"Kod svih opasnih zanimanja opasnost ne leži samo u visokoj količini stresa i trauma kojima su ti ljudi izloženi, već i u tome što to - drže za sebe. Problem je što su policajci, vatrogasci, zaštitari…, izloženi stalnim traumama pa ipak ne traže profesionalnu pomoć . Oni misle da to moraju zadržati za sebe ‘jer je to njihov posao’", a to - nije dobro", upozorava diplomirana psihologinja Maja Vučić
[ Nataša Kovačić ]
Simpatičnu Maju Vučić, pjevačicu, diplomiranu psihologinju i bivšu voditeljicu koja je danas zaokupljena humanitarnim radom, "priveli" smo i ispitali o raznim segmentima svih njezinih profesija, te zaključili da se u svemu što radi snalazi podjednako dobro.
Već ste godinama UNICEF-ova ambasadorica dobre volje, aktivna i u zaštiti životinja, a upravo promovirate i akciju putem koje će se 300.000 kuna od prodaje Domestosovih proizvoda darovati za obnovu jednog hrvatskog rodilišta. Što vas motivira na volontiranje u udrugama koje se bave zaštitom ranjivih skupina društva?
Čisti altruizam. Psiholozi kažu da je i altruizam jedna vrsta egoizma zato što na kraju opet udovoljavaš sebi, jer kad ne bih pomagala drugima, iako sam u mogućnosti to činiti, ne bih se dobro osjećala. U sebi nemam osjećaje poput mržnje. Uvijek ću pomoći ako mogu, ali odmoći neću sigurno. Smatram da u životu trebaš raditi što osjećaš. Kada dajem, dajem bezuvjetno, ne očekujem hvalu. Svoje davanje doživljavam kao jednosmjeran akt pri kojem ne očekujem ništa zauzvrat, osim osobnog zadovoljstva što sam doprinijela nekom pozitivnom rezultatu.
UNICEF je aktivan u prevenciji i zaštiti mladih od nasilja, osobito vršnjačkog. Kako ih zaštititi od nasilja, kako ih odgojiti da ne budu nasilni?
Koliko god svome djetetu govorili da je pametno, lijepo i vrijedno, ono će teško povjerovati u to ako ga vršnjaci odbacuju. To je velika bol za dijete. Kao roditelj nastojim djetetu usaditi vrijednosti koje su za mene prave. Primjerice, moje dijete ne zna ni za jednu robnu marku jer ih ja niti ne spominjem. Smatram da to nije važno, no ne sumnjam da će kad krene u školu početi tražiti neke stvari jer je u toj životnoj dobi bitno pripadati skupini, biti isti kao drugi.
Trenutačno sam u završnoj fazi snimanja novog albuma. Od moga posljednjeg albuma prošle su četiri godine, a na novom s ukupno 10 pjesama autorica sam 90 posto materijala. Riječ je o čistom pop albumu. Moj prijatelj Tony Cetinski, ujedno i producent, nagovorio me da pjesme koje sam namijenila drugima, zadržim za sebe i snimim album. Sve je već snimljeno, jedino se još nisam odlučila - za naslov
Tek kasnije shvatimo da nije loše biti drukčiji. Nastojim djetetu ukazati da uvijek mora razvijati toleranciju i imati veliko srce. Ponekad se nama roditeljima čini da govorimo u vjetar, no znate poslovicu – ponavljanje je majka mudrosti. I doista, da biste bili uspješan roditelj trebate biti strpljivi i puni mudrosti. Što se tiče rastućeg nasilja preko novih elektroničkih medija ili mobitela, roditelji moraju imati jaku kontrolu. Youtube je krasan, može se tamo svašta naći, no često tik do crtića stoji nasilna videsnimka i to u crtanoj formi.
Koliko u profesionalnom životu trebate zaštitu, npr. tijekom nastupa?
Kad su koncerti veći, tada su zaštitari zakonska obveza. Ponekad su uvjeti na koncertu takvi da morate proći dug put od garderobe do bine, pa je zaštita zaštitara dobrodošla da vas posjetitelji i ne bi zaustavljali s tisućama pitanja. Druga je stvar kad mi se netko obrati na tržnici, pohvali moj rad, upita me nešto. Tada imam vremena i rado porazgovaram s ljudima.
Jeste li ikad imali neku neugodnu scenu s obožavateljima?
Ne, s obožavateljima nikad nisam imala nikakvog neugodnog iskustva.
A jeste li se ikad našli u situaciji opasnoj po život?
Da, i to oba puta u prometu. Dok je u jednom slučaju to bila verbalna prijetnja, drugi je put čovjek u mene i suvozače uperio pištolj. Zbilo se to prije desetak godina, u nedjelju,i vozili smo se središtem grada iza automobila koji se u jednom trenu počeo parkirati. I mi i automobil iza nas krenuli smo u drugu traku zaobići ga, no odjednom nas je sve zajedno pretekao treći automobil, iz kojeg je izašao muškarac - s pištoljem u ruci. Lupio je nekoliko puta po vratima našeg auta, počeo nam prijetiti i vikati da će nas sve pobiti. U toj smo situaciji postupili najbolje što smo mogli – šutjeli smo, dok sam ja potajno utipkala 92 na mobitelu. Bila je to klasična uporaba moći s njegove strane – vikao je, prijetio i na kraju otišao. Kad se nađete u takvoj opasnoj situaciji, treba biti pomirljiv, skrušen i izbjegavati sukobe. Najbolje je ne odgovarati na pitanja jer su pitanja takve osobe gotovo uvijek provokacija i nikakav odgovor neće biti dobar jer će osoba misliti da je izazivate. Znakovima tijela treba pokazati da si skrušen, što znači - spustiti ramena i otvoriti dlanove.
Što ako se maltretiranje nastavi?
Bježi ako možeš. Osobno ne vidim razlog zbog kojeg bi netko privatno trebao i smio posjedovati oružje. Ne opravdavam ni oružje koje lovci drže privatno, neka ga drže u lovačkim klubovima. Smatram da nema nikakve potrebe da itko kod kuće drži oružje jer ono može izazvati samo nevolju.
