Unazad nekoliko godina javnost je zgranula činjenica da hrvatska policija teško ulazi u trag osobama za kojima se traga. To je posebno došlo do izražaja u slučajevima ubojstva vlasnika Nacionala Ive Pukanića i ovogodišnjeg nestanka mlade Drnišanke Antonije Bilić. Autor ovoga članka, bivši visoki policijski dužnosnik, analizira sadašnji sustav, upozorava na nedostatke te nudi moguća rješenja s kojima bi policija mogla bolje, brže i učinkovitije reagirati nakon nestanka neke osobe
Sukladno Zakonu o policijskim ovlastima i poslovima, policija provodi traganje za osobama i predmetima, a koje se provodi raspisivanjem potrage i objave. Potraga se raspisuje: za osobom za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj, odnosno za osobom koja može dati obavijesti o tom kaznenom djelu, prekršaju ili počinitelju, za nestalom osobom te za osobom za kojom je izdana tjeralica u skladu s posebnim zakonom.
Objava se raspisuje radi: utvrđivanja prebivališta ili boravišta osoba, u slučaju propisanom zakonom, utvrđivanja identiteta osobe koja nije u stanju dati osobne podatke ili mrtvog tijela osobe za koju se ne mogu utvrditi osobni podaci, pronalaženja predmeta u svezi kaznenog djela ili prekršaja ili predmeta koji su nađeni ili nestali, i radi oduzimanja predmeta ili isprava na temelju odluke suda ili tijela uprave.
Ove zakonske okvire možemo razvrstati u nekoliko kategorija traženja osoba i to osobe za kojima su:
- hrvatske vlasti raspisale potragu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela ili prekršaja,
- strane vlasti raspisale međunarodnu potragu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela,
- hrvatske vlasti raspisale objavu zbog dojave adrese stanovanja i utvrđivanjem identiteta,
- hrvatske vlasti raspisale potragu zbog prijave nestanka.
Treba reći da je potraga za osobama mnogo širi pojam od traženja nestale osobe. Kako vidimo, traženje nestale osobe tek je dio potražne policijske djelatnosti koja se odnosi na potrage za osobama i predmetima, a u užem smislu traganja za osobama zbog kaznenih djela, prekršaja, davanja obavijesti i nestanka.
Postupak potrage u praksi
Kad postoje osnove sumnje da je neka osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj, tj. za osobom koja može dati obavijesti o tom kaznenom djelu, prekršaju ili počinitelju, kao i za prijavljenom nestalom osobom, kriminalistički policajac (najčešće) koji je određeni predmet dobio u zaduženje (rad) predlaže raspisivanje potrage. U slučaju prijave nestanka osobe, postoji problem koji je u praksi ustaljen, bez ikakva stvarnog zakonskog uporišta, da se s prijavom i raspisivanjem potrage za nestalom osobom čeka 24 sata od primjećivanja nestanka. Pod pritiskom javnosti, taj u praksi ustaljeni stav policije, u zadnje se doba mijenja, pa se raspisivanje potrage za nestalom osobom sad odvije i brže nego je to slučaj kod raspisivanja potrage za sumnjivom osobom.
Ako se trag igdje brzo "hladi", onda je to kod nestanka pa se već nakon 24 sata može smatrati da je trag nestale osobe "izbrisan" za više od 70 posto. Sa stajališta kriminalistike stoga je apsolutno neopravdana bilo kakva odgoda prijavljivanja nestanka
Postoji problem i kod potrage za osobama za koje postoji osnova sumnje da su počinitelji kaznenih djela jer za njima tragaju uglavnom samo policijski službenici koji imaju u radu predmet kaznenog djela s kojim su dovedeni u svezu. Tako se na slobodi duže vrijeme nalazi velik broj sumnjivih osoba koje uglavnom nastavljaju sa svojim kriminalnim djelatnostima.
Kod međunarodnih tjeralica situacija je još gora jer se uglavnom samo utvrđuje da je riječ o hrvatskom građaninu te da ga se ne može izručiti. Staro je pravilo kaznenog prava "Ili izruči ili sud". Dakle, umjesto da se zatraže dokazi o počinjenju kaznenog djela, ako se osobu s hrvatskim državljanstvom ne može izručiti, i da se u Hrvatskoj pokrene postupak istrage, često se sumnjivu osobu pušta da slobodno šeće, bez ikakvog nadzora, a ona često u Hrvatskoj čak i kriminalno djeluje.
Po dobivanju odobrenja nadležnog odjela (ovisno o vrsti kaznenog djela ili prekršaja), potraga za nekom osobom unosi se u Informacijski sustav MUP-a i od tog je časa dostupna svim policijskim službenicima u Hrvatskoj te su svi policijski službenici - kroz svoju redovnu policijsku djelatnost - dužni za tom osobom tragati. U svim policijskim postajama, na otpremi službe, policijski se službenici upoznaju s raspisanom potragom, što si oni evidentiraju, zajedno s osobnim opisom, a ako one postoje, pregledavaju i fotografije nestale osobe. Možemo reći da je od trenutka raspisivanja potrage, u roku do 48 sati većina policijskih službenika koji neposredno obavljaju policijske zadaće na terenu - upoznata s raspisanom potragom.
Svi znaju za potragu, a tko je provodi
U više od 90 posto slučajeva, traganje za osobom provodi samo kriminalistički policajac koji ima predmet u radu. Svi policajci upoznati s potragom traže tu osobu samo kroz redovnu djelatnost, tj. pronalaze je samo ako pri nekom obliku nadzora slučajno utvrde da je osoba nad kojom trenutno - zbog nekog drugog razloga - primjenjuju
neku od policijskih ovlasti, ima i raspisanu potragu. Dugotrajno, ciljano i usmjereno traganje provodi se vrlo rijetko i to iz više razloga:
- u policijskoj organizaciji ne postoji ustrojstveni oblik koji bi se bavio isključivo potragama,
- ne postoje stručni policijski službenici koji bi se bavili isključivo potragama,
- cjelokupan policijski sastav rijetko obnavlja znanja o raspisanim potragama i ustraje na traženju osoba,
- nema propisanih standardnih operativnih postupka traganja.
Samo je u jednoj policijskoj upravi formiran Odsjek za ciljano traganje, ali samo za osobama za kojima je raspisana potraga zbog osnova sumnje za počinjenje težih, serijskih ili organiziranih kaznenih djela. Ciljano i usmjereno traganje za nestalim osobama najčešće se poduzima samo pod pritiskom javnosti ili obitelji, a rjeđe po procjeni policijskog rukovoditelja, što ovisi o svakom rukovoditelju posebno, čime su onda i procjene vrlo različite. Policijska akademija ne provodi nikakav oblik edukacije glede načina traganja za osobama, tako da u policiji i nema specijaliziranih osoba na tom području kriminalističke djelatnosti.
Žurna reorganizacija i edukacija
Sva znanja stečena u praksi prenose se - usmenim putem. Neka predavanja inozemnih stručnjaka (npr. Amerikanaca) u policijsku edukaciju nikad nisu implementirana. Edukacija nema svoje temelje i zato što ne postoje propisani standardni postupci koji se moraju poduzeti nakon prijave nestanka osobe ili raspisivanja potrage za sumnjivom osobom. Na Policijskoj akademiji ni u obuci za policajce ni u obuci za kriminaliste nema kolegija koji bi obrađivao temu ciljane i usmjerene potrage za osobama.
Ciljano i usmjereno traganje za nestalima najčešće se poduzima samo pod pritiskom javnosti ili obitelji, a rjeđe po procjeni policijskog rukovoditelja
Još je 2005. godine u Ravnateljstvu policije rađen prijedlog formiranja policijskog ustrojstvenog oblika i specijaliziranja (edukacije) policijskih službenika koji bi se po policijskim upravama bavili traganjima za osobama. Međutim, tadašnji je ravnatelj policije to odbio kao nepotrebno, prikazavši time potpuno nerazumijevanje problematike pa je takvo stanje ostalo sve do danas, a što je u kasnijim slučajevima rezultiralo nizom propusta.
Sva neuređenost sustava potražne djelatnosti najbolje se mogla vidjeti kod potrage za Antonijom Bilić. Tijekom toga se slučaja MUP ipak malo trgnuo iz letargije i ubrzo uveo Nacionalnu evidenciju nestalih osoba – Neno. Ipak, ona apsolutno nije ništa novo jer je na Informacijskom sustavu MUP-a postajala odavno, samo što je sad i javno objavljena. Ali neće "evidencija" tragati za ljudima, već bi to trebali činiti policijski službenici formirani u policijskim jedinicama. Osim toga, to nije posao niti građana koji će možda u rijetkom slučaju čak i prepoznati neku osobu čiji je nestanak objavljen na Internetu i to dojaviti policiji. Umjesto formiranja stotina neoperativnih odjela, ureda ministra i raznih ravnatelja, bilo bi učinkovitije i za hrvatske građane sigurnosno smislenija uspostava operativnog tijela traganja za osobama.
Ako traganje za nekom osobom na početku potrage i jest intenzivno, to s protekom vremena popušta, prije svega zbog gubitka motivacije policijskih službenika. Kod predmeta kod kojih i nije poduzeta usmjerena potraga, sve ostaje na slučajnom pronalasku osoba pri redovitim policijskim zadaćama ili pronalasku tijela nestale osobe. Kod čitavog se policijskog sastava rijetko inicira opetovana usmjerena potraga.
Kako je prikazano u ovome članku, uspješnost potraga za sumnjivim i nestalim osobama ovisi isključivo o reorganizaciji operativnog i edukacijskog policijskog sustava potražne djelatnosti, što je nužno žurno provesti kako više ne bi dolazilo do daljnjih policijskih propusta na štetu opće sigurnosti u slučaju potrage za sumnjivim osobama, te na štetu žrtava kod nasilnih nestanaka.