Nije cilj pobijediti nego spriječiti nastanak štete

Zaštita osoba i imovine je najčešća zadaća djelatnika koje rade na poslovima zaštite i sigurnosti. U djelatnosti privatne zaštite to su oni poslovi koji se obavljaju tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom uz primjenu pravila postupanja koje propisuje poseban zakon i pravilnici.

Djelatnici u svom radu postupaju prema drugim osobama, a za to postupanje dane su im određene ovlasti. Same ovlasti se razlikuju ovisno o tome proizlaze li iz zakona koji regulira poslove privatne zaštite ili se radi o različitim državnim snagama sigurnosti. Da bi mogli postupati potrebno je komunicirati, a takva komunikacija može prerasti u konfliktnu komunikaciju. Poseban je izazov ukoliko je prije postupanja bilo nasilja ili se konfliktna komunikacija pretvorila u nasilje.

Posao zaštite osoba i imovine ali i samozaštite, započinje sviješću o okruženju, koja se nadopunjuje vještinama komunikacije, razumijevanjem uzroka nasilja, a nažalost ponekad i potrebom primjene tjelesne snage ili samoobrane kako bi se obranili od nasilja.

Razlika između konflikta i nasilja

Postoji li razlika između konflikta i nasilja? Nasilje je širok pojam s puno definicija. Možemo ga definirati kao odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom ili samom prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu. Ljudi mogu imati nasilne/negativne emocije, a mogu i pričati grubo, žestoko i nasilno. Fizičko nasilje je samo jedan mali aspekt nasilja, a nasilje je samo izraz konflikta. Konflikt u sebi može sadržavati verbalno, neverbalno i fizičko nasilje. Ovdje ne možemo izostaviti niti seksualno nasilje.

Konflikt ne mora uvijek biti negativan događaj, dapače, često može rezultirati pozitivnim ishodom, ali potrebno je znati upravljati konfliktom. Konflikt se odnosi uglavnom na sve situacije u kojima postoje suprotni motivi, događaji, svrhe, impulsi i slično. Za uspješno rješavanje konflikta važna je komunikacija. Za osobu koja radi na poslovima zaštite iznimno je važno poznavati kako učinkovito komunicirati, posebice kada je takva komunikacija s konfliktnim osobama ili kada komunikacija preraste u konfliktnu komunikaciju.

Postoje dva osnovna uzroka nasilja - društveni ili sociološki i predatorski. U prvom slučaju nasilje nastaje jer se nastoji zadržati i osvojiti nekakva društvena pozicija ili zadržati ugled. U drugom slučaju nasilje nastaje zbog životnih potreba. S jednim i drugim uzrokom nasilja susreću se osobe koje rade na poslovima zaštite.

Kada se na osiguranju utakmice susrećete s navijačkim huliganskim skupinama, susrećete se s nasiljem koje ima društveni uzrok.

Kada u trgovačkom centru ili ulici nekom pod prijetnjom otmu neku stvar, a vi krenete postupati prema nasilniku, vjerojatno je da je uzrok nasilja zbog životnih potreba. Teži oblik predatorskog nasilja jesu silovanja, ubojstva iz koristoljublja i druge okrutnosti zbog unutrašnjih zadovoljstva nasilnika. Karakteristika društvenog/sociološkog nasilja je da ima utjecaj na prisutno okruženje. To je neki oblik uspostavljanja dominacije nad drugim pojedincima, skupinama ili teritorijem. Primjer su kvartovske bande, huliganske navijačke skupine ali i sukobi unutar takvih skupina ili bilo kojih drugih zajednica kojima je cilj uspostavljanje dominacije.

Potvrda statusa

U ovom obliku nasilja često su prisutni svjedoci. To je logično jer nasilnici traže potvrdu svoga statusa, a to mogu samo ako su viđeni.

Takvo je nasilje relativno lako razriješiti ukoliko ste spremni "izgubiti obraz". Ponekad je dovoljno birati riječi, znati kako komunicirati, biti ponizan ili se jednostavno povući dok ne dođe pojačanje.

Ukoliko procijenite da se radi o rizičnom postupanju zatražite pomoć i pojačanje, nastavite promatrati ili pratiti sa sigurne udaljenosti te postupajte onda kada će takva radnja biti uspješna.

Iako ovakvi postupci mogu biti uspješni kod društvenog/sociološkog nasilja, često mogu biti potpuno kontraproduktivni kod ljudi predatora. Oni to mogu prepoznati kao vašu slabost i tada vas odabrati za žrtvu.

Javno prikazivanje dominacije

Socijalno ili društveno nasilje uključuje i ona ponašanja kada se nekome "očita lekcija" kada su pojedinci samoprozvani da uvode red i pravdu, da "educiraju" druge. Ponekad je za ostvarenje cilja ovakvog nasilja dovoljno biti verbalno agresivan, a ponekad to preraste u fizički obračun, borbu.

Ovaj oblik nasilja često se može izbjeći ukoliko smo spremni na poraz našeg ega. Ukoliko vam nasilnik kaže da se maknete s njegove klupe u parku, jednostavno se možete dignuti i otići. Dobili ste jasnu uputu što trebate napraviti. Ili ako vam grupa kvartovskih huligana prepriječi put na ulici i ne dozvoljava vam da prolazite "njihovom" ulicom imate jasnu uputu šta trebate činiti da bi oni pobijedili. Ukoliko ne dođe do fizičkog nasilja jedina žrtva je vaš ego. Ovakav oblik nasilja često je prisutan unutar zatvorenih društvenih skupina koje su se našle zajedno zbog slijeda okolnosti (zatvorenici) ili odabirom (razne formalne i neformalne skupine). I dan danas se vodstvo unutar neke grupe dostiže nekim od oblika nasilja.

Prema nekim teorijama (Rory Miller, 2012) društveno ili socijalno nasilje se može podijeliti u nekoliko kategorija: "Ples majmuna","Grupni ples majmuna", "Očitavanje lekcije - bukvice", "Borba za status" i "Obrana teritorija".

"Ples majmuna" se najčešće dešava između osoba iste socijalne razine ili bliskog socijalnog okruženja, a često je prisutan u lokalima, prometu, u radnim organizacijama među zaposlenicima iste razine. Ukoliko preraste u fizički obračun često mu nije namjera nanošenje teških tjelesnih ozljeda ili oduzimanje života, što ne znači da se tako nešto ne može dogoditi.
Čovjek je ljudska životinja, a u životinjskom svijetu su poznate ritualne borbe za uspostavljanje dominacije nad drugim jedinkama iste vrste.

Za razliku od čovjeka, životinjske vrste najčešće na nanose ozljede svojoj vrsti već se dominacija uspostavlja bez ubijanja i nanošenja teških ozljeda. Ali kao i kod jednih i drugih moguće je da ovo nasilje završi izrazito nasilno.

"Grupni ples majmuna" je u svojoj osnovi solidarizacija grupe s namjerom da odvrati druge pojedince ili grupe da ulaze u njihov teritorij ili da se miješaju u zajedničkim poslovima. Moguć je slučaj da žrtva bude i pripadnik grupe koji ne poštuje unutarnja, često nepisana, pravila. U takvim slučajevima borba zna biti jako okrutna jer nanošenjem ozljeda dokazujete veću pripadnost grupi.

Za razliku od "Plesa majmuna" ovakav oblik nasilja u pravilu kao posljedicu ima teške tjelesne ozljede, a ponekad i smrt.
"Očitavanje lekcije – bukvice" je oblik nasilja koji je zastupljen i normalan u nekim društvima i socijalnim grupama. Čest je slučaj da ukoliko napravite nešto neprihvatljivo, nepristojno ili nepromišljeno budete isključeni ili izopćeni iz društva.
Ukoliko žrtva shvati "pouku", ovaj oblik nasilja može proći relativno bezbolno i bez ozljeda ali ukoliko se neprihvatljivo ponašanje ponavlja tada je moguće ozbiljno fizičko nasilje kao teža lekcija, ali i primjer drugim članovima društva ili grupe.
"Borba za status" je oblik nasilja koji ima za cilj stvaranje reputacije u formalnoj ili neformalnoj grupi. Iako se često veže samo uz pojedine supkulture nerijetko je prisutan i unutar formalnih ustanova kao što su vojne organizacije, zatvori, domovi i slične ustanove.

Cilj ovoga nasilja je nametanje straha kako bi se stvorila reputacija i poštovanje. Problem je što ponekad takvo nasilje zahtjeva poduzimanje krajnje bezumnih radnji iznad "normalnog" nasilja. Takvo nasilje može biti usmjereno prema djeci, partneru, nemoćnim osobama, snagama sigurnosti i formalnim ili neformalnim vođama.

Ono što ovo nasilje čini socijalnim je što mu je cilj da agresor ostvari status u društvu ili grupi. Cijena ovakvog nasilja može biti i oduzimanje ljudskog života.

"Obrana teritorija", a moguće i zauzimanje teritorija, je zadnja kategorija društvenog/socijalnog nasilja. Obrana teritorija gdje određena grupa ili društvo obitava je poznato kroz različite oblike sukoba.

To mogu biti okršaji između uličnih bandi ali i širih društvenih grupa. Ovaj oblik nasilja može biti povezan i sa asocijalnim nasiljem kada ulaz na tuđi teritorij ima za cilj uspostavljanje nadzora nad nekim resursima. Grupe koje provode ovakvo nasilje često imaju zajednička obilježja, jednako se oblače i svojom vanjštinom se razlikuju od drugih. Ovakvo nasilje često namjerno potiču i održavaju vođe suparničkih grupa.

S tim oblikom nasilja često se susreću zaštitari koji rade u noćnim klubovima, osiguranju nogometnih utakmica ili nadzoru određenih prostora i objekata.

Razumijevanje socijalnog/društvenog nasilja može pomoći u sprječavanju i razrješavanju konfliktnih situacija.

Ljudski predatori

Nasilje ljudskih predatora je različito od sociološkog/društvenog nasilja. Nasilje je u ovom slučaju odabir koji agresor bira kako bi ostvario svoj cilj, ili je nasilje samo sebi svrha kako bi nasilnik zadovoljio svoju potrebu nanošenja boli drugome. Kod ovog oblika nasilja nema svjedoka, nema publike i privlačenja pozornosti, kao ni povezanosti u socijalnom statusu. Ovakvi nasilnici, ljudski predatori, operiraju sami iz više razloga. Uglavnom su to asocijalne osobe koje se teško udružuju u grupe. Postoje dva oblika ljudskih predatora - procesni i resursni predatori.

Procesni predatori su nasilnici koji korist od nasilja ostvaruju kroz sam čin nasilja, nanoseći bol i patnju žrtvi. Oni uživaju u toj radnji, zadovoljavaju svoju potrebu i doživljavaju ostvarenje svojega postojanja. Silovatelji i serijske ubojice neki su od primjera procesnih ljudskih predatora. Jasno je da se radi o iznimno opasnom obliku nasilja koje zahtjeva posebne mjere predostrožnosti. Jedan od najjednostavnijih načina je da budete teška meta. Ovi nasilnici ne žele borbu, oni traže jednostavan i lak način prilaza žrtvi.

Ukoliko se nađete u sukobu s procesnim predatorom moguće je da čete morati oduzeti život i napraviti one radnje koje graniče s normalnim ljudskim ponašanjem. Borba s njima završava u bolnici ili mrtvačnici.

Resursni predatori su oni nasilnici koji žele nešto uzeti od vas pa makar za to morali upotrijebiti silu. Njihova potreba mora biti zadovoljena jer dolazi iz najnižih potreba za preživljavanjem. To može biti potreba za novom dozom narkotika ili da se prehrane djeca i obitelj.

To mogu biti i osobe koje bježe pred snagama sigurnosti i žele vam zbog toga oteti auto. Njihov cilj nije da vam nanesu ozljede ili vas ubiju ali ukoliko je to jedino rješenje koje vodi do njihovog cilja mogu i to napraviti, ovisno o tome koliko su "stisnuti u kut". Zato su resursni predatori uglavnom naoružani ili imaju neki oblik improviziranog oružja kojim vas mogu ugroziti i zaprijetiti vam da vas prisile da napravite ono što traže. Uglavnom rade sami ali to ne mora uvijek biti tako.
Ovi predatori isto traže lake mete gdje na najlakši i najjednostavniji način mogu ostvariti svoj cilj. Ukoliko se nađete u situaciji da resursni predator zatraži nešto od vas, najlakši način okončanja ovakvog napada i nasilja je da mu date to što traži.

No imajte na umu da su to sve nasilnici i da je tanka linija koja ih dijeli između bilo kojeg oblika nasilja. Ukoliko ste oprezni, svjesni, spremni, dobre kondicijske spremnosti te znate kako postavljati granice u komunikaciji, to su sve prepreke za ljudskog predatora da vas odabere za metu i napad. Poznavanje vještina borenja još je jedna dodatna prepreka za ljudske predatore.

Imati pravo primjene ovlasti nije nikakva garancija uspješnosti rješavanja nasilja, a često može biti i dodatni povod za nasilje, često kod društvenog/sociološkog nasilja. Sociološko nasilje može biti zahtjevno za rješavanje ali nasilje ljudskih predatora može biti još zahtjevnije.

Kod primjene tjelesne snage dolazimo u direktni kontakt s nasilnikom što nas dovodi u posebno rizičan položaj. Za to vas teško mogu pripremiti uobičajeni treninzi borilačkih sportova, natjecanja, sparinzi ili slične "borbe". Sjetite se da svaka sila, legalna ili ilegalna, u sebi sadržava nasilje. Budite iznimno oprezni kod primjene sredstava prisile da vas ne izjednače s istinskim nasilnicima.

U poslovima zaštite i sigurnosti važno je razumjeti vremenski slijed prije konflikta, za vrijeme nasilja i nakon sukoba. Svaka od ovih faza ima svoja pravila postupanja. Za uspjeh u svakoj od ovih faza preduvjet je razumijevanje nasilja. U poslovima zaštite i sigurnosti nije cilj pobijediti nego spriječiti nastanak štete.

[ Kristian Družeta ]