakodnevnici da bi skratio vrijeme čekanja. Zato se zaštitari pitaju koliko Veliki Brat primi privatnih poziva za vrijeme radnog vremena? Pomaže li nekom, ili odmaže? Razgovara li s klijentima ili ih odmah otpili? Provođenje vladavine straha i terora da bi se zastrašilo zaštitare i tako ih se uništilo mentalno je nedopustivo. Da pojasnimo ovdje se radi o pojedincima koji na ovakav način samo ugrožavaju sigurnost osoba i imovine. Sreća je da je ovakvih malo i da imamo dosta profesionalaca koji doista znaju dobro komunicirati sa zaštitarima i ukazivati im na njihove pogreške bez da ih sankcioniraju i tjeraju iz podružnica i poslovnica banaka. A da se doista radi o pojedincima dokazat ćemo i jednim svijetlim primjerom.
Raiffeisenbank Austria
Raiffeisen banka je svijetli primjer po pitanju sigurnog pozicioniranja zaštitara, jer su i prije svih ovih događaja imali sigurno pozicionirane zaštitare u svojim objektima. A uz to, zaštitari rade u balističkim prslucima tzv. pancirkama što nije praksa u svim novčarskim institucijama. Prema mišljenju zaštitara, ali i drugih stručnjaka za sigurnost, jedan od ponajboljih modela sigurnog pozicioniranja zaštitara ima upravo Raiffeisen banka.
Sigurno pozicionirani zaštitari prije reagiraju nego zaštitari koji stoje pokraj ulaznih vrata osam do deset sati, jer kod njih već nakon dva sata dolazi do zamora i pada koncentracije i na kraju im se dogodi da gledaju, ali ne vide. No tu je i još jedan bitan čimbenik, a to su dobri međuljudski odnosi i dobra komunikacija. Nema dobro odrađenog posla bez ovog čimbenika, a upravo su u toj banci i najbolji međuljudski odnosi i suradnja između zaštitara i zaposlenika banke pri čemu vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje, istakli su zaštitari u anketi na društvenim mrežama. No više od toga nam nisu mogli reći pa su nas uputili na Raiffeisen banku, i Nikolinu Bogati iz Odjela za odnosa s javnošću.
“Pri aktivnostima vezanim uz tjelesnu zaštitu, odnosno zaštitare u poslovnicama, Raiffeisenbank Austria (RBA) poštuje sve važeće zakonske propise. Dodatno, aktivnosti djelovanja s tog područja detaljno su razrađene internim procedurama. Prilikom raspoređivanja kretanja zaštitara, vodimo računa da je osoba mobilna, odnosno da mijenja lokaciju tijekom svog radnog vremena. Drugim riječima, zaštitar nije samo na jednom mjestu tijekom radnoga vremena, već je glavni cilj njegovoga preventivnog djelovanja da bude što mobilniji unutar poslovnice te u najužem vanjskom perimetru poslovnice.
Upravo zbog preventivnih razloga, nismo u mogućnosti izlagati vise tehničkih detalja jer smatramo da takvi podaci mogu predstavljati informacije za potencijalne štetne radnje koje mogu ugroziti sigurnost same Banke, njenih klijenata, odnosno djelatnika. Također, ne uobičavamo komentirati postupke, odnosno protokole koje pri zaštiti primjenjuju druge banke. RBA primjenjuje načine zaštite i protokole koje smatra najprimjerenijima, odnosno najučinkovitijima, kako bi zaštitila klijente i djelatnike poslovnice to jest, sve one koji se nalaze i borave u našim poslovnim prostorima. Organizacijska jedinica koja se bavi zaštitom neprekidno razmatra dodatne, odnosno nove mjere tjelesne i tehničke zaštite te ih kombinira kako bi postigla najviši mogući stupanj zaštite, odnosno prevencije neželjenih događaja”, prenosi nam stavove ove novčarske institucije Nikolina Bogati.
Zaključujemo da se novčarske institucije ne smiju doslovno danas držati Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima, a sutra i Zakona o novčarskim institucijama, već mogu i puno više uložiti od onog minimalnog zadovoljavanja zakonskih uvjeta. Zaštitarske tvrtke isto tako moraju puno više ulagati u plaće i edukaciju svojih zaposlenika, kako bi ponudili još bolju uslugu svojim klijentima.
I tako, uz zajedničku sinergiju svih čimbenika i dobru komunikaciju i međuljudske odnose doći ćemo do maksimalne sigurnosti novčarskih institucija koje će biti neprobojne kao Fort Knox.